Poreklo prezimena, sela Cvetanovac i Milavac (Ljig)

24. maj 2013.

komentara: 5

Poreklo stanovništva sela Cvetanovac (i Milavac), opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

Položaj sela.

Cvetanovci su na levoj obali Ljiga prema ušću Kačera i prema (tada) rudničkom selu Moravcima. Selo je nagnuto na istočnu stranu reci Ljigu i postupno se spušta u nisku vodoplavnu ljišku dolinu. Zapadni deo sela je neravan, ispresecan mnogim potocima na brežuljke i kosanjice, koje se na severu gube. Glavnija su uzvišenja u selu: Milavac, Topalovac i Plandište.

Izvora je u selu dosta, ali se nalaze pri izvoru Joševice i niz nju, s toga se narod više služi bunarima. Ispod Milavca teče rečica Joševica i u Jajčiću se uliva u Ljig, nepresušna je i teče kroz šumovit kraj sela. Drugih jačih izvora i potoka u selu nema.

Zemlje i šume.

Cvetanovačko zemljište je od tercijernih i dilivijalnih slojeva, nanos Ljiga i Kačera, neobične rodnosti i mnogo ga ima, pa se smatra kao žitnica svih brdskih ljiških sela. Jedina je šteta što ga Ljig plavi i što znatan deo njegov preko cele godine zbog plahovitog Kačera leži pod vodom, te nije za upotrebu.

Šuma je u zapadnom deslu sela, oko crkve i izvora Joševice, po Milavcu i Topolovcu. Šume je dosta više od polovine seoska svojina. Šuma je hrastova, sitna, ali ipak može poslužiti za svaku domaću upotrebu.

Tip sela.

Cvetanovci su ljiško selo, rasturenog tipa. Kuće su rasturene po zapadnom delu sela tako, da gotovo nigde ni dve kuće nisu zajedno; ima ih po plećima i po stranama brda, a u poznije vreme spuštaju se i u samu ravan. Džemata nema, ali ipak se čuju u pojedinim krajevima pojedini nazivi za porodice, bliske i srodne, mada su i one rasturene. Tako, naprimer, imamo nazive: Kusturići, Srećkovići i Gavrilovići, mada su članovi i tih porodica sa kućama u raznim krajevima.

U selu su: Tomići-1, Gavranovići, Vilimanovići, Stevanovići, Daničići, Ivanovići, Jovičići-1 (Radovanovići), Jovičići-2, Tadići, Jerinići, Simići, Tomići-2, Pavlovići, Lomići, Đukići, Kusturići, Tomići-3, Maksići, Mihailovići, Srećkovići, Lazarevići-1, Krunići, Pajići, Gavrilovići, Milovanovići, Sajići, Brbići, Joksimovići, Petrovići, Todorići, Kojići, Kovačevići, Lazarevići-2, Paunovići i Đorđevići. Osim njih ima i 36 ciganskih kuća na Milavcu.

U Cvetanovcu nema zadruga.

Podaci o selu.

Cvetanovci su prema haračkim tefterima iz 1818. godine imali 40 domova sa 49 porodica i 105 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 53 doma i 275 stanovnika.

-1874. godine – 70 domova i 320 stanovnika.

-1884. godine – 90 domova i 446 stanovnika.

-1890. godine – 97 domova i 553 stanovnika.

-1895. godine – 109 domova i 557 stanovnika.

-1900. godine – 109 domova i 576 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva je 8,13 a procentni 0,19%.

Ime selu.

Otkuda je ime selu nepoznato je, samo se zna da selo postoji iz davnina.

Starine u selu.

Po predanju u selu postoji odavno crkva. Današnja crkva je nova, zidana 1865. godine i sva je od cigle i kamena sa jednim kubetom. Stara drvena crkva bila je 150 metara u severo-istočnom pravcu od ove i sva od drvata, ali je pala i od nje se osim zidina ne raspoznaje ništa drugo. Ovakvu staru crkvu, zidanu 1815. godine pohodio je i Joakim Vujić 1827 godine, Crkva koju Joakim pominje, nije bila na Ljigu, već na Joševici i pri izvoru njenom, i onda i danas u najnovijem delu sela.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Predanje držio da je selo vrlo staro i da je pre Kosova živela u njemu porodica Slepčevića, koja je bila vrlo jaka i činila sama ovo selo. Slepčevići su bili u selu, dokle ovi krajevi nisu potpali pod Turke, pa su se onda, zbog turske najezde, mnogi iselili iz sela i otišli nekuda, a oni što su ostali –zamrli.

-Jerinići, Tomići-1, su najstariji doseljenici ovog sela, doseljeni u opštoj seobi, pred kraj 17. veka od Sjenice u Staroj Srbiji, ima ih 5 kuća i slave Đurđevdan.

-Todorići, Srećkovići, Krunići, su doseljeni u isto vreme kad i prethodni, takođe od Sjenice, ima ih 13 kuća i slave Aranđelovdan.

-Gavranovići su došli u isto vreme iz Starog Vlaha, iz okoline Nove Varoši, očuvali su staro porodično prezime, ima ih 4 kuća a i raseljenih, slave Simeundan.

-Simići, predak im se doselio pred austrijsku okupaciju iz Židovića u Polimlju zbog turske obesti i naselio pored Gavranovića, njih je 6 juća i slave Nikoljdan.

-Vilimanovići su došli kad i Simići iz Sandalja, sela u ovoj oblasti, od tamošnjih Filimanića, slave Nikoljdan.

-Kusturići, Đukići i Mihailovići, predak došao posle austrijske okupacije iz Osata u Bosni i od iste porodice Kusturića u Zablaću u Pocerini, ima ih 13 kuća i slave Đurđevdan.

-Pajići, Radovanovići i Jovičići su potomci izvesnog Paje iz Močioca u Starom Vlahu, odselio se da bi izbegao krvnu osvetu, došao posle austrijske okupacije, slave Đurđic.

-Lazarevići-1, predak došao posle Kočine Krajine kao sluga od Zvezda u Polimlju, slave Nikoljdan.

-Tomići-3 su potomci nekakvog Tome iz Polimlja, koji se prizetio u Kusturiće, od njega su 4 kuća i slave Aranđelovdan i Đurđevdan.

-Ivanovići su iz rudničkih Banjana, ima ih dve kuće i slave Mratindan.

Doseljenici posle 1820. godine:

-Tadići, doseljeni iz Čibutkovice u okolini, slave Jovanjdan.

-Daničići su iz Slavkovice, došlo na svoje imanje, slave Lazarevdan.

-Petrovići su iz Babajića od tamošnjih Kolakovića, slave Lučindan.

-Jovičići-2 su iz beograadskog Smrdljikovca, slave Đurđevdan.

-Gavrilović se doselio iz Lalinaca-okrug rudnički, slave Jovanjdan.

-Sajići su iz Kadine Luke od tamošnjih Sajića, slave Tomindan.

-Brbići su iz Poloma-okruga rudničkog, došli na svoje imanje, slave Nikoljdan.

-Joksimovići su iz Lalinaca-okruga rudničkog, došli na svoje imanje, slave Aranđelovdan.

-Kojići su iz Slavkovice, došli na kupljeno imanje, slave Sv. Petku.

-Lazarevići-2 su iz Mušića-okrug užički, slave Jovanjdan.

-Maksići, predak došao iz Brančića-okrug rudnički, prizetio se u Kusturiće, slave Aranđelovdan i Đurđevdan.

-Pavlovići i Tomići-2 su iz Berkovca od tamošnjih Kiselica, slave Jovanjdan.

-Lomići su iz Berkovca od tamošnjih Kovačevića, slave Đurđevdan.

-Đorđevići su iz Zaplanja iz V. Rečnika, slave Aranđelovdan.

-Paunovići su iz Kadine Luke, došli na kupljeno imanje, slave Đuric.

-Milovanovići su iz Slavkovice, slave Aranđelovdan.

-Stevanovići su iz Tometinog Polja-okrug užički, slave Jovanjdan.

-Kovačevići su iz Gornjeg Lajkovca, došli na kupljeno imanje, slave Đurđevdan.

U selu ima 87 srpskih kuća od 28 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Cvetanovčani se zanimju svima privrednim delatnostima, a najviše zmljoradnjom. Zemlje ima dosta, s toga se selo naglo proširuje doseljenicima sa strane, koji dolaze na kupljena imanja ili se useljavaju u porodice koje izumiru. Zemlje ovog sela su oko Ljiga i vrlo su rodne i daju osobito bogate plodove.

Cvetanovčani ne uče zanate i nerado se sele iz svog sela..

Pojedinosti o selu.

Cevatanovci su sastavni deo Babajićske opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica je u Babajiću, a škola i crkva su u selu ispod Plandišta u Joševici i jedno pored drugoga. Groblje je zajedničko za celo selo. Selo nema zajedničke preslave.

Cigani-Romi u selu.

Na Milavcu pored seoskog puta, sa jedne i druge strane ima 36 ciganskih kuća. Oni su vere pravoslavne, govore laški i srpski, stalno su naseljeni ovde od pre 53 godine, kuda su se ranije vrzmali po selu i okolini, a od tada su stalno nastanjeni i ne kreću hnikuda.

Po zanimanju su: Kašičari, kovači, svirači i mečkari, a u posednje doba vode i majmune. Zemljoradnja im je uzgredno zanimanje, njome se ne bave uveliko niti nadniče.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Miroslav Dragana Danicic

    Po mom misljenju trebalo bi dopuniti pojedine informacije o nasem selu Cvetanovac: vazniji izvori vode ;cesma Ljaljenac, izvor-bunar Dolina,Izvor-bunar Bogavica,izvor-bunar Vasinac i ostali cijih imena nemogu da se priserim ! Kao i da pored crkve postoji crkvena kuca i ostalo.

  2. milan

    prijatelju moj ti o selu milavcu neznas nista i jako je glupo nazvati nekoga meckarom ili kovacem ili kasikarem. imam 50 godina rodjen sam u selu cvetanovac-milavac i nikada niko nije drzao mecke i sve ostale gluposti sto ste napisali. milavac je nekada imalo samo dobre muzicare koji su ostali zapamceni po svim literaturama davnih 70 godina. voleo bi da ste fer igrac i skoknete do sela milavca i raspitate se bolje i napisite neku ISKRENU recenicu o toj naciji i napisite da su dosta tih CIGANA zavrsili visoke skole i fakultete. nadam se da cete se uveriti da sam u pravu i ispraviti ovu losu sliku o ljudima druge nacije.U NAPRED ZAHVALAN S POSTOVANJEM. MILAN AUSTRALIJA

  3. Lepenicanin

    Milane,

    mnogi nesporazumi i prepirke bi bili izbegnuti samo kada bi se ljudi potrudili da pročitaju ono što komentarišu.

    Ovaj tekst objavljen je 1907. godine. Tada su u zaseoku Milavcu živeli Vlaški Cigani – koji su se doselili iz Vlaške, današnje Rumunije, negde oko 1850. godine, i govorili su dijalektom rumunskog jezika.

    Takvih Cigana ima u Strižilu kod Jagodine, Lukovu kod Boljevca i još nekim mestima u Srbiji i Bosni. Nazivaju ih Banjašima, ali i lingurarima što na rumunskom znači kašikari. Pravljenje drvenih kašika bio je njihov zanat od kog su živeli, kao i od sviranja, rada u kovačnici, mečkarenja i majmunarenja, što je autor teksta Ljuba Pavlović i napisao.

    Autor teksta možda nije u svemu u pravu, ali mislim da treba poštovati njegov napor da zabeleži prilike u tadašnjoj Srbiji i ko su bili stanovnici te države.

  4. milan

    gospodine lepenicanin,ja razumem da se neko potrudio da napise i oduzeo sebi vreme za to,ali bi voleo i bio bi jako zahvalan gospodinu koji je autor teksta da provede par sati na milavcu i porazgovara sa nekim starijim ljudima koji zive na selu i bude malo bolje upoznat i tad ce videti koliko je pogresio.pamtim moje prece i znam iz njihovih prica da na milavcu niko nije drzao mecke,a drugo celo selo su vlasi,a ne rumuni i vlaski cigani,a jos manje banjasi.takodje napisaliste da da reka josevo tece ispod milavca ja bi voleo da mi doticni gospodin napise kuda ta reka prolazi……….hvala.spostovanjem milan

  5. Sasa

    Ja sam rodjeni Milavcanin,i mislim da je dosta toga dobro opisano i da je to sve tacno osim da je selo cigansko.Stom cinjenicom se ne bih slozio.1938 selo je preuzelo muzicki zanat i naravno prosirilo na mladje generacije,dok su druge Meckarske porodice verovatno pod pritiskom sela odseljene za Bukovik kod Arandjelovca,ja sam kao m Muzicar zakacio tu staru gardu rodjene od 1990 i dalje i znam dosta njihovih prica o selu.Tako Milance druze pitaj tvog skolskog nesto sto te zanima