Poreklo prezimena, selo Slavkovica (Ljig)

22. maj 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Slavkovica, opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Slavkovica je na obema obalama Slavkovačke reke, uvučena duboko u Rajac. Zemljište je planinsko i suviše brdovito. Strane brda su vrlo strme, a brda kupasta ili su kose. Sa južne strane diže se iznad ovog sela i sela Ba, Građenik, sa severne, kao razvođe Gukoškoj i Slavkovačkoj Reci, Bobija. Glavnija uzdignuća su: Široka Ploča do Lalinaca, Tršnjica do Gukoša, Rajac do Poloma, Obršina i Lipak do Kadine Luke. Sva su brda od vulkanskih dacitnih stena, koje su po površini jako raspadnute. Samo je Rajac, po vrhu i do Poloma, sastavljen od krečnjačkih stena i sa vrtačama.

Izvorima je selo bogato. Mnogi su izvori u padini Rajca i Bobije i od njih se slivaju raznoliki potoci i grade Slavkovačku Reku. Oko izvora su i kuće i one se spuštaju duboko niz potoke ili se penju u planinu. Glavniji seoski izvori su: Vrelo, Provalija, Bukljenac i Miladinovac u Lisinama, Litice na Bobiji, pored mnogih malih izvoraca sa plazovima oko sebe.

Slavkovačka reka postaje od potoka: Kovačeve Reke, koja dolazi sa juga iz Ržanice, Ikonića vrela, koje izvire pod Rajcem, Kolovače, koja silazi sa severa od Smiljanića, Litice koja silazi sa Bobije i Radinovca, koji opet silazi sa Bobije i teče pored crkve. Reku uglavnom grade dva bujna i plahovita potoka Kolovača i Kovačeva Reka, koji se sastaju kod škole i pri poplavama u selu i njegovom ataru čine velike štete, mada su kuće sklonjene od njih. Slavkovačka Reka teče na ssevero-zapad i u Kadinoj Luci, ispod Košute, uliva se u Ljig.

Zemlje i šume.

Slavkovačke su zemlje izvan kuća po plećima i padinama pojedinih brda i oko Reke. Brdske su zemlje peskovite, hladne, suve, plitkog dna i vrlo nerodne, tako da se daju teško dogoniti. Oko Reke su nanosne zemlje, palučci i luke, podložne kvaru od reka i potoka, dobre za oranicu i ponegde i za livade. Uopšte je Slavkovica u pogledu ziratne zemlje posve siromašna i dolazi u red najsiromašnijih sela u kolubarskoj oblasti.

Šume je isuviše i od lisnatog je drvata; celo selo je obraslo njome. Samo Litice i jedan deo Bobije, deo iznad crkve što nije pošumljen, inače svuda i na svakom mestu prekrilile su mnoge šume, koje ima u izobilju i za građu, ogrev prodaju i žeženje ćumura. Osobito je Rajac prebogat šumama, sav je seoska zajednica, dokle su sva poveća brda džematske ili porodične zajednice, gde i pojedinci imaju duplo više šume nego ziratne zemlje.

Tip sela.

Slavkovica je imala ranije tip starovlaškog sela, a i danas je uglavnom ovog istog tipa, ali od pre 30 godina naglo se naseljava na Reci i postupno prelazi u rečki ili baški tip. Blizu trećine sela naselilo se u luke i tu se stalno nastanio, ostavivši u selu svoju okućnice i imanja, koje vremenom daju u zamenu za bliže naseljenom mestu. Slavkovica je i danas podeljena u džemate, koji su svi pri izvorima potoka, po jarugama i uvalama između pojedinih brda.

Seoski džemati su: Ržanica iznad sela Ba, ispod rudničkog sela Poloma, Kačer ispod Rajca i oko Vrela, Jelav pri izvoru Kolovače, Veselinovići po Bobiji do Kadine Luke i Slavkovica oko škole i crkve. Kuće u džematima od jedne porodice su blizu jedna drugoj, na rastojanju od 20-30 metara, a pojedine porodice uvek su u jarugama i uvalama udaljene po 200-700 metara jedna od druge, dokle male ili džemati su spojeni.

U Ržancima su:

-Kojići (Gajići), Kojići, Matići (Radovići), Vidakovići.

Oni su u pravoj Ržanici, a niže njih, oko Provalije su:

Milovanovići i u Belom Potoku Maksimovići.

U Kačeru su:

Nikolići, Daničići, Radovići, Ikonići, Aćimovići, Krstići (Rankovići), Smiljanići na Lisinama, Radivojevići (Dujići) i Vesići.

U Jelavu su:

Ivkovići, Tobdžići, Nešići, Tošnići, Stojnići i Dujići.

U Veselinovićima su:

Ćajići, Spasojevići, Stevanovići, Arsenijevići, Mitrovići, Veskovići, Pavlićevići, Obradovići, Rakovići i Đukići.

U Slavkovici su:

Popovići, Petrovići, Ćirići i Kirin-i pored ostalih, sišlih iz sela i uračunatih po pojedinim krajevima.

Zadružni život je slabo razvijen. Vrlo je mali broj poveći zadruga, kao što je Daničića od 25 duša, većinom su manje od 2-3 do 10-18 čeljadi.

Podaci o selu.

Kod Vuka i po haračkim tefterima iz 1818. godine naselja Ržanica i Slavkovica vode se kao zasebna naselja i oboje su imali 10 domova sa 45 porodica i 140 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 107 domova i 693 stanovnika.

-1874. godine – 121 dom i 768 stanovnika.

-1884. godine – 130 domova i 874 stanovnika.

-1890. godine – 147 domova i 922 stanovnika.

-1895. godine – 158 domova i 959 stanovnika.

-1900. godine – 176 domova i 1046 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine he 10,56 a procentni 1,25%.

Ime selu.

Odkuda je ime Slavkovica, nepoznato je. Imena mala: Jelav, Kačer, i Ržanica su po imenu pojedinih rajačkih brda, a Veselinovići su po imenu osnovaoca iste porodice, koje samo u selu nosi ovo opšte prezime.

Starine u selu.

1. U mali Kačeru, ispod istoimenog brda, kod Vrela, nalaze se ostaci nekakve porušene crkve, koju narod drži da je bio manastir do Kočine Krajine, s toga se ove zidine i nazivaju Manastirina. Zidine su vrlo stare, u sredini njihovoj je dobro očuvani oltar i seljaci su ga ogradili, te trećeg dana Duhova čine na njemu molitvu.

2. Na stavama Kolovače i Kovačeve reke nalaze se ostaci stare slavkovačke crkve, koju Joakim Vujić pominje u svojim „Putešestvijama“. Ova je crkva bila paljena nekoliko puta, a poslednji put je obnovljena troškom meštana 1822. godine i sagrađena od drveta. Crkva je islužila svoje i zamenjena je 1875. godine novom zidanom crkvom, podignutom na 300 metara na zapad od stare, niz Reku, a stara se sama od sebe srušila.

3. Na mestu zvanom Dvorište u Daničićima nalaze se dva vrlo visoka, vertikalno u zemlju ubodena stećaka bez natpisa, za koje seljaci drže da su spomenici iz doba srpske državne samostalnosti u srednjem veku.

4. Malo više stare crkve, uz Kovačevu reku, nalazi se neko staro groblje, poznato u narodu ovog kraja pod imenom Madžarsko Groblje, u kome je do skora bilo mramorje, pa su ga seljaci sa strane povadili i razneli.

5. U nrodu je još sveža uspomena na nekakav stari put, koji je spajao ljišku dolinu sa dolinom Zapadne Morave, jer je odvajkada ovuda bio najkraći prelaz iz jedne u drugu dolinu. Ovaj put je išao uz kadolučku Košutu, na izvor Radinovac, pa vencom Bobije, preko Lipaka, Jelava peo se na Rajac i posle spuštao u dolinu Čemernice, koja je sa druga strane Rajca izvire. Od ovog puta i danas se raspoznaju tragovi starih kaldrma i radova, ali je danas zamenjen prosečenim i nasutim sreskim putem, koji ide uz Reku, pa se kroz Ržanicu penje na Rajac.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Staro selo je bilo oko Manastirine i njenog Vrela i Kačeru, pa su tek docnije pojedine odeljene porodice zailazile dublje u planinu i tamo se stalno nastanjivale. Najstarije seoske porodice i danas skoro sve imaju svojih predstavnika oko Vrela. Osnivači sela smatraju se dve porodice, za koje se ne zna da su se i sa koje strane doselile:

-Nikolići u Kačeru su starinci. Njima su rod:

Maksimovići u Ržanici,

-Ikonići i Aćimovići u Kačeru

-Krstići u Kačeru (ima ih i u Štavicama)

-Dujići u Kačeru i Jelavu (ima ih i u Brančićima)

Svega Nikolića i njihovih potomaka ima u Slavkovici 40 kuća i svi slave Nikoljdan.

-Radovići su u Ržanici su takođe starinci, ima ih 11 kuća, slave Đurđevdan i jedna kuća u Ikonićima, gde se jedan od njih prizetio, koji osim Đurđevdana slavi i Nikoljdan.

-Veselinovići je najstarija doseljenička porodica. Veselin je treći brat Đurin, koji se doselio pred ktaj 17. veka iu sela Štitkova u Starom Vlahu i naselio u Kadinoj Luci. Veselin se odmah odvojio od braće i naselio u Slavkovici, brdašcu Kraljevici u Kačeru gde su i danas njegovi potomci:

-Stevanovići, žive u Kačeru i na Bobiji,

-Ivkovići u Jelavu (ima ih u Valjevu, Vrtiglavama, Moravcima i svoj Srbiji),

-Ćajići* na Bobiji (ima ih u Babajiću, Brančiću i Vukoni),

*Jedan od starijih je služio nekakvog Turčina Ćaju i seljaci ga tako zvali, pa po njemu se prozvali i njegovi potomci, Ćajići.

-Arsenijevići na Bobiji (ima ih u Jajčiću, Brančiću, Smrdljikovcu i Banjanima),

-Mitrovići na Bobiji (i Komanicama),

-Veskovići na Bobiji,

-Obradovići na Bobiji (i Kadinoj Luci)

Ukupno 42 kuće i slave Đurđic.

-Vidakovići u Ržnici. Rodonačelnik ove porodice Vidak doselio se iz Donjeg Kolašina u Staroj Srbiji krajem 17. veka, sa granice Vasojevića. Njegovi potomci su:

-Pavlićevići na Bobiji (Sankoviću i još nekim ljiškim selima)

Ima ih 7 kuća i slave Aranđelovdan.

-Smiljanići i Vesići. Doseljeni u isto doba kad i Veselinovi. Baba Smiljana sa 4 punoletna sina doselila se iz Bučja u Polimlju od porodice tamošnjih Ajanovića, otuda je ovo jedna ista porodica sa Stevanovićima u Paležnici i Demirovićima u Veliševcima ove oblasti. Smiljanićima su srodni u selu Vesići, potomci prvog babinog sina, njih ima danas u Cvetanovcima, Brančiću i drugim ljiškim selima, a ovde ih je 20 kuća i slave Stevanjdan.

-Kojići su četvrta stara doseljenička porodica. Predak im se doselio iz Stare Srbije, iz okoline Peći, kao i prethodni, pred kraj 17. stoleća. Nekog od ranijih Kojića mnogo su mrzeli Turci, a osobito što je sudelovao u ratu austrijskom u početku 18. stoleća, te ga zbog toga uhvate i ubiju, a njegovu porodicu proteraju, jedan deo ove porodice iseli se u Štavicu-okrug rudnički, drugi deo ode u Srem i naseli se u okolini manastira Fenek (Boljevci-Jakovo, op. Milodan). Od ovih se jedan vrati i naseli umesto u Kačeru, gde su ranije bili Kojići, u Ržanici i od njega je 5 kuća i slave Sv. Petku.

-Daničići, doselili se pred Kočinu Krajinu iz Bobove u Polimlju od Džuvera, slave Lazarevdan.

-Nešići i Tobdžići*, doseljeni iz valjevskog Vrela pred Kočinu Krajinu, ima ih 8 kuća i slave Đurđic.

*Tobdžići su nazvani po tome što im je ded bio tobdžija pod Karađorđem i poginuo na topu na Ljubići 1815. godine.

-Đukići su se doselili od Sjenice u Prvom ustanku. Predak se doselio kao sluga i prizetio u Veselinoviće, ima ih 5 kuća i slave Stevanjdan.

-Milovanovići, predak je iz Kadine Luke od Švabića, u Prvom ustanku prešao u Ržanicu, slave Nikoljdan.

-Kojići (Gajići), predak se doselio iz Sirogojna u Starom Vlahu, prizetio se u Kojiće čije je prezime primio, slave Trifundan.

-Tošnići. Baba je prešla iz beogradskog sela Crljeni i sa sobom povela svoju porodicu i naselila se pored Nešića na Bobiji, slave Nikoljdan.

-Stojnići. Predak se doselio iz Dića-rudnički okrug, od porodice Čikučića i prizetio u Ivkoviće, slave Đurđic.

Doseljenici od 1865. godine i kasnije:

-Rakovići, predak se doselio iz Čajetine-okrug užički i prizetio u Đukiće, slave Stevanjdan.

-Petrovići, predak se doselio iz Planinice kao zanatlija, slave veliku Gospojinu.

-Kirini, predak se doselio iz nekog sela blizu grada Pole (Pula) na Istri, Srbin katoličke vere po zanimanju kamenjar, ne slave.

-Ćirići, doseljeni iz Rudara u topličkom okrugu, glava porodice bio mehandžija, slave Nikoljdan.

-Popovići, glava porodice se doselio kao sveštenik iz sela Divaca u ovoj oblasti, slave Đurđic.

U Slavkovici je 183 doma od 18 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Slavkovčani se zanimaju poglavito zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom. Glavna zanimanja su im zemljoradnja i voćarstvo. Iako je zemlja posve slaba, iako sa malo zemlje, ipak nema nijednog Slavkovčanina, koji u donjim ljiškim selima ove oblasti i oko reke Kačera nema svoje zemlje, kojoj podmiruje svoje potrebe. Na tim svojim dobrima, kao i na onima, koje svake godine uzimaju pod zakup, ne samo da pribavljaju životne namirnice, već tu ishranjuju i domaću stoku, koje dosta drže. Seoska dacitna brda nisu nizašta drugo do za šume, voćnjake i vinograde, koji osobito uspevaju. Svoje mnogo voće i vino izvoze u velikoj meri, te obzirom i na okolnosti Slavkovčani ipak nisu siromašni ljudi, nego najimućniji u oblasti. Slavkovčani se neprekidno iseljavaju, naročito posle deobe u selu, kada se većinom iseljavaju u ona sela, u kojima su odranije imali svoja imanja. Osim toga mnogi se odvajaju od kuća i idu po školama, zanatima i trgovini, te se tako udaljavaju od svoga sela i više se ne vraćaju. Na iseljavanje ih ne nagoni siromaština, nego potreba za boljim i lakšim životom kao i bolje zemlje po drugim selima.

Pojedinosti o selu.

Slavkovica je sastavni deo Slavkovačke opštine i Srezu kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su na stavama Kolovače i Kovačeve reke. Groblje je podeljeno na tri dela. Preslava seoska je Treći dan Duhova.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Miroslav Dragana Danicic

    Veoma lep i opsiran komentar
    Zahvalan citalac
    Miroslav-Dragana Danicic
    (Poreklom Dzuver) .

  2. Miroslav Dragana Danicic

    Nase prezime Danicic nastalo je u selu Slavkovica od Danice koja je tu dosla po kazivanju starih iz okoline Pljevlja ,danica je dosla sa cetiri maloletna sina,jedan od njih se zvao Milovan ciji smo mi potomci,Milovanov sin Cveja,Cvejin sin Simeun,Simeunov sin Radosav,njegov sin Dragan, Draganov Miroslav odnosno ja ,Miroslavljev sin Marko ! Interesuje