Poreklo prezimena, selo Sanković (Mionica)

9. maj 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Sanković, opština Mionica. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

Položaj sela.

Sanković je na levoj obali reke Lepenice, prema Mionici. Seoske su kuće u osojnim stranama brda i spuštene ponisko u ravan rečice Lepenice. Deo sela oko Lepenice i njenih stava s Lipnicom je ravan i postupno se, gotovo neprimetno, podižže ka selu. Nad selom naglo se podiže brdo Jakšinac, a dalje na zapad Prisojanica.

Izvora je vrlo mnogo u selu. I oko Lipnice i u podnožju Jakšinca i dolini Pasjaka ima toliko izvora, da gotovo svaka kuća ima svoj izvor ili česmu, pa se prema porodicama i nazivaju. Jedan od ovih izvora na putu kroz selo i kao opšti seoski oglašen i naziva se Studenac. Reke su pored sela, sa istočne strane Lepenica, sa severne Lipnica i s južne Pasjak, jake i nepresušne rečice, koje se ulivaju u Lepenicu u selu.

Zemlje i šume.

Sanković je u ponajpodesnijem položaju od kolubarskih sela. Nijedna stopa zemlje nije na odmet, svaka je od neocenjene vrednosti, jer po sankovačkim zemljama odlično rađaju svi usevi a rastu i šume. I voćnjaci i livade, i oranice i vinogradi, i pašnjaci i šume cene sa kao i u Đurđevcu, među najboljim u Srezu kolubarskom. Ravni potes oko Lepenice, Ocin i Jelenin Ključ pri ušću Lipnice prepuni su zatvorenih pašnjaka i livada, u kojima se gaje kolubarska goveda. Pasjak ima odlične ziratne zemlje i šume, a Jakšinac je okićen najboljim vinogradima u okolini.

Šuma je u Pasjaku i do Đurđevca, ima je dosta, mada je sva izdeljena. Šume su od lisnatog drveta i svaka njivica ograđena je šumom, pa je ima dovoljno za obične seoske potrebe. U selu nema nikakvih zajednica.

Tip sela.

Sanković je po položaju svome dosta zbijeno selo, a da su mu kuće malo pravilnije grupisane, ličio bi na šumadijska sela, ovako je još starovlaško selo, jer su mu kuće zbijene u džemate, koji su, iako spojeni, opet sa nepravilno raspoređenim kućama i okućnicama.

U Sankoviću se daju vrlo lako raspoznati dva džemata: Božičani i Krajčani. Božičani su na istočnoj strani Jakšinca, a dalje na zapad su Krajčani, a kuće i jednog i drugog džemata su na rastojanju od 10 do 50 metara.

U Božičanima su: Paunovići, Obradovići, Jovanovići, Lalovići, Milovanovići, Ivanovići, Pekići, Vidakovići, Nedeljkovići i Lazarevići.

U Krajčanima su: Milinovići, Veselići, Mandići, Gligorijevići, Lazići, Kneževići, Simići, Anići (Bugarići), Rankovići i Živanovići.

U Sankoviću ima poviše zadruga, ali su zadruge male. Zadruge od 10-15 čeljadi su: Milovanovići, Milinovići, Paunovići, Jovanovići i Lazići.

Podaci o selu.

Sanković (Sankovič) prema spisku sela valjevske eparhije od 1735. godine imao je 14 domova. Sankvić (kod Vuka u Danici za 1827. godinu ovo selo je zapisano je imenom Stanković, a i dan danas mnogi stariji ljudi iz sela i sa strane drugečije i ne izgovaraju ime ovog sela) je prema haračkim tefterima u 1818. godini imao 31 doma sa 42 porodice i 98 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 34 doma i 274 stanovnika.

-1874. godine – 47 domova i 272 stanovnika.

-1884. godine – 45 domova i 324 stanovnbika.

-1890. godine – 47 domova i 368 stanovnika.

-1895. godine – 48 domova i 374 stnovnika.

-1900. godine – 50 domova i 406 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 3,97 a procentni 1,22%.

Ime selu.

Ime selu došlo je od prvog doseljenika. Prvi doseljenik u selo zvao se Boža Stanković i po njegovom prezimenu nazvano je i ovo selo Stankovići pa se docnijim izgovorom okrenulo na Sankovići, odnosno Sanković*.

*Sva sela na „ić“, kao i ovo, a kojih je dosta u ovoj oblasti, u prvi mah završavala su se na „ići“, pa se od pre 30 godina naovamo krajnje „i“ izbacuju gotovo svuda.

Sanković je vrlo staro selo počem ga nalazimo u sela valjevskog okruga iz 1737. godine.

Imena džemata su po imenu prvog doseljenika Bože i Božane (Božičani), a Krajčani po mestu naseljenja prema prvoj porodici.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Selo su osnovali Boža Stanković i njegova udova sestra Božana sa svojih 7 sinova. Pre doseljenja Božinog nije bilo sela, a atar njegov se mogao smatrati kao deo susednog sela Đurđevca. Po rpičanju starijih ljudi Boža se doselio pred kraj 17. stoleća iz Kuča u Crnoj Gori, baš sa same granice. Sestra mu je bila udata u nekom susednom selu, pa kako je muž poginuo od obesti nekakvog Arnautina, Boža ga osveti, pa da bi izbegao dalju krvnu osvetu, on se sa svojom porodicom i sestrinom preseli u Srbiju i naseli pod Jakšincem, gde su današnje Obraadovića kuće, a Božanu naseli na mestu, gde su danas Kneževića kuće. Boža je imao tri sina: Pauna, Lazara (Lalu) i Petra (Peku). Paunovi sinovi su Jakša i Rade, oba poginula od Turaka posle drugog austrijskog rata, što su pomagali Austrijance u ratovima i oba sahranjena na Jakšincu, na mestu gde se i danas raspoznaju njihovi grobovi.

-Paunovići, Obradovići, Lalovići, Ivanovići, Pekići, Nedeljkovići i Lazarevići su potomci Pauna, Lale i Peke, njih je 22 kuća i slave Nikoljdan.

-Veselići, Mandići, Gligorijevići, Lazići, Kneževići i Simići su potomci Božaninih sinova, poznati pod opštim prezimenom Kneževići, nazvani po tome, što je iz te porodice znamenita ličnost prve polovine 19. veka, čestiti Srbin i vitez, knez Jovica Milutinović, prvo buljubaša kneza Nikole Grbovića, a posle i vojvoda kolubarski*. Kneževića ima 12 kuća i slave Nikoljdan.

*Knez Jovica nije ostavio posle sebe muških naslednika, mada ih je imao. Današnji Kneževići su potomci njegove braće; Grujice, koji je poginuo 1815. godine na Čačku i Pantelija, koji je poginuo 1806. na Mišaru.

-Milinovići, preedak im se doselio kao sluga od Prilepa u Makedoniji uz Kočinu Krajinu, slave Đurđic.

-Jovanovići, predak se doselio u Prvom ustanku kao radnik iz Zaselja-okrug užički, slave Nikoljdan.

Doseljenici iz novijeg doba, posle 1860. godine:

-Milovanovići, doseljeni iz Radobića-okrug užički na kupljeno imanje zamrlih Lalovića, slave Đurđevdan.

-Vidaković se prizetio u Pekiće, doselio se iz Slavkovice, slavi Aranđelovdan i Nikoljdan.

-Arić je iz Zaplanja, od Donjih Krčmara, ciglar, prizetio se u Veseliće, slavi Trifundan.

-Ranković je iz okoline Užica, prizetio se u Milinoviće, slavi Đurđic.

-Živanović je iz Osečenice, prizetio se i on u Milinoviće, slavi Đurđic.

U Sankoviću je 47 kuća od 9 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Sankovčani se zanimaju svima privrednim zanimanjima, kojima i susedni seljaci ove oblasti. Glavna zanimanja su zemljoradnja, stočarstvo i voćarstvo. Nigde nije omiljeno gajenje goveda kao u ovom selu i Radobiću. Goveda se gaje pravilno i odgajena donose znatne prihode. Voća i vinogradi u poslednje doba gaje se uveliko i podižu na racionalnijoj osnovi. Sankovčani ne uče zanate i ne sele se.

Pojedinosti o selu.

Sanković je sastavni deo Mioničke opštine u Srezu kolubarskom. Sudnica, škola i crkva su u varošici Mionici. Groblje je na Jakšincu i zajedničko za celo selo. Seoska preslava su Nikolaji, 9. maja po starom kalendaru.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.