Poreklo prezimena, varoš Koceljeva

19. april 2013.

komentara: 3

Varoš Koceljeva. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Napomena: Ljuba Pavlović u svojoj knjizi tretira Koceljevu kao selo dok je to sada varoš i opštinski centar, da ne bi došlo do zabune prilikom čitanja ovog teksta (Milodan).

Koceljeva je na obema obalama Tamnave, u njenom srednjem toku, neravnog, ali ne potpuno i brdskog izgleda, sa kućama raspoređenim u džemate: Prnjavor uz rečicu Bresnicu, Rečane uz desnu stranu Tamnave do Subotice, Kičer oko Crkvenca i stare crkvine. Donji Kraj, istočni deo sela do Zukava i Livadare sa leve strane reke, do Svileuve.

Fizičke prilike u Tamnavi

Zemljišni oblici:

Kad bi se sa Presada, iznad Kocceljeve, povukla prava pruga pravo na istok Kolubari, onda bi njena najistočnija tačka bila nepričavski Čot iznad Kolubare, zatim, kad bi se opet sa Presada na severozapad povukla prava pruga na draginjski i svileuški vis Stubao, onda zapadni i južni delovi iza ovih pruga čine pravi brdski kraj u oblasti. Pravih brdskih sela je u oblasti 18, pored još 5, koja svojim gornjim krajevima zalaze u brdski kraj. Brdska sela uglavnom u gornjim tokovima reka Tamnave i Uba, i u slovačkoj kosi.

Vode (Izvori, Reke, Jezera i Bare)

Izvori:

Najbogatija sela su s izvorima na dodirnoj zoni tamnavskih peskova i sekundarnih slojeva i najjači izvori su u prugama koje služe kao međa peskovima i brdskom delu oblasti. Izvori ovog dela su stalni, bogati vodom i svaki ponaosob gradi po jedan stalni potočić ili rečicu. Većina ovih izvora izbija iz krečnjačkih prslina i liče na vrela, ali ih narod ne zove tim imenima, počem su slabi vodom. Takva mala vrela su: Crkvena Česma u Stepanju, Bajevac u Bajevcu, Crkvenac u Dokmiru, Crkvenac u Koceljevi, Vodice u Subotici, Zmajevac u Kamenici, Lisnik u Goločelu i Turska Voda u Bukoru.

U oblasti ima dosta izvora, koji svojim imenima opominju na karakter mineralnih izvora. Takvi bi izvori bili: Zmajevac u Kamenici, Mlakonja u Raduši, Hlađani u Družetiću, Živanica u Novacima, Savinac u Zukvama, Vidan u Grabovcu, Slana Bara u Galovićima i Slanac u Koceljevi.

Močila su jaki i čisti izvori, dublji od živobara, otiču čistom vodom iste temperature kao i susedni vazduh, ne upotrebljavaju se za piće, ali se upotrebljavaju kao močila za lan i konoplju. Ovakvih močila ima po Zabrežju, Urovcima, Piromanu, Broviću, Lisom Plju, Brezovici i dr. Mlakve su ili barske ili rečne otoke sa izvorima sa strane, otiču stalno preko zime, ne mrznu se, već se puše, a kako su u koritima reka, one ih pri povodnjima kvare i premeštaju. Ovakvih izvora ima u Lajkovcu, Jabučju, Belom Polju, Koceljevi, Sovljaku, Novacima i dr.

Naselja.

Položaj sela.

Drumska naselja nisu samostalna sela nego veći ili manji delovi sela, rastureni ili zbijeni pored glavnih oblasnih puteva. Centri ovih naselja su putniččke mehane, špkole ili crkve. Kuće su najnovijih oblasnih naseljenika, sa malim okućnicama ili su kuće, dućani, magaze, mehane pojedinih trgovaca, zanatlija i seoskih činovnika, koji se uzgred bave i zemljoradnjom. Gotovo svako selo ima ovakvih naselja, a najznatnija su kod: Skele, Koceljeve, Kamenice, Crniljeva i Stublina.

Ekonomske prilike:

Seoske spahije od turske narodnosti nisu živele po selima nego po susednim gradovima, kao i spahije sela gornjih valjevskih oblasti. Turci s Uba i Paleža (Obrenovca) nisu bili spahije već od trgovačkog i zanatlijskog roda, živeli su izmešani sa Srbima i bavili su se uzgred i zemljoradnjom. Mnogi su imali po selima svoje dućane, radnje ili hanove i uz njih i nepokretna dobra, na kojima su naseljavali seljake srpske narodnosti. I u Koceljevi pored stare crkve, i u Donjem Crniljevu, gde je današnje drumsko naselje, i u Nepričavi ispod Ostreša, i u Breskvi pored stare crkve, bilo je pomešanih i srpskih i turskih porodica, koje su bile na tim imanjima. Turska imanja posle olobođenja i regulisanja agrarnih odnosa prešla su u svojinu onih srpskih porodica, koje su bile na tim imanjima

Seoske zajednice:

Zajednice brdskih sela veće su i one su ispusti i šume. Ove se zajednice daju pod ispašu i žirovnicu i prihodi idu u opštinsku kasu na isplatu državnog poreza i prireza na sva imanja. Iz ovih zajednica seoska sirotinja ima besplatan ogrev, a oskudni u imanju dobijaju, po rešenju seoskog i opštinskog zbora i odobrenju nadležnih državnih vlasti, potrebno zemljište na večitu svojinu. Najlepše, najveće i najočuvaninje zajednice ove vrste imaju sela: Gola Glava, Koceljeva, Pambukovica, Kamenica, Ljutice i Družetić. Gologlavske zajednice u Jautini, družetićke u Straži i Visu, koceljevačke i pambukovičke, poznate po opštim imenom Koceljevačka Šuma, u prostoru preko 400 hektara, jesu najlepši šumski krajevi u oblasti i one drve sva donja tamnavska sela.

Seoske zajednice brdskih sela daju se pod ispašu i nigde se zajednički ne pasu; uzimaju ih po zakup pojedinci ili udruženi pojedinci, gde napasaju ili samo svoju stoku ili puštaju i druge seljake. Ispaša ove vrste ima u Koceljevi, Pambukovici, Goloj Glavi, Družetiću, Kamenici i Novacima.

Zanimanje stanovništva.

Tamnavcima je najglavnije zanimanje zemljoradnja, a sva druga sporedna. Pored zemljoradnje zanimoju se još: voćarstvom, stočarstvom, vinogradartvom, pčelarstvom, svilarstvom, ribolovom, zanatima, trgovinomm, rabadžijanjem, vađenjem kamena, žeženjem ćumura i argaštinom.

Trgovina je kod seljaka sporedno zanimanje jednog zadrugara ili samog starešine zadruge. Trgovci seljaci zanimaju se kupovinom i prodajom šljiva, goveda, drva, građe i kamena i njih je najviše u Koceljevi, Crniljevu i Kamenici. Trgovci druge vrste su najskoriji doseljenici: drže dućane, magaze ili mehane u sredini sela, ili pored puta i stvaraju drumska naselja.

Tip sela.

Kad se sa neke uzvišenije tačke u središtu sela ili izvan sela posmatra selo, kuće seoske su poređane eliptično (Koceljeva), kružno (Gola Glava), parabolično (Đukovine) i skoro kružno (Gradojevići). Pođe li se iz male u malu, vidi se odmah izlazak novijih porodica i spajanje mala, kao i utrpanost kuća na mestima, gde su bile prvobitno male.

Dvor, kuća i druga zgrade.

Kuće imućnijeg Tamnavca je čitavo naselje s mnogim zgradama, poređenim u krug ili na duž. Dom Janka Aškovića iz Banjana, jednog među najimućnijih Tamnavaca, uz glavnu kuću ima još 15 drugih zgrada, i ako nema zadruge. Dom zadruge Ljube Kovačevića iz Koceljeve ima više zgrada.

Stanovi i kolibe.

Tamnava nije stočarska oblast, ali opet nigde nije zapušteno i zanemareno stočarstvo. Svaki Tamnavac, pored zemljoradnje, u bilo kom kraju bio, gaji po neku vrstu stoke; goveda, konje, svinje, ovce a oni imućniji i sve od ovoga.

Govedarstvo.

U gornjim kladničkim selima i oko Koceljeve, seljaci drže veliki broj goveda. Ovakva goveda češće puta nisu po izboru, mada preovlađuje kolubarski soj (vrsta). Krupnija stoka goji se i svake godine izgoni na oblasne i susedne marvene trgove i prodaje. Krave se muzu po pašnjacima i mleko donosi kući gde se prerađuje.

Imena sela stranog porekla.

Strana imena sela ili delova sela, za koje se pozitivno sme tvrditi da su latinskog ili romanskog porekla, jesu: Banjani, Brgule (na dva mesta), Bukor, Koceljeva, Šarbane, Balačka, Palanka (mala Gole Glave), Vlašić, Cer, Vorbis (deo skeljanskog atara), Balur, Banja (Bajevac) i Misište (Liso Polje).

Imena koja bi opominjala na rudarstvo: Majdan (Družetić), Slanac (Koceljeva, kao i ime samog sela), Slana Bara (Grabovac, Galovići) i Slanobara (Stubline).

Starine.

Selišta ima svako selo, samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo nasaljene ili nenaseljeno. Osobna imena selištima su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palanka.

U Koceljevi i Svileuvi po jedna seoska mala nosi opšte ime sela, čime se predstavlja veća starina istih delova od ostalih, a da je ovako ne bi noviji naseljenici zvali ove seoske krajeve ili Staro Selo, ili Stara Koceljeva ili Stara Svileuva.

Crkvine.

Priča se da je bio manastir u Galovićima, na granici ovog sela i Gradojevića, zatim, Skobalju, posvećen Arhistratigu Mihailu, u Malom Borku, posvećen proroku Jeremiji i Koceljevi, čiji se jedan deo sela i danas zove Prnjavor.

Stari putevi.

Drugi stari put iz jadranske doline peo se na Vlašić i njegovom kosom spuštao se Konjskom Grobu, odakle je razvođem Rasnice i Bresnice silazio u Suboticu i u Koceljevi prelazio Tamnavu na starom porušenom mostu, čije se zidine još raspoznaju. Odatle je preko Svileuve ulazio u Batalage i razvođem Vukodraži i levih tamnavskih pritoka spuštao se u Orašac, gde se spajao sa valjevskim putem i dalje išao.

Postanak i starine današnjih sela.

Selo je u oblasti geografska celina. Sliv potoka, kakve omanje rečice ili gornji, srednji ili donji tok veće rečice uvek su za sebe geografska celina, a to je upravo atar sela.

Kod povećih reka, ako su brodne, sela prelaze i na drugu stranu, ali su tada uz kakve manje pritoke iste reke, kojima se ušća u glavnu reku na ataru istog sela.

Starost pojedinih sela utvrđuje se i očuvanim pismenim dokazima.Kod ovakvih sela, kao Kamenice, Goločela, Koceljeve i Novaka, uvek je na jednoj strani, obično na desnoj, uzvišenijoj, glavniji i stariji deo sela, a noviji i rastureniji na levoj, ravnijoj.

U spisku sela paleškog i šabačkog distrikta iz 1737. godine, koji je sastavila Beogradska Administracija toga doba, pominje se, između ostalih, i Koceljeva.

Stara sela, koja bi po narodnom predanju postojala od pre 300 (sada 400) godina, između ostalih, spada i Koceljeva.

Zadružni život je u oblasti na velikoj ceni. Jedinština je posledica porodičnih nedaća i ona ne mora da predstavlja siromanštinu. Inokonština je posledica deobe i materijalnog upropašćavanja kuće i porodice od strane rđavih starešina i predstavnika. Nema doma u selu, koji nije bio, ili koji nije zadužen ili koji se ne sprema da bude zadužen. Za zadružni život vezano je i blagostanje doma, za jedinštinu oskudica u radnoj snazi, za ikonoštinu krajnja nemaština. Pa i danas ova oblast ističe se sa najvećim brojem stanovnika na jednu kuću u Kraljevini. Zadruga ima s osobinama i bez osobina, i uopšte uređenih, kao što su zadruge gornjih valjevskih oblasti. U oblasti zadruge prvog oblika, kao i gore, su: Stankovići u Goloj Glavi, Aškovići i Miloševići u Čučugama, Đapići i Arsenovići u Bukoru, Jovanivići i Cvejići u Donjem Crniljevu, Kovačevići i Paunovići u Koceljevi, Petrići u Družetiću itd.

 

Poreklo familija-prezimena mesta Koceljeva

Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

-Alimpići, prva polovina 18. veka, Pričević u Podgorini, Nikoljdan.

-Antonići, posle 1827. godine, Bresnica u Tamnavi, Jovanjdan, kupili imanje i sišli.

-Babići*, stara porodica, Pantelijevdan.

*Babići su stara koceljevačka porodica rasturena po svim džematima i pod raznim prezimenima, ali preovlađuje u Donjem Kraju sa prezimenom Babić.

-Babović*, druga polovina 18. veka, Vračević u Kolubari, Nikoljdan.

*Babovići su dojučerašnja sveštenička porodica i doseljeni su kao takvi iz Vračevića.

-Belovukovići, posle 1827. godine, B. Krajina, Jovanjdan.

-Birtaševići, druga polovina 18. veka, Ruma, Đurđic.

-Vasići i Đurđići. Videti Đurđići i Vasići.

-Gošići, posle 1827. godine, Licenović u Rađevini, Đurđic.

-Grčići*, prva polovina 18. veka, Makedonija, Aranđelovdan.

*Grčići su poreklom od nekakvog Grka sveštenika, dugogodišnja sveštenička porodica ovog mesta i nekih susednih sela.

-Danilovići, posle 1827. godine, Mionica-okrug užički (?), Đurđevdan.

-Dragićevići, prva polovina 18. veka, Makedonija, Stevanjdan, predak bio mehandžija.

-Đakovići*, posle 1827. godine, Bresnica, Nikoljdan.

*Đakovići iz Bresnice, Subotice i Koceljeve su jedna ista porodica, doseljena iz okoline Novog Sada, prvo u Kožuar, pa tek posle u Bresnicu i Suboticu. Đakovići drže da su od iste porodice, od koje je bio stari mitropolit Isaija Đaković

-Đukići, druga polovina 18. veka, Osat, Đurđevdan.

-Đurđići i Vasići, druga polovina 18. veka, Oglađenovac u Podgorini, Jovanjdan.

-Erakovići, posle 1827. godine, Bresnica, Jovanjdan.

-Ivanovići, posle 1827. godine, Draginje u okolini, Jovanjdan.

-Jevrosimovići, posle 1827. godine, Družetić u okolini, Alimpijevdan.

-Jovanovići, druga polovina 18. veka, Zukve u okolini, Sv. Avramije, od porodica Avramović.

-Kovačevići*, prva polovina 18. veka, Lijevno, Sv. Avramije.

*Kovačevići su velika lijevanjska porodica, doseljena prvo u Mali Bošnjak, pa se posle rasturili po Koceljevi i svima susednim selima. Kovačevići za sebe misle, da su uvek bili bogati i da im je to zapisano u knjizi sudbine. I po svima selima, i danas, zna se da su bogatstvom izmakli od ostalih svojih suseda.

-Krsmanovići, druga polovina 18. veka, Drlača u Azbukovici, Miholjdan.

-Kulići, posle 1827. godine, Crna Gora, Đurđevdan.

-Lekići (Vasići), prva polovina 18. veka, Priboj, Jovanjdan.

-Lukići i Pešići. Videti Pešići i Lukići.

-Maksimovići, posle 1827. godine, Miličinica u Podgorini, Alimpijevdan, uljez u Kurjačiće.

-Mandići, posle 1827. godine, Zaovine-Stari Vlah, Đurđevdan, zanatlijska porodica.

-Markovići, posle 1827. godine, B. Krajina, Nikoljdan.

-Milinovići, druga polovina 18. veka, Ostružanj u Podgorini, Jovanjdan.

-Milovanovići, druga polovina 18. veka, Šljivova u Rađevini, Nikoljdan.

-Mićići, posle 1827. godine, Vrbić u Rađevini, Đurđevdan, trgovačke i zanatlijske porodice.

-Nedeljkovići, stara porodica, Alimpijevdan.

-Nikolići, druga polovina 18. veka, Šljivova u Rađevini, Lučindan, poveća i ugledna zadruga.

-Novakovići, posle 1827. godine, Banjani (valjevski), Đurđevdan, zanatlije.

-Pavlovići, posle 1827. godine, Bosna, Sv. Stefan Dečanski, zanatlijska porodica.

-Panići, posle 1827. godine, Oglađenovac u Podgorini, Đurđic, dovodci.

-Paunovići 1, druga polovina 18. veka, Pauni u Kolubari, Jovanjdan.

-Paunovići 2, posle 1827. godine, Raduša u okolini, Jovanjdan, velika trgovačka porodica i zadruga, uljezi u Paunoviće 1.

-Petrovići 1, druga polovina 18. veka, Miličinica u Podgorini, Nikoljdan.

-Petrovići 2, posle 1827. godine, Pješivci, Đurđevdan, zanatlijske porodice.

-Pešići i Lukići, posle 1827. godine, Bresnica u okolini, Jovanjdan.

-Podbarci, posle 1827. godine, Cerova u Rađevini, Đurđevdan.

-Popovići, posle 1827. godine, Ub, Đurđevdan, zanatlijska porodica.

-Rakići, posle 1827. godini, Vladimirci u Posavskoj Tamnavi, Alimpijevdan.

-Rankovići 1, druga polovina 18. veka, Žabari u Kolubari, Jovanjdan.

-Rankovići 2, posle 1827. godine, Mali Bošnjak, Jovanjdan.

-Timotići, posle 1827. godine, Oglađenovac u Podgorini, Alimpijevdan, zanatlijska porodica.

-Tupajići, posle 1827. godine, Bosna, Nikoljdan, zanatlijska porodica.

-Čvrgići, posle 1827. godine, Stari Vlah, Sv. Joakim i Ana, zanatlijska porodica.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Antropogeografija valjevske Tamnave”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. borivoje milutinovic

    porodica milutinovic postoji ukoceljevi donji kraj ponajranijem papiru koji posedujem ekonomski popis iz1833 god.a pretpostavljam da je tu i50 tak god. ranije sto znaci da je tu u donjem kraju pre nego sto je nastala sama varosica.podaci ljub.pavlovica nisu potpuni iz razloga sto je prikupljao podatke pricajuci sa pojedincima itako belezio porodice. moja slava je pantelindan 9 . avgust i istu slavu slave por. babic,gigic i milutinovic. po mom saznanju i istrazivanju najstarije porodice u donjem kraju su babici mijatovici milutinovici a samim tim i u koceljevi sa jos nekim porodicama kao sto su tadici i dr. inace donji kraj nikad nije bio selo nego je sa crkvinama cinio donji i gornji kraj i koristili smo staru crkvu dok nije izgorela a prema mojim saznanjima i namerno zapalila da bise prodao plac gde je sadasnja crkva a postoji dokument o sastanku svih domacina da daju pare za izgradnju nove crkve i placa.ne znzm zasto neko dobro ne prouci sva dokumenta koja postoje a ne da stalno favorizuje pojedine porodice kao i njihove zasluge jer su se na kriminalan nacin bogatile laznim optuzbama iucenama udosluhu sa tadasnjimsudstvom i laznim svedocima.imam jos mnogo toga da dodam ali bih voleo da me neko demantuje. molim da me neko kontaktira radi zdravije diskusije ali sa pisanim argumentima a ne rekla kazala.

  2. vojislav ananić

    Koceljeva

    Ime naselja

    Područje koceljevačkog kraja bilo je podložno stalnim promenama. Od najranijih vremena do danas ovo područje naziva se Tamnava, jer reka Tamnava svojim srednjim tokom protiče kroz ovaj kraj. Ime Tamnava je staro i pominje se još u pismima kralja Žigmunda 1426. godine kao župa u Mačvi koja zahvata uglavnom “regio fluwio Tamnava”. Reč Tamnava prema rečima Ranke Kuić je keltskog porekla, a njeno značenje je: Reka grozničave (besne) boginje Anave ili reka boginje Ane sa brežuljaka. U XVIII veku, u doba ausrtijske okupacije Beogradskog Pašaluka, veći deo ove oblasti bio je sastavni deo paleškog okruga sa centrom u Paležu, današnjem Obrenovcu, a manji, zapadni deo, šabačkog distrikta sa središtem u Šapcu. Posle Svištovskog mira, Tamnava je bila podeljena na istočni i zapadni deo, koji su se zvali istim imenima i imali kneževe naše narodnosti. Šabačka Tamnava i tada je bila u međama Posavo-tamnavskog sreza.
    Naselje Koceljeva je drumskog karaktera, nastalo pored puta Šabac-Valjevo, tako što se ipak formirao centar naselja(mehane, zanatske radionice, crkva, škola i dr.).U tabelarnom pregledu naselja i stanovništva turske uprave iz 1604, Subotica se pominje sa pet kuća, a naselje Koceljeva se uopšte ne pominje kao takvo već kao “Gornja i Donja Spasojevica”. Pod nazivom Koceljeva, naselje se prvi put pominje u spisu paleškog i šabačkog distrikta koji je 1737. godine sastavila Beogradska administracija, bez daljih podataka. Samo ime Koceljeva je dobilo po biljci “kocelja”(kiseljak), koje u ovim krajevima ima u izobilju. Mada postoje i mišljenja da je Koceljeva dobila naziv po imanju Kneza Kocelja, kao Koceljevo imanje.
    Postanak i istorijski razvoj
    Istorijski razvoj naselja Koceljeva teško je posmatrati izolovano i izdvajati od ostalih naselja Koceljevačkog kraja. Pogodan geografski položaj ovog područja uticao je da ono bude naseljeno od praistorijskog vremena, preciznije, od vremena starijeg neolita (starčevačka kultura), pa u kontinuitetu do rimskog osvajanja ovih krajeva(antički period). Od I do IV veka nove ere Tamnava je bila u sklopu Rimske imperije, pripadajući administrativnoj jedinici-provinciji Panonija, čije je sedište bilo u Sirmiumu(današnja Sremska Mitrovica). Osnovni tip naselja bile su tzv. vile rustike, slične današnjem majuru ili salašu, koje su konstatovane u selu Svileuvi, Donjem Crniljevu, Družetiću. Preko teritorije ovog kraja išao je i važan put koji je povezivao dolinu Save sa rečnim dolinama Kolubare i Jadra. Pored puteva bila su manja utvrđenja-stražare. Jedna takva stražara otkrivena je na Belim oranicama u selu Družetić kraj Koceljeve. Iz tog perioda potiču nalazi rimskih ostava u Svileuvi i Donjem Crniljevu. U Svileuvi je otkriveno oko 21.000 rimskih novčića, a u Donjem Crniljevu oko 3.000 komada.
    U selu Goločelo, u predelu Cvetkovca nalze se ostaci praistorijske keramike,kremenog i kamenog alata. Naselje pripada neolitskom dobu. Lokalitet “Kulača” nalazi se u selu Gradojević, veličine kružnog uzvišenja od 50 m, a visine 2 m. Oko uzvišenja je šanac dužine 2 m. I ovaj lokalitet, vremenski pripada naselju na prelazu iz neolita u metalno doba kao i lokaliteti “Obodnjak” i “Vis” u selu Družetić.
    Za lokalitet “Mramor”, Ljuba Pavlović zabeležio je priču da je u selu Ljuticama bila kula Ljutice Bogdana. Okolinu meštani nazivaju Vinogradima Ljutice Bogdana.
    U srednjem veku, na ovoj teritoriji u doba postojanja Mačvanske banovine i u vreme despotovine, pominju se župe, posebno župa Tamnava, koja je u prvoj polovini XV veka uključena u novoosnovanu Šabačku nahiju. Prema prvom turskom popisu 1528. godine Šabačka nahija je bila podeljena na tri kneževine.Kneževina kneza Dragića, sina Vukosava, iz sela Predvorice imala je 38 sela sa 13 primućura. Naselja u dolini Tamnave bila su:Svileuha(Svileuva), Goločel(Goločelo), Gradojević, Bresnica, Ljutice i Spasojevica Gornja(Koceljeva). Period robovanja pod Turcima bio je prekidan austro- turskim ratovima 1683-1699, ratom 1716-1739 i 1787-1791 godina.
    U Tamnavi koja je 1718. godine pripadala Šabačkom distriktu, popisana su sela: Koceljeva(9 kuća), Crniljevo(9 kuća), Kamenica(9 kuća), Gradojević(10 kuća), Galović(2 kuće) i Ljutice(9 kuća).
    Početkom XVIII veka, Tamnava je igrala izuzetnu ulogu na području severozapadnog dela Srbije. Plodne ravnice tamnavskih i posavskih sela privlačile su pažnju turskih aga i begova, a naročiti veliki strategijski značaj za turskog osvajača imala je komunikacija Šabac-Valjevo, što je dovelo do mnogih sukoba između Srba i Turaka.
    U stvaranju uslova za dizanje Prvog srpskog ustanka i njegov kasniji tok, veliki značaj imao je pop Luka Lazarević (1774-1852), najpoznatija ličnost ovog kraja iz tog perioda. Rođen u Svileuvi, selu udaljenom 9 km od Koceljeve, među prvima se pridružio ustanku 1804. godine. Pop Luka Lazarević naročito se istakao u boju na Svileuvi kada se sa svojom vojskom utvrdio na Gomilici i doprineo jednoj od prvih pobeda nad turskom vojskom, odnosno omogućio da ustanici oslobode Valjevo, a u junu iste godine postavljen je zajedno sa protom Matejom Nenadovićem za komandanta sekora na Drini.Za vreme Drugog srpskog ustanka Koceljeva je bila u sklopu Šabačke nahije. Aprila 1816. godine za nahijskog kneza postavljen je Milošev brat, Jevrem Obrenović, čiji je konak bio u Koceljevi.
    Devedesetih godina XIX veka, u vreme kada se u Koceljevi nalazio Janko Veselinović, ona počinje da prima obeležja varošice. Imala je školu, crkvu, opštinu, tri kafane, tri trgovine sa raznovrsnom robom, dve opančarske i dve kovačke radnje. Janko Veselinović je bio učitelj u Svileuvi i Koceljevi. Marta 1889. godine izabran je za predsednika opštine i na toj dužnosti ostao do septembra 1890. godine. Ljudi ovog kraja ostavili su snažan utisak na književnika Janka Veselinovića, pa ih je trajno zabeležio u svojim najpoznatijim pripovetkama.
    U vreme Prvog svetskog rata, narod Koceljeve delio je sudbinu ostalih delova Srbije. Velike bitke(Cerska i Kolubarska) vođene su u neposrednoj blizini ove teritorije, a u njima su brojno učestvovali i stanovnici Tamnave. Iz sela Draginja, Stepa Stepanović-komandant Druge armije, rukovodio je Cerskom bitkom.
    Na brdu Žućak, iznad Koceljeve vođena je bitka između naših i neprijateljskih snaga, a nalazeći se blizu fronta, stanovnici okolnih mesta vukli su topove na Cer i dovlačili ranjenike u Draginje i Koceljevu. U periodu između Prvog i Drugog svetskog rata Koceljeva se još više razvijala, a njen život postajao intezivniji i raznovrsniji.Koceljeva je 1924. godine dobila status varošice.
    Izvor: Internet