Poreklo prezimena, selo Volujac (Šabac)

7. mart 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Volujac, grad Šabac. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Male su: Parlog, oduvek, srednja, ovako zvana, a sada po katastru odvojena mala Kostadinovaća; Brđani ili Brđanska mala, skroz kraj džade; ispod Parloga, na levoj strani Dvoriške reke, mala Koprčani. Pamti se kada je Kostadinovića mala bila 10 kuća. Brđani su se počeli naseljavati tek otpre nekih 80-100 godina.

Izvor Simićevac odmah pod sudnicom kod Simića kuće; iz bunara 3 m dubine izvire voda vrlo jaka, za sat preko 500 litara. Bio tu i ribnjak. Kad je iskopan bunar „pojurila voda toliko da je mlela vodenica”. „Zatiskivali ga slaninom da ne potopi”. Cela Kostadinovića mala (i Maksimovići i drugi) sa tog izvora donose vodu. Ima izvor Krčanski potok ka Milovanovića mali iz krečnjaka, iz dubine tuče (više majdana u samom potoku). U Kostadinovića šumi izvor zvani Bunarić pojilo za stoku (pre i za piće nošeno, sad zapušteno). Brđanska mala skroz oskudna samo jedan izvor zvani Stublina, u potoku, do Reke. U Makevije Maksimovića dvorištu, u mali Parlog, dva bunara: jedan na 17 m, voda slaba, drugi do 30 m kopan, do 40 m bušen do 17 t kroz glinu belu, plavu, žutu, i ispod toga skroz pesak bez vode do kraja.

Atar seoski ide prema Ceru svega do na jedan kilometar ispod Skakala. Atar do džade prema Metliću i Rumskoj; ruštanske njive prelaze i džadu ovamo (ruštanski atar obuhvata i Skakala). Prema Bojiću granica atara na jedan kilometar ispod sastavaka obeju reka (Dvoriške i Volujačke), do Srđeve šume (to je bila bojićka selska šuma, pred ovaj rat, deset godina ranije, podeljena). Graniči i sa Sinoševićem malo, takođe i sa Metkovićem, vrlo malo. Prema Grušiću preko Vranovca (put kojim smo preko kote 226 došli), a prema Dvorištu je granica atara potok Pucina i Dvoriška reka. Prema tome je Volujac na rečnim terasama i površima s obeju strana Dvoriške reke, takođe i na desnoj strani volujačke kose, s obeju strana Volujačke reke.

Sa najviše zaravni (224 m), kod sudnice, Mesnog narodnog odbora Volujac (215 m), ispod koje je usečena prema Dvoriškoj reci gornja terasa rečna, prelazi se, na suprotnoj strani kose, preko slične gornje rečne terase kod kuće Makevije Maksimovića (210 m). Ova je, prema profilima dvaju njegovih bunara usečena kroz ilovaču u beličastoj, žućkastoj i modroj glini, žućkastim i sivim peskovima. Niz široku padinu volujačke kose silazi se, preko srednje i niske rečne terase, do dna Volujačke reke, koja je u ovo doba godine, iako posle skorašnjih kiša, bez vode. Primećuje se i ovde, dosad bez izuzetka, kako je dolina asimetrična: na levoj strani široka padina, na desnoj strani odseci, ovde niže prelazi čak do nivoa srednje terase.

Čim se pređe preko Volujačke reke, malo naviše, u dubokom useku puta, vidi se kako se javljaju slojevi zelenih škriljaca iz grupe filita, skoro vertikalni, pravca jugoistok severozapad (sasvim lokalna pojava).

Prelazeći desnu stranu Volujačke reke, iznad kristalastih škriljaca pri dnu, usek puta (sasvim svež) otkriva seriju neogenih sedimenata sve skoro do vrha, gotovo stalno sasvim rastresitih. Neprekidno smenjivanje raznovrsno obojenih katova peskova, peskovitih glina i glinovitih peskova, žućkastih pes- kova, sivih peskova, crvenih peskova, crvenih glina, modrih gli- na, beličastih glina, često fine stratifikacije, gde su peskovi vrlo trošni, a gline često sasvim kompaktne. Pri vrhu useka puta, do nivoa gornje rečne terase usečene ispod temena brda Popovac (215 m), preko ovih trošnih neogenih slojeva, dolaze u jednom crvenom katu peskova i glina, interkalacije gvožđevi tih peščarskih tabli, 5—10 sm, veoma čvrstih, kao kore od zgure, troskove. Ispod i preko ovih gvožđevitih peščara u glini, i naročito ispod njih, crveni šljunkovi kvarcni, metalno obojeni.

Cela neogena serija jasno poremećena primetno nagnutih katova i slojeva prema jugu — jugoistoku, uglavnom ka jugoistoku; iako je to dosta daleko, izgleda prema kolubarsko – tamnavskom basenu, koji je vidno spušten između pocerskog i beogradskog pobrđa. To bi u celom dosad pređenom terenu bio jedini jasan poremećaj neogenih slojeva, pa i to jedva primetan, svega 5 — 10-15 stepeni.

Krečnjak je od majdana, od Krčanskog potoka koji se uliva u reku Dvorišku, pa do sastava Dvoriške reke sa Volujačkom re- kom, koja potiče sa Skakala, sa Cera, kao i prva; pa onda uz Volujačku reku do Crkvinskog potoka. Znači, krečnjačko je celo brdo volujačko između dve reke. Krečnjaka ima i na dolinskim stranama pod Koprčanima (Milovanovića mala), ali samo uz reku; isto i s obe strane Volujačke reke, od Crkvinskog potoka i od izvora Stubline.

Preslava seoska je na Trojice, drugi dan. Od Maksimovića kuća preko dolje, kod „seoske kuće” je mesto zvano Vodica; tu se vršila služba; tu o Petrovdanu čine masla (daju parastos), tu preslava i igralište. Dakle, na Petrovdan pre podne vrši se služba u kući seoskoj svešta se maslo, po podne igranka; tako i na Trojice isto (u oba dana vašar). Seoska kuća podignuta pre 40 godina; tu ima „čardak” (koš za kukuruz); sad tu školu podižu.

Staro groblje je u Maksimovića mali. U Brđanskoj mali ima skorašnje malo groblje, osnovao ga Jefta Maksimović (dao par- celu od 15 ari za Brđane). Treće groblje u mali Koprčanima.

Na strani ispod Skakala mesto zvano Kreševine bivša utrina podeljena među seljacima pre 50 godina. Tu i mesto zvano „Delovi” onda nazvano kad su podeljeni. Tamo bile i šume (oko 50 ha sve sa utrinom). Terali stoku preko dana samo. A tamo bili i svinjci Uroševića, Maksimovića, Kostadinovića tamo se i krmače prasile. Bile i kolebe. „Stari vinogradi” je najviše mesto u Kostadinovića mali.

Stari kažu da je bila crkva na mestu zvanom Crkvine, u potoku ispod Maksimovića, u šumi Makevije Maksimovića. Bila drvena crkva. Odmah kraj puta desno, idući od Kostadinovića u Maksimoviće, na mestu zvanom Krstovi, bilo „Madžarsko groblje” „sreli se svatovi pa izginuli”; tu i sad ima kamenja (bilo mnogo kamenja, pa odneto za kuće, raščistili za njive). Drugo madžarsko groblje je više bunara Simića, u istoj mali (bilo kamenova, usađeni bili takođe; bilo „izrezano”, nije se moglo pročitati).

Broj domaćinstava kuća u Volujcu 126, a broj stanovnika 620.

 

Poreklo stanovništva

Najstarija familija su Mihailovići zvani Topuzovići. Oni prvi doselili Topuz neki zvani. Mihailovići (Mijailovići) Topuzovići (3 k., Sv. Jovan). 2 k. u Brđanskoj mali, 1 k. u Gajića (srednjoj) mali. „Prvi koji je zakopao Volujac bio Mijailo Topuz zvani došao iz Badanje (Jadar) (govore: „tizi, ovizi, onizi”).

Kostadinovići (11 k., Đurđic). 10 k. u Kostadinovića mali, 1 k. u Brđanskoj mali.

Maksimovići (5 k., Đurđic). 4 k. u Kostadinovića, 1 k. u Brđanskoj mali, do druma, 1 k. U Šapcu od 1925.

Pajići (10 k., Đurđic), 6 k. u Kostadinovića, 4 k. u Brđanskoj mali. Jedan rod svega 26 kuća. Paja i Kostadin bili braća rođena Jovanovi sinovi. Jovan, otac Pajin i Kostadinov i Stevan, otac Maksimov, iz Grušića njih dvojica došli. A u Grušić iz Šljivove „Gdi je kuću pravio, tu obarao grm do grma za građu”. U Grušiću bili u Srednjoj mali, na mestu zvanom Bračinac. Pre Karađorđa još došli (6 pojaseva): Mićin otac Marko (54 god.), deda Milan Pajić (87 god.), pradeda Vilip, čukundeda Paja (on se rodio ovde), pračukundeda Jovan on došao iz Grušića. Onda Topuzovići već bili, prvi zakopali groblje ovde u Kostadinovića mali. Kostadinovići, Maksimovići i Pajići „odskora počeli da se uzimaju” od pre 50 godina; pre toga „rođaci”, a sada „pogazili”.

Gajići I (13 k., Đurđic). 12 k. u Gajića mali, 1 k. u Brđanskoj mali. 2 k. u Šapcu od pre 20 godina, jedan opančar, drugi železničar. Milovana Gajića (56 god.) otac Paja, deda Matija, pradeda Gaja on sa Josićima u Dvorište od Sjenice došao, bili jedna familija; a iz Dvorišta u Volujac ovamo.

Uroševići (9 k., Đurđic). 1 k. u Kostadinovića mali, 8 k. u Brđanskoj mali. Andrijin pradeda Uroš došao, nepoznato oda- kle; Uroš i Mitar bili braća, došli posle Kostadinovića. Od Mitra

Mitrovići (5 k., Đurđic). U mali Parlog. 1 k. U Bojiću Miladin otišao ženi u kuću. Uroševići bili, dakle „neki rođakovci” sa Mitrovićima.

Vasiljevići (3 k., Mratindan). 2 k. na džadi u Brđanskoj, 1 k. u Parlog mali, zasebno od Kostadinovića. Došli u vreme kad i Kostadinovići, posle Topuzovića, nepoznato odakle.

Makevići (2 k., Đurđic). U Parlog mali. Došli posle Topuzovića, nepoznato odakle.

Rankovići (2 k., Đurđic). Parlog mala. Došli posle Topuza, nepoznato poreklo.

Milovanovići (7 k., Nikoljdan). U Koprčanima mali. Zasebno groblje u Koprčanskoj mali. Tako nazvani od austrijske vlade 1915, otad pisano, a pre toga starije ime (Parlog mesto nije ziraćeno, bilo već uparloženo, staro zapušteno mesto bilo). Ljubomirov (44 god.) otac Mitar, deda Ilija, pradeda Milovan on iz Jadra, ne znaju selo. Ovde kad je došao prezivao se Gajić.

Simići ( 1 k., Đurđic). U Kostadinovića mali. I oni iz Jadra, prvi iza Topuzovića, tj. posle Maksimovića i drugih iz „plemena” Jovana i Stevana.

Damnjanovići (3 k., Mratindan). U Koprčanima mali (ili Milovanovića mali). Nepoznato poreklo.

Gajići II (3 k., Jovanjdan). U Koprčanima. Nepoznato poreklo.

Ostojići (14 k., Jovanjdan). U Koprčanima. Od starine, još od Mađara ovde, nepoznato poreklo. Baja Marko (68 god.), njegov čukundeda Ostoja.

Kovačevići ( 3 k., Mratindan). U Koprčanima. 1 k. u Krupnju od 1925. godine. Nepoznato poreklo, ne znaju ko je bio kovač.

Ilići (13 k., Ilindan). U Koprčanima. Nepoznato poreklo, ovde od starine.

Lukići (3 k., Ilindan). U Koprčanima. 1 k. u Šapcu od pre 10 godina. Isti rod, do pre 30 godina i oni se zvali Ilići, od starine Ilići.

Markovići (2 k., Nikoljdan). U Koprčanima. Iz Bojića tamo familija Markovića Vilipov (44 god.) deda Živan došao, pre 80 godina.

Grujičić Ranko (1 k., Nikoljdan, očeva slava). U Koprčanima. Otac Kosta uljez u Damnjanovićima, pre 50 godina. Ima još jedan „došlja”, iz Nakučana, u Parlogu mali: Dimitrije

Alimpić, Đira zvani (1 k., Đurđevdan), došao pre 20 godina ženi u kuću, u Ostojiće.

Maksimović II Radosav (1 k., Lazarovdan). U Brđanskoj mali. Iz Metlića pre 80 godina dovela majka Radosavljevog oca.

Sekulići (1 k., Đurđevdan). U Brđanima. Iz Bosne, „Čkija” zvani, hajduk, Makevija Sekulić, pobegao pre 70 godina. Bio dunđerin, radio kuće (umro pre tri godine u starosti od 95 godina).

Živkovići (3 k., Jovanjdan). 2 k. u Gajića ili Srednjoj mali, 1 k. u Brđanskoj mali. Nepoznato poreklo. Njihov bio lug dole do Bojića (sad Ostojića). Gaja pobratio njihovog pramđeda Živka kad došli odnekud pobratili ga Gajići i dali mu deo.

Mihajlovići II (nisu Topuzovići) (2 k., Đurđic). 1 k. u Gajića, 1 k. u Brđanskoj mali. Došli odnekud, nepoznato poreklo.

Živković Slobodan (1 k., Nikoljdan). Iz Metlića pre 8 godina (tamo mu imanje, a ovde na drumu ima radnju, opančarsku).

Trifunovići (1 k., Jovanjdan). U Parlogu ili čak na sastavu obe reke više Bojića. Vojisavljev otac Ninko iz Zablaća, a Vojislav sada kolonizovan u Omoljicu, Banat.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strane 220-225), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.