Poreklo prezimena, selo Petkovica (Šabac)

5. mart 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Petkovica, grad Šabac. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Selo se deli na dve glavne male: Gornju i Dojnu malu. Dojna mala je levo od manastirskog puta idući naniže, oko Golog brda (prema Nečaji) i Krušika (više sela zaravnjena kosa); Gornja mala je na desnoj strani od puta i potoka Suvi Grm do na površ od 160 m prema potoku Vlaški (tamo i Vlaščić zaravan površi). Silazeći kosom od Manastira, ispod površi od 200 i 160 m, prelazi se preko tipskog odseka i preko terase od 125-130 m. Uz obe glavne male ima po jedna Ciganska mala; uz Dojnu malu Ciganska mala Nečaja; uz Gornju malu Ciganska mala Vlaščić, blizu reke.

Selo Petkovica na podovima oko seoske reke zvane Suvi Grm. Preko seoske kose i reke Vlaške je Kosovac (193 m), pod šumom. Ispod Kosovca klif i terase niže faze od 150 i 130 m. Glavna kosa seoska od 180 do 250 m. Na toj kosi najviša mala Tanackovi- ća. S druge strane bočne dolinice su Bajići, a onda niži delovi Gornje male, sve do reke na kojoj se sustiču niže kose oko 165 m.

Groblje je kod manastira, na mestu zvanom Dražića Parlog, staro, drugog nema. Seoska slava Sveti Nikola letnji „Nikolaja”.

Kod manastira Petkovice ima česma glava njena je odmah više manastira, pod Pleševicom. Pod vrtačama na obali Nečaje ima izvor zvani Čaklja. Postoji priča da je neki Marković orao kod „jezera” propao dole zajedno sa ralom i volovima, pa na izvoru Čaklje izišao samo jedan vo. Izvor je koreni, ne menja se jačina vode. Ispod izvora Čaklje kraj Nečaje ima i izvor Mala Čaklja, blizu Cigana u Nečaji. Pamti se kad je jedne godine presušila bara Markovića: vadili kamen na Nečaji, i odjednom voda udarila da potopi. Tu bili u kamenolomu Talijani. Pošli ka bari, kad ona presušila. Posle dve godine ponovo se začepila bara. Ima i drugih manjih izvora u šumi (Čanak, Vodica, Žuta Vodica, Kumovački Izvor u ataru sela), pored drugih sitnijih. Voda u selu sa bunara. Glavni bunari u dnu doline. Na brdu presušuju preko leta. Najdublji bunari oko 30m. (Mila Bajića u Gornjoj mali — 32 m).

Atar sela Petkovice do venca Cera. Šume na mestima zvanim: Sastavci, Duga Kosa, Duboki Put, Gradeljak, Jakovljeva kosa, Belik, Kumovac (544 m), Cer (v. Cerje), Čanak, Presedli, Grabovac (501 m), Šarena Kosa, Miloševića Kosa, Sandukovac, Ješića Kosa, Kaluđerska Kosa, Pleševica, Vratolom, Čankovac, Stanište (ovde bukova šuma, bela i crna, ostalo hrastovina); Golo Brdo, Đurica, Parlozi, Velike Lokve, Dolovi, Mlađevi (193 m); Preko brdo, Nemirna kruška (217 m), Kosovac, Ribinovac (pod šumom), Belo Polje, Gajevi (blizu Bajića kuća ima Crkvina) to su površi niže i više; a polje pod selom: Ševarje, Štorevača, Šančina, Vranića bara, Manastirski Salaš, Lugovi, Vranovac, Bojane, Luke, Pusto Polje, Budžak i dr. (livade, pašnjaci, oranice i dr.).

Dolinica reke Nečaje idući Pleševici i manastiru Petkovici, vidi se kako je asimetrična: leva strana dolinice je sa- svim niska i blaga padina do vrha neogene kose, sa rečnom terasom od 15 — 20 m, snižena, u mekom peskovitom zemljištu neogena; desna strana doliniceje strma, u čvrstim krečnjačkim stenama modrog i crnkastog krečnjaka sa kalcitnim žicama. Krečnjački slojevi pravca SI — JZ padaju ka SZ-u oko 60-70 stepeni. U njima, u nivou rečne terase oko 20 m, koja odgovara onoj sa druge strane asimetrične dolinice, javljaju se vrtače. Prešavši Nečaju, putem za manastir Petkovicu, čim se ispne na Poljanicu, terasu od 20 m, s obe strane puta je po jedna vrtača. S desne strane vrtača levkasta, sa strmim dnom na dnu šireg levka, ispunjena po obodu glinom, po dnu i lišćem, pod cerovom šumom prečnika oko 20 m, duboka 7 — 8 m. S leve strane puta, na odseku terase od 15 — 20 m, manja vrtača, levkastog oblika, obrasla crnogoricom.

Idući ka manastiru Petkovici, pod severnim odsekom Pleševice, jedan niz vrtača desno od puta: tri potpuno srasle, plus preko niskog praga još dve sve zajedno čine jednu uvalu oko 200 m dugu, pravca uglavnom 3 — I, dakle istog kao odsek Pleševice prema površi u njenom podnožju i po ravnici; preko više prečage još jedna velika vrtača prečnika oko 100 m, vrlo tipičan levak. Dubina celog ovog niza preko 20 metara. Dalje, preko temena rta još jedna velika vrtača, veličine uvale. Dno dva-tri ara, pod vodom, leti duboko 4 m, zimi 5-6 m. Leti tope kudelju celo selo Petkovica. Ova vrtača pod kućom Draje Markovića (Markovića Vrtača). Markovići naplaćuju 2 dinara od 10 ručica kudelje što tope seljaci iz celog sela. Želeli bi da naprave ribnjak. Dno nikad ne presušuje. Prve vrtače iza onih dveju gde počinje niz od 3 plus 2, zimi su takođe pod vodom, i to, prve tri vrtače sa zelenim dnom zovu se Kaluđerska bara; duboka je do tri metra vodu drži dugo, sve do pred Uskrs, pa od jeseni ponovo se ispuni. Ona poslednja vrtača od 100 m prečnika u tome nizu, na strani prema putu, pokazuje osobine aluvijalne vrtače jedna bočna, sa stropoštavanjem do jednog metra površinskog sloja gline, koja ulazi kroz ponor u dubinu.

Na putu Petkovica — Bela Reka, kad se pređe most preko Vlaške reke, putanjom za Belu Reku penje se na terasu od 110 m donji deo zaravni koji se sa visine od 100 m penje preko donjeg odseka na Belo Polje (beli pesak i bela glina daju ime); zaravan ove terase penje se od 110 do 120 m, a obalska linija je na 125 m, uvrh Belog Polja, a preko puta uvrh, i Granika. Čitav kilometar ide se ovom terasom (na njoj dve kolebe, Veselinovića i Vujinovića).

Jezerska terasa pod Kosovcem veže se uz reku Miloševicu direktno za rečnu terasu koja je oko 20 m nad rekom (105 m na reci); u dolini Miloševice, na desnoj strani prelazi se preko podova od 135 m (30 m nad rekom), 160 t (55 m nad rekom). Ovaj pod veoma tipičan, sav u jezerskom pesku i šljunku, takođe peskovitoj glini. Završne neogene naslage crvene gline peskovite i u njima bedlends oblici.

Manastir imao u ataru sela Petkovice 694 ha 65 ari (uračunato u 2573 ća 8 ari) sada od toga 10 ha ukupno. Šuma Pleševica do samog manastira; kod manastira, van manastirskog dvorišta, dečji dom. U polju pod selom bio manastirski salaš: jedna koleba za „kolebarenje”: tu se stoka gajila, nadgledali se usevi vršili se uopšte poslovi tamo gde je zemljište udaljeno od kuće, od sela. Seljaci ovog sela imali u šumi manastirskoj pravo na popašu, „žiropađu” (isterivanje svinja na žir) i skupljanje suvog drveta. Paljenje ćumura vrše Cigani (samo po dozvoli vršili to u šumi). Krečana ima petnaest — dvadeset; peku kreč od crnog i modrog (ovde crvenog) krečnjaka u selu, gde svlače kolima krečnjak sa Pleševice i iz Nečaje sa pleševičke strane; drva kupuju. Prodaju Mačvanima za fabriku „Zorku”. Rade dvadeset i šest letnjih nedelja, nedeljno po 4-5 vagona kreča, ukupno preko 100 vagona. Pečenjem kreča bave se specijalno u Dojnoj mali to je industrijski centar (Kojići, Tanackovići, Bajići, Đolnići, Tomići, Tomanići, Zarići, Belanovići, Pekići, Stojadinovići i dr.). Tu je u Dojnoj mali i tržište Mačvani ne bi išli gore u brdo, za transport najbolje u Dojnoj mali. Jedna peć 15 do 40 metara kreča. Jedan kilogram kreča prima 5 litara vode odličan kreč.

Broj stanovnika ukupno 1446, broj kuća 266 (broj domaćinsta- va 290, gazdinstava iznad 5 ari 250). Selo pripada srezu Mačvan- skom, životni centar Šabac.

 

Poreklo stanovništva

Najstarija familija u selu Vukovići (18 k., Pantelijindan). Sve u Gornjoj mali, osim 1 k. u Dojnoj (skoro se spustila dole). Prvo i najskrivenije mesto u brdu zauzeli Vukovići nepristupačno, šumurinu. Sa Vukovićima jedna familija: Markovići i Lazići. Bili braća: Vuk, Marko i Laza. Imali jednu crkvu, oni je podigli, u Vlaščiću (njiva, bili gajevi) idući Lipolistu, breščić. Crkva bila kod „izvorca”, do skora se poznavala crkvina. Tamo bilo staro naselje, pa od Turaka izbegli u brda.

Markovići (3 k., Pantelijindan). U Dojnoj mali 2 k., do „jezera”, „bare”, kod vrtače — 1 k. Jedna kuća u Beogradu. Drajin pradeda Petar ovde rođen.

Lazići (6 k., Pantelijindan). U Dojnoj mali 4 k., u Gornjoj mali 2 k. Sva tri roda bili jedna stara familija, kod Crkvine sedeli u staro vreme. I sad se ne uzimaju među sobom (ceo rod 27 kuća).

Tanackovići (10 k., Časne Verige). U Gornjoj mali. Najstariji posle Vukovića.

Kojići (4 k., Aranđelovdan). Dojna mala. Petrov (69 god.) otac Ilija, deda Petar, pradeda Koja. Doseljeni iz „Ercegovine”, familija Bajina (Baje Pivljanina) iz Pive, pobegli od Turaka. Prvi pismen čovek u selu bio Petrov otac Ilija, učio u manastiru, sa njim i Mitar Veselinović. „Ko je hteo da nauči da bude pismen, on ode kod kaluđera”. U staro vreme koji prvo pomene deobu, verovalo se da će prvi umreti. Takav bio običaj u Kojića, zato Kojići bili zadruga sa 23 člana, dok se deda Petar nije odelio; on spomenuo deobu i nije umro! (slabo se množili, a dosta umiralo, pa zato malo kuća).

Marići (11 k., Aranđelovdan). U Gornjoj mali. Pantelijin deda Andrija, a njegov otac iz Pive, od Ercegovine kad i Kojići. Sve jedna familija: Bajići, Kojići, Marići, Jevići. Tek posle rata 1912. godine počeli da se uzimaju, dotle se svi vodili kao familija.

Bajići (18 k., Aranđelovdan). U Gornjoj mali svi izuzev tri kuće u Dojnoj mali. I oni iz Ercegovine, posle Tanackovića došli. Familija im oni Bajići u Čokešini što se zovu i Bajići i Joksimovići.

Jevići iz Pive takođe, zamrli muški članovi. Dva ženska lica od njih, jedno ovde u Pajićima, jedno u Badovincima. Ceo rod 23 kuće, svi se prvobitno zvali Bajići od roda Pivljanina Baje. Govorilo se o Baji u familiji sve do mladosti današnjih staraca, Petra (69 god.) i drugih.

Veselinovići (32 k., Stepanjdan). Sve u Gornjoj mali. „Starosedeoci” to „pleme” ovde je od starine.

Šarčevići (1 k., Stepanjdan), u Dojnoj mali. Prezivali se Veselinovići, bio neko od njih „šaren”, prozvan „Šarac”, pa po nadimku Šarčevići, inače i oni Veselinovići. Pored njih, Veselinovići su i:

Šujići (5 k.) i

Papulići-Šukovići (8 k.), po babi Šuji i po nadimku „Papula” (sve uračunato napred).

Ostojići (1 k., Sv. Nikola slava Ostojića, Sv. Stevan slava Rankovića). Gornja mala. Rajkov Radovanov (69 god.) otac Ivan Ranković iz Klubaca, došao u kuću Marka Ostojića, Pavlovog sina pre oko 80 godina. Ostojići inače iz Klenja, Pavle otuda došao.

Miletići (6 k., Sv. Nikola). Gornja mala. Nepoznato poreklo.

Miletići, zovu se po nadimku i Kokići (4 k., Sv. Nikola). Gornja mala. Doseljeni iz Bele Reke.

Belići (2 k., Sv. Nikola). Gornja mala. Iz Lipolista došao otac Dušanov, Veselin, pre 48 godina (ima ih i sad tamo). Došao ženi na imanje. U Lipolist stari došli iz Bosne, odavno (ima ih „ceo šor”).

Lackovići (2 k., Stepanjdan kućna, a Alimpije starčeva slava). Jovan 1936 godine ženi u kuću (Stepanjdan). Savčev otac Stepan, deda Ivan on iz Klenja („pola Klenja sve Lackovići, dva-tri šora”; neki Lacko doselio davno tamo odnekud).

Rakić Obren (1 k., Avramije). Dojna mala. Od Jadra došli. Obrenov (38 god.) deda Mihailo, pradeda Gliša, čukundeda Jovan, pračukundeda Sava doselili se odnekud „odozgora” mogli su uzeti zemlje koliko hoće. „Koliko pokrči, toliko njegovo”. Svakako u vreme prvog ustanka.

Rakić Radovan (1 k., Sv. Jovan). Gornja mala. Iz Ribara došao u kuću ženi, u Veselinoviće, pre 40 godina.

Pandurovići (5 k., Alimpije). Gornja mala. Borisavljev (37 god.) čukundeda Pana iz Ercegovine, u Karađorđevo vreme. Pana i Milić braća rođena, Pana ovde, a Milić u Ribare (tamo Milićevići). Borisavljev otac Milovan (72 god.) pamti po nekoj knjizi, da je nekada bilo selo svega 17 kuća.

Arnautovići (1 k., Aranđelovdan). Cigani u mali Nečaja. Iz Lipolista doseljeni.

Antonići (1 k., Mioljdan). U Dojnoj mali, nepoznato poreklo. Bilo tri kuće, pa zamrle.

Aleksići ( 1k., Stepanjdan). U Dojnoj mali. Stari, nepoznato poreklo.

Belanovići (2 k., Stepanjdan). Dojna mala. Stara familija sve na dvoje se vodi izumiru.

Tomanići (5 k., Stepanjdan). U Dojnoj mali, uz Nečaju. Jedna familija sa Belanovićima. I oni opadaju.

Ješići (1 k., Mitrovdan). U Dojnoj mali. Stari takođe. Uvek samo po jedna kuća.

Beljurevići (2 k., Stepanjdan). U Dojnoj mali. Doseljeni iz Lipolista pre oko 70 godina (ima ih i sada u Lipolistu).

Tomići (3 k., Đurđic). I oni stari. Tako sve po jedno muško, stoga mali broj kuća.

Terzić Živan (1 k.). Iz Jadra, pre 30 godina, kao sluga. Nema porodicu nije se ženio.

Blagojevići (4 k., Ignjatije). Dve kuće u Dojnoj, dve u Gornjoj mali. Doseljeni možda iz Bogatića („pola Bogatića slavi Ignjatija”).

Bojičići (2 k., Časne verige na imanje, a Sv. Nikola slava iz Bosne). U Gornjoj mali. Stanimir iz Bosne kao sluga, ženi u kuću u Tanackoviće pre 50 godina uljez.

Vasiljević Ivan (1 k., Nikoljdan). Gornja mala. Pre 6 godina iz Ribara. Bio kovač, pa se oženio i ostavio zanat; sad zemljoradnik.

Vasiljkovići (4 k., Petkovača). Cigani u mali Vlaščić, Gornja mala. Više nje su Cigani iz Čokešine, pre 100 godina išli gde je više drva.

Stepanovići (19 k., Jovanjdan). U Gornjoj mali, svi gotovo u jednom kraju (tu su Vukovići, Tanackovići i Stepanovići prvi zakućili). Stari su, oduvek na istom mestu.

Vujinovići (4 ., Jovanjdan). U Gornjoj mali. Stari možda, nepoznato poreklo.

Gagić Vojislav (1 k., Pantelija starčeva slava, a njegova slava Nikoljdan). Gornja mala. Uzeo ga u kuću starac iz roda Vukovića. Došao iz Bogatića pre 25 god.

Gligorić Nedeljko (1 k., Nikoljdan, i njegova i starčeva slava). Iz Donje Badanje 1928, ušao u kuću Kremića.

Dimitrići (3 k., Petkovača). U Gornjoj mali 1 k., u Dojnoj mali 2 k. Cigani Karavlasi, davni doseljenici. Sedeli na opštinskom zemljištu zvanom Belava, u Gornjoj mali, na Vlaškoj reci, a sada u Vlaščiću. Išli za drvima ukoliko se šuma trebila.

Durgutović Mujo (1 k.). U Gornjoj mali, nema kuće. Došao iz Bosne, iz Janje, kao bunardžija (dugo pre toga radio ovde kao bunardžija). Za vreme rata se pokrstio bojao se da ga ne ubiju četnici dobio ime Mija Dragutinović. Bio mu došao zet iz Janje da ga odvede, odselio se, pa se posle tri meseca vratio. Bio uzeo slavu, slavi i sad.

Dušići (Nikoljdan) zamrla familija, Donja mala; bili doseljeni iz Hercegovine. Poslednji otišao u svet Jordan.

Dimitrijevići (1 k.,). U Nečaji. Gina doselila pred ovaj rat grebe na vunu, radi u polju. Rumunska Ciganka.

Đolnići (4 k., Đurđevdan). Dojna mala. Iz Bogatića pre 50 godina (i sad u Bogatiću familija).

Đurići ( 2k., Sv. Jovan). Gornja mala. Doseljeni, nepoznato odakle.

Eleković (1 k.). Izbeglica Bošnjak, iz Bosne 1943; 1942. bio u Zminjaku. Radi sad u fabrici „Zorka” u Šapcu.

Zarići (4 k., Sv. Nikola). Dojna mala. Iz Badovinaca.

Ivanovići (3 k., Jovanjdan). Gornja mala. Iz Cikota, iz Jadra, pre više od 60 – 70 godina. Uzeo Melentija, kao momka kožuara (ćurčiju) Vlajko Stepanović Ilić (1 k., Đurđic). Dojna mala. Jelenkov otac Jezdimir iz Zajače, iz Jadra, pre 47 godina.

Jakovljević (1 k., Nikoljdan). Dojna mala. Živkov otac Jevrem iz Lipolista, pre 50 godina. Dovela ga mati pri preudaji. Sedeo ovde u zemunici, u Dojnoj mali, u vinogradu. Kad se oženio, sagradio kuću.

Jankovići (3 k., Petkovača). Dojna mala Nečaja. Cigani, davno doseljeni.

Jacanović (1 k., Đurđevdan). Dojna mala. Markov deda Aleksa došao iz Skrađana, srez Mačvanski.

Jovanovići (2 k., Petkovača). U Nečaji. Cigani, davnašnji.

Jovičić Milorad (1 k., Avramije). Iz Cikota, njegov otac Avram i deda Vlajko, pre 80 godina. Avrama usinio Stepanović Milovan, kao dečka od sedam godina slavio i Sv. Jovana, zbog imanja. Jovičići u Cikotama slave Avramija.

Joksimović (1 k., Petkovača). Dojna mala. Stevanija dovela decu u bratovu kuću iz Čokešine, 1940. godine.

Kikići (3 k., Mioljdan). Gornja mala. Iz Mačvanskog Metkovića, pre 60 godina.

Kremići (2 k., Sv. Nikola). Gornja i Dojna mala. Stara familija.

Kostići (2 k., Petkovača). U Nečaji. Cigani, iz Lipolista, 1946. godine.

Lukići ( 4 k., Jovanjdan). Gornja mala. Odavno doseljeni, nepoznato.

Ljubojević Ivan (1 k., Đurđevdan). Dojna mala. Iz Badovinaca 1930. godine.

Marinkovići (11 k., Petkovača). U Nečaji. Cigani, doseljeni; Bošnjak Stanko, pre 70 godina, iz Bosne.

Matić Milovan (1 k., Nikoljdan). Dojna mala. Iz Kozjaka, Jadar, 1918. godine.

Mijailović Svetislav (1 k.). Iz Lopatnja, (Podgorina), „radi napolicu”, „kolebari” kod Nikolije Veselinović. U Dojnoj mali, privremeno stanuje.

Milić Sreten (1 k.). Iz Bosne, od Drinjače. Gornja mala.

Odžić Milorad (1 k., Sv. Nikola). Gornja mala. Iz Bogatića 1946, „na miraz”. Ima u Bogatiću Odžića više kuća.

Pavlovići (3 k., Alimpija). Dojna mala. Davnašnji.

Pavlovići (3 k., Petkovača). Gornja mala. Vlaški Cigani, nepoznato poreklo.

Pajići (2 k., Jovanjdan). Dojna mala. Davnašnji.

Panići (1 k., Đurđevdan). Dojna mala. Mikailov deda došao iz Jarebica, pre više od 100 godina. Ušao u kuću izumrli Gladovića. Ima u Jarebicama i sad Panića.

Panići II (2 k., Jovanjdan). U Gornjoj mali. Milanov (53 god.) deda Stevan iz Bosne; takođe ušao u kuću Gladovića, „kao uljez”.

Pekići (1 k., Sv. Nikola). Marko iz Dalmacije, preko 20 godina. Dojna mala.

Popovići (2 k., Stevanjdan). U Gornjoj mali. „Starosedioci”.

Potapov Pavle (1 k.). Rus izbeglica, 1920. Živi sam.

Radičević Tanasije (1 k., Mitrovdan). Dojna mala. Iz Kostajnika (Rađevina), 1919. godine ušao u kuću, u Laziće.

Radosavljevići (2 k., Petkovača). U Nečaji. Cigani iz Duvaništa, pre 60 godina.

Savić Milovan (1 k., Alimpije). Gornja mala. Iz Klenja, 1913. godine. U Klenju ima braću.

Simići (2 k., Jovanjdan). Gornja mala. Dragoradov i Živanov otac Mitar iz Bosne, 1876. god. (Kad se na Beljini tukli, bežanija bila, pa ostali ovde.).

Sokić Andrija (1 k., Nikoljdan). U Dojnoj mali. Andrija iz Kostajnika, doneo ga ujak kao dete od 4 godine i odgajio (ujak Jezdimir Ilić).

Sremčevići (9 k., Petkovača). U Nečaji, Cigani. Iz Srema starinom, preko pocerskih sela.

Stanić Živan (1 k., Jovanjdan). Dojna mala. Živanovog oca Dragutina majka „ko devojka” prenela iz Bosne, pre 60 godina; posle se ovde udala.

Stojadinović Miloš (1 k., Jovanjdan). Dojna mala. Milošev otac Milan, iz Klenja, pre 60 godina.

Subotić (1 k., Mioljdan očeva slava, Nikoljdan ženina slava). Lazar iz Ribara, 1943, uljez u Zariće. Dojna mala.

Stojkovići (1 k., Aranđelovdan). Cigani u Nečaji, iz Duvaništa, pre 10 godina.

Stanković (1 k., Petkovača). Cigani u Nečaji. Milan iz Čokešine, 1945. godine.

Todorovići (2 k., Petkovača). Cigani u Nečaji, doseljeni odnekud.

Ćosići (4 k., Stepanjdan). Dojna mala. Starosedeoci.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ,1994.(strane 185-193),priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Jovana

    Molim vas, ako neko moze da mi da bilo kakvu informaciju o Vuković Urošu, koji je najverovatnije poreklom iz ovog sela. Poginuo je tokom Drugog Svetskog Rata na Sremskom Frontu, na podrucju Šida, u svojoj 36-oj godini. Za sledeće informacije nisam sigurna, ali moguće da je imao dva sina – Ivana i/ili Predraga. Hvala unapred.