Poreklo prezimena, selo Debrc (Vladimirci)

16. februar 2013.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Debrc, opština Vladimirci. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Debrc se deli na ove krajeve: Varošica oko džade s obeju strana i, selo uvrh Dućevačke jaruge koja potiče od raskršća; tu je nekoliko mala, sve jedno uz drugo; preko Jaruge, ka Dubokom su Jovanovića, Vujanovića, Živkovića, Đurića i druge male. Varošica je počela da se osniva od 1878, kad je prosečen drum. Kafana Smiljkovića Mile bila na Dubokom, pa je on prvi premestio ovamo, i tu se i pošta udesila (državna, onda već kolima nošena). Pre 1876. poštu nosili tatari; tu bila štala vršili izmenu konja, od Obrenovca do ovde, a onda odavde do Šapca.

Debrc u tursko vreme i u doba kneza Miloša zvan Mezulana; stara zgrada razrušena, a do pre 60 godina još se to mesto zvalo Mezulana, pa se onda izgubilo ime. Debrc je pre rata bio proglašen za varošicu. U njemu bio dva puta godišnje vašar, jedan stočni. MLIN bio podignut 1910, na naftu, sa dva kamena. Pored kafana, trgovine dućanskom robom bila i velika trgovina Ukropine i Manojlovića iz Šapca (veliku magazu sa čardakom na drumu zadruga sela Debrc preuzela od Manojlovića 1947).

U Debrcu je sad otkupna stanica „Žitoprometa”, sreski magacin, pošta; osnovna škola i progimnazija (otvorena 1948.); dva su seoska restorana (jedan se zove vlasanički na putu za Vlasanicu). Groblje je kod Raskršća, ka Šapcu, desno oko 150 m od druma. Za drugo, starije groblje ne zna se. Gde je nova crkva (Lučindan) bila nekad šuma, „pustajiluk”. Crkva pred okupaciju početa, a pod okupacijom dovršena.

Preslava seoska Beli četvrtak (prvi posle Trojice). Zborište na Vodici, u sred selu, na Lunjevačkom putu. Pre toga bila Vodica kod Lepe granice (lepi grm, staro drvo, raspalo se na četiri strane pre više od 70 godina). Stara Vodica bila u Živkovića mali, a sada kod Savića male.

Put kroz Debrc prosečen kad se branio 1876. na Dubokom, na Gradušinama; a još ranije, pre sadašnje nove trase, prosečen put zvan Lunjevački put: od Novog Sela na Dućevac, pa na Zvezd ka Crvenoj kafani („bio neki Lunjevica, načalnik uŠapcu on prosekao put, pošto je odbijen od Save”). Gradušine su na samoj Savi, na „staroj džadi” Šabac — Beograd, s ove strane Dubokog, na samom „bajiru”. Bio grad kralja Dragutina, grad „Debrecin”. Kad se ronilo u vodu nekada, viđale se kosti čovečje, „šućuri” lobanje i dr. Ispod današnjeg Debrca, između Debrca i Novog Sela, u nizini, nalazi se Crkvina bio „monastir” kralja Dragutina; seljaci našli stare trpeze i temelje od „namastira”. Kod Gradušine, na mestu zvanom Zavetnjača preko potoka Dućevca, blizu do Dubokog potoka, na njivi ima uzvišeno mesto; tu bila crkva pokajnica (baška je crkvina preko Dubokog, prema Provu); to je bila crkva kralja Dragutina. Tu bio i bunarić stari, zvan takođe Zavetnjača kao i crkveno mesto (mesto uzvišeno na njivi od ruševine, koliko jedno manje dvorište). Dućevac je na brdu, u dolini gde „bunari” otiču stari bunari za koje se ne zna ko ih je kopao. Miloš Živković na Dućevcu, u dolu kad je riljao, u drugom ašovu našao: jednu rimsku svetiljku uljanicu, od crvene gline, dobro pečene; dve metalne pare, žute, jedna veća a druga manja, gde se vide latinska slova U8 (završetak nekog imena imperatora); dva raonika od železa, potpuno oksidisani; dva raonika su dva različita tipa (a oba, jedan s drugim, iskopani), od dveju vrsta železa (jedno crveno oksidisalo, a drugo više modro-crveno, kao oksid mangana). Kod Živkovića su se, do ratova, čuvali: topuz, mač, oštar s obeju strana i tri srebrnjaka, sa kremenjem; to bilo Mila Smiljkovića, sa Dubokog, što se borio s Turcima. U Debrcu 712 stanovnika i 153 domaćinstva (1948).

Poreklo stanovništva:

Savići (5 k.), Miloševići I (13 k.) i Mijailovići (3 k.) svi jedna familija, slava Jovanjdan. Sa njima familija i Đurići. Živote Miloševića (59 god.) čukundeda Miloš došao on i tri brata, iz Hercegovine. Sa očinog imena prekrštavalo se ne znaju staro prezime. Kad se doselili, svako za sebe načinio kolebu od pruća. Najstarija familija.

Miloševići II (1 k., Jovanjdan). Od Srećka, koji se doselio uz Miloševiće; oni mu dali zemlju, pa uzeo njihovu slavu.

Tomići (5 k., Nikoljdan). Obradov (66 god.) pradeda Toma. Ne zna se odakle i kada su došli.

Mitrovići (2 k., Nikoljdan). Doselili se kasnije. Svakako su Vukonjanci. Došli prvo u Novo Selo, pre 125 godina, pa onda ovamo pradeda Rista došao; njegov sin Matija, unuk Živorad, praunuci Tadija (56 god.) i Milija (51 god.). Dedovi Živkovića Nikole i Miloša, Jovan i Matija, poklonili im jedan hektar zemlje na mestu zvanom Gradušine u vreme kad se doselili.

Jevtići (8 k., Nikoljdan). Od njih su tri kuće na prezime Mijailovića. Starosedeoci.

Pevići (2 k., Nikoljdan). Doseljeni, nepoznato odakle.

Markovići — nadimak Jagići (11 k., Nikoljdan). Blagojev (42 god.) pradeda Jaga „iz Turske” od njega četiri kuće. Jaga i Pavle, Pantin otac, se zbratimili, sastavili se u jednu familiju. Za vreme Turaka to je bilo da bi bili jači. Jaga bio na Dućevcu. Imali konje opake; uzjašio Pavle konja i pogibe (posle bratimljenja).

Aleksići (6 k., Petkovača). Prvo se doselili u Vlasanicu došli s čergom, pa mesto po njima tamo prozvano Čergine. Bili kovači. Posle se preselili u Debrc, pre više od 100 godina, za vreme Matije, Aleksinog sina. Došao Matija i njegova braća Đoka i Rada. Stari znali gurbetski, sad više ne znaju.

Novakovići (2 k., Nikoljdan). Iz Preka, iz Futoga, od Novog Sada, došao Mladen, pre oko 70 godina. Radili „na ris” žito (sazrelo gazdi- no žito kosio, pa onda od pokošenog žita svaku desetu krstinu dobio; po 13 snopova pre bile, sad su u 10).

Popovići (1 k., Đurđic). Radovan (67 god.) se doselio iz Stublina 1928. god., samo jedna kuća tamo mu ostala familija Popovići. A pradeda Radovanov Žarko, iz Kikinde Velike, kao pop u Stubline došao. I sad u Kikindi velika familija, ali se zovu samo Popovi, a ovde u Srbiji dodali nastavak ić.

Đurići (20 k., Jovanjdan). Od četvrtog brata Savinog, Đure iz Hercegovine. Kad su bili u bežaniji 1813, Đura ovde ostao, a Matija otišao u Vitojevac, u Srem, tamo Matijevići.

Živkovići I (15 k., Đurđic). Nikolin (77 god.) čukundeda Milosav a pračukundeda Živko; on se doselio iz Družetića, od Užica on i još tri brata. Od brata Vuka su u Sremu, u Jakovu, kod Boljevaca, Vukonići, oni ostali u Sremu; ušao Vuk devojci u kuću kad su bežali preko Save na Dubokom, 1813. god.; jedan od braće se vratio iz Srema u Družetić; a Živko sa još jednim bratom vratio se iz Srema ovde, 1815; tu brat poginuo, a Živko služio kod popa i tu zakućio.

Živkovići II (2 k., Aranđelovdan). Deda Milanov otac Andrija je „uljez”, došao iz Lešnice Mačvanske pre oko 130 godina udovici u kuću, onome četvrtom bratu Živkovića I, što se vratio iz Srema.

Vujanovići (6 k., Jovanjdan). Pantelijin (69 god.) deda Nikola iz Osečine, kad su Turci vladali, a tamo iz Crne Gore. Bili sve krupni ljudi, visoki.

Jovanovići (9 k., Nikoljdan). Poreklo nepoznato. Njihovo imanje na Gradušinama, tamo blizu i stanuju.

Usikov Miron (1 k.). Od Kijeva, Rus izbeglica; prvo služio pa se oženio i dobio zemlju uz ženu, od Jovanovića; primio slavu, sam izabrao Veliku Gospojinu.

Pantići — Vračevići (5 k., Stevanjdan). Poreklo nepoznato.

Milovanovići (3 k., Jovanjdan). Iz Družetića došao Ostojin (54 god.) deda Živko i njegov brat Jovan; preko 100 godina kako su došli. Ovde bili neki Gavrilovići izumrli, pa u njih dovedeni i posinjeni.

Ilići (1 k., Jovanjdan). Ne znaju poreklo. Od postanja uvek jedna kuća.

Nikolići (1 k., Nikoljdan). Poreklo nepoznato. Od njih sada živ Sreten, živi u Šapcu od rata.

Filipovići (2 k., Nikoljdan). Iz Grabovca obrenovačkog, pre 1912. godine, kupio ovde mlin (podignut 1910.).

Jevremović Radisav (1 k., Velika Gospojina). Iz Bagrdana prvo u Provo, pre 50 godina, sa čergom, pa ovamo 1948. kao „kotlar” kazandžija.

Belanović-Arnautović Nikola (1 k., Đurđevdan), abadžija, 1948. godine iz Vlasanice; po rodu od Belanovića (otac Milutin), majka Arnautović.

Vukosavljević Nikola (1 k., Đurđevdan). Otac Milan i deda Nikola, iz Šapca, pre 70 godina, kao dućandžije.

Stojadinović Mileta (1 k., Stepanjdan). Iz Krnića, rodom od Đurđevića (vanbračan), prezime po majčinom prvom mužu; od pre 20 godina.

Aleksić Borisav (1 k., Petkovača). Na cadi kod raskršća, iz Jazovnika, pre desetak godina. Prezime po majci Ciganki, rodio se za vreme prve okupacije, od Švaba. Dobio od agrara dva hektara zemlje.

Jevtić Mitar (1 k., Nikoljdan). Od onih Jevtića starosedelaca (8 k.), trgovinu otvorio 1930.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strane 172-175), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Saša

    Živkovići jesu došli u Debrc iz Družetića u okolini Valjeva, ali su pre toga u to mesto stigli iz Stare Hercegovine.
    Dakle, poreklo Živkovića je iz Stare Hercegovine.

  2. Dragomir Dinčić

    Debrca je rec od Debra Makedonija i oblast Debarca. Lazete da ste starosedeoci kad ste dosli kada su turci nmorali da napuste knezevinu a starosedeoci su turci koji su pristali da budu hriscani a obicno su danasnji vlasi.

    • Radmila

      Ko laze? Ne razumem optuzbu. Lepo je za svako prezime napisano poreklo kada i odakle su dosli (ugl.pocetak 19 veka). Debrc se pod tim imenom zvao jos od vremena Kralja Dragutina (13 vek) kada je prvi put usao u sastav srpske drzave -dobijen kao miraz od ugarskog kralja i postao prestonica tadasnje Srbije. Postoje pisani tragovi o tome – Zitije Kralja Dragutina od Arhiepiskopa Danila, koji je licno dosao u tadasnji Debrc po nalogu Kralja Milutina u pokusaju da ih pomiri.