Poreklo prezimena, selo Brdarica (Koceljeva)

16. februar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Brdarica, opština Koceljeva. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Selo ima četiri male: Golićka mala, više crkve i Mesnog odbora; niže nje, na kosi, ka Jaloviku, je Protićka mala; do Krnula i do Draginja je Gligorićka mala; Ciganska mala je na džadi.

Vode žive su oskudne. Maljevica je ispod Jevtića kuća, Razlivci takođe. Voda inače sva koristi se sa bunara (oni i u potocima po malama dubine do 25 m.). O Razlivcima se priča da je nekada „okretala valjaricu”, pa su Turci „zatvorili” tu vodu.

Uvrh Rankovića kuća, u Protića mali, preko serije nižih terasa, dolazi se pod Čotom na terasu od oko 190 m. Na zaravni ove terase jeste kuća Bogića Rankovića i njegove braće pod tip- skim odsekom ispod Čota (212 m) s ove strane izvorišta Lubenjaka, dok je glavni Čot s one strane perifernog dela Protića male, preko brda, do Jalovičke šume (244 m). S ove terase niže kuća Rankovića pogled na čitavu seriju terasa, sve rečnih, na kojima kuće stepeničasto poređane idući do dveju niskih terasa od kojih na višoj crkva, Mesni odbor i škola. Od terase od 190 m jedan viši nivo idući putem školi i crkvi, od 205 m; ispod dveju viših terasa, gde ima pojava kliženja, još dve niže terase, do crkve, od 175 i 165 m. Na ovoj najnižoj su crkva i groblje, mesni odbor i škola; dole je još jedna niža terasa od ove, nad rekom. Gore, uvrh bočne kose na kojoj crkva, na terasi od 190 m a.v. je odlična glina za čerpić žuta. Dole, kod škole, je beličasta jezerska glina.

O imenu Brdarica priča se da je po nekom Turčinu što je ovde sedeo kad su Turci vladali, zvanom Brdar (to su oni „Turci” što nose „brda”, iz Bosne). U ataru sela Brdarice ima mesto zvano Dizdarevača; priča se da je tu „sedeo” neki Dizdar-paša. U Protićkoj mali „sedeo” je „subaša”, što je skupljao tursku porezu, desetak.

Više Makevića kuća u Golićkoj mali (na gredi više crkve) ima Madžarsko groblje (daleko moždado jednog kilometra). Tu i sada ima „madžarskih” spomenika, imaju „rimska” slova s obe strane. Kod mesta zvanog Krst to je njiva u Gligorićkoj mali preko reke od crkve idući, priča se da su „sedeli Madžari”; tu se pri riljanju iskopavaju kosti („cevara”, „lobanja” i dr.). To je kod Makevića kuća. U najstarijoj, Golićkoj mali, je mesto zvano Izbište; priča se da su tu Madžari imali svoje podrume. Na Izbištu je puna „tabarka” dukata iskopana.

U selu je crkva Sveta Trojica; to je crkvena slava. Stara crkva bila je „daščara” ( sve su crkve Turci palili, a ovu nisu tako zapamtili). Ista tolika je bila kao ova sadašnja na istim temeljima je podignuta pre pedeset i jednu godinu. Knjige, časna trpeza i ikone u sadašnjoj crkvi su iz stare crkve. Od starine su zapamtili: pop neki iz Popovića familije, borio se sa Turcima; ovi ga tražili kad je izbegao, ali ga brat Stanoje izdao. Na popovu grobu što ga je brat izdao za 12 dukata piše da je poginuo od Turaka i da ga je brat izdao.

Selo preslavlja Prvu Trojicu. Na Spotskoj, gde se izlazilo na Trivunjdan (kao vodica se slavilo), pop Luka Lazarević i knez Ranko od Tamnave, na početku prvog ustanka, zaklinjali su narod tu pod grmom, koji je pre nekoliko godina posečen. To je bilo na granici spram Svileuve, odakle je bio knez Ranko. Tako su zapamtili od starih.

Odmah ispod crkve ima mesto zvano Čkolina. Tu je bila škola kad je za vreme čukundede Maleša kuga udarila preko Razlivaka i pomorila sve izuzev manjinu. Ima Kugino groblje ispod Đurića kuća, tu su kopali, sahranjivali mrtve pomoću kuke, svlačili ih. Od Maleševe braće, kojih je bilo dvanaestoro, samo su trojica ostala; od njih što su se razbegli, dve su familije u Brdarici Lazarevići i Đurići (obe su Maleševići, a ostalo im prezime Pantelići), a treći brat izbegao daleko nekuda. Ta kuga bila je još u tursko doba.

Selo je bilo kod crkve, a potes je bio ograničen, sa kapijom pri izlazu iz sela. U potesu bile livade, šuma, pustina; tu i Mačvani dogonili svinje, u žirovnicu puštali, do pre 80 godi- na. U potesu šuma je bila selska, a pojedinci imali livade. Šuma je izdeljena 1878. godine. Poslednji ostaci šume još se drže na rtu prema Draginju. Šumu su delili tako što su prljem obeležavali međe, takođe i zasecali drveta. U gornjem delu Potesa je žuta smonica sa odličnim livadama; u donjem delu Potesa je bela zemlja (u Draginju više „peskulja”). Više Nedeljkovića kuća, do džade, je „bela bukva”, „blaguša” posna zemlja, od bukove šume; niže nje je žuta ilovača, „žujevača”; nad aluvijalnom ravni ima malo i crne smonice, tu livade, dok u samoj aluvijal- noj ravni peskulja. Ustvari nema crne smonice već je to samo crna lončara. Crna smonica trpi i sušu i kišu, a ova zemlja ovde to ne podnosi.

U Brdarici je 295 domaćinstava, a stanovnika 163.

 

Poreklo stanovništva

Golićka mala:

Golići — Nikolići (10 k., Nikoljdan). Svetozarov (75 godina) pradeda Nikola bio lađar iz Rače. Vukao splavove od Rače ka ušću Drine u Savu, i vukao lađu do Smedereva i Kladova. Oženio se sa Ušća na Savi i doveo ženu ovde u pustaru, u šumu („donela mu punu čarapu dukata”). Od starih su čuli da se Golići zovu po Goliću, Zekinom golaću Nikoli (bili Zekini ljudi). Nikola Golić kad je ubio Turčina što mu ženu hteo da napastvuje, bežao je u Bunaraču, u Vukodraž (izvorište reke Vukodraža).

Popovići (21 k., Nikoljdan). Ovde su od starine. Vladisavljev (47 god.) deda Mijailo, a Mijailov čiča Teodor bio je pop, onaj što su ga Turci ubili jer ga brat izdao. Pop se bio odmetnuo protiv Turaka, dizao narod na ustanak.

Mitrovići (19 k., Jovanjdan). Petrov (67 god.) deda Janko, a Jankov deda bio zapalio turski med u Lojanicama, na turskom kovanluku, pa se otud tri brata razbegla: jedan došao ovde, drugi u Mačvansku Mitrovicu (do Save) tamo im bila familija, svraćali ovde kad su dogonili svinje na žirenje, i po nedelju dana ostajali u gostima; a treći brat izbegao u Batalage (Valjevski srez) ili u Tulare.

Ilići (9 k., Nikoljdan). Predak Gliša služio kod Nikole lađara, i on došao od Rače, izbegao od Turaka. Vladimirov (87 god.) otac Petar, a deda Gliša, taj koji je došao.

Pantelići (4 k., Nikoljdan). Stara familija. Od njih pamte Pavla zvanog Spaija prikupljao porez za Turke po tome se zovu i Spaići; Pavlov otac bio Ilija.

Maksići (7 k., Nikoljdan). Starosedeoci „zemljoroci”.

Đokići (2 k., Nikoljdan). Stari.

Protićka mala:

Protići (29 k.5 Nikoljdan). Stara familija. Iz nje bio prota Janko.

Antonići (6 k., Nikoljdan). Stari.

Markovići (1 k., Nikoljdan). Stari.

Jovanovići (1 k., Jovanjdan očeva slava, a Nikoljdan po imanju, po ženi). Iz Lopatnja, Podgorski srez, ušao u Markovića kuću pre 50 godina.

Rankovići (19 k., Nikoljdan). Čedomirov (65 god.) čukundeda Ranko. Pobegli iz Mehovina; tamo ubili Turčina pa ga bacili u kominu mrtvog.

Lazarevići (12 k., Jovanjdan). Poreklom od Maleša, iz vremena pre kuge. Sedeli u Lojanicama, otuda pobegli od Turaka, ovamo u šumu, i krčili (i oni ubili Turčina); posle bežali od kuge.

Đurići (1 k., Jovanjdan). Familija sa Lazarevićima, ranije zvani Maleševići- Pantelići (najstarije prezime). Istog porekla, iz Lojanica.

Todorovići ( 4 k., Jovanjdan). Stari.

Mladenovići ( 5 k., Sv. Vasilije Nova godina). Iz Banata, pre Karađorđa, kao Cigani došli, sad samo srpski govore, a stari govorili rumunski. „Sekiraši”, kovači, samo sekire prave.

Gligorića mala:

Jevtići (10 k., Nikoljdan). Iz Vragočanice pre 100 godina došli; zovu se i Vragočani. Vladisavljev (65 god.) deda Nikola i njegov brat Jevta došli posle isterivanja Turaka. Vladisavljev otac Jovan donesen u kolevci, umro 1915. živeo 53 god.

Simići (3 k., Lazarovdan). Došli iz Dragijevice pre 50 god., iz Podgorskog sreza. Kupili imanje.

Pavlovići (2 k., Petrovdan). Starosedeoci.

Nedeljkovići (4 k., Petrovdan). Starosedeoci. Prodavali zemlju doseljenicima.

Jankovići (3 k., Jovanjdan). Iz Tuđina, Podgorski srez, pre oko 60 god. doselio se Zarija, kupio ovde imanje.

Lekići (1 k., Đurđevdan). Iz Sarajeva pre 100 god. kao trgovac došao, naselio se kod magacina (današnjeg sreskog) na džadi, kad je osnovana varošica. S ove strane su u ataru brdaričkom, a s one strane u draginjskom.

Erići (1 k., Đurđevdan). Iz Zvornika bosanskog, kao učitelj, naselio se pre 64 godine. U varošici su, oko škole.

Gligorijevići (1 k., Jovanjdan). Iz Azbukovičkog sreza, kao opančar došao u varošicu pre 40 god.

Petrovići (1 k., Stepanjdan). Došao iz Kaone kao trgovac, pre 20 godina; na džadi, u varošici.

Jovanovići (3 k., Nikoljdan). Iz Bukora došli pre 100 godina, Valjevci.

Ćosići (6 k., Đurđic). Iz Lopatnja, Podgorski srez, pre oko 50 godina došli. Kupili imanje.

Gligorići (2 k., Petrovdan), Staro prezime Velimirovići. Starosedeoci.

Gligorići II (6 k., Lučindan). Iz Stublina, od Uba. Preko 100 godina ovde. Markov (41 god.) pradeda Živan; on ili njegov otac Gligor, došao. Dovela ga mati, došla za udovca i dovela dete.

Tadići-Netići ( 4k., Petrovdan). Starosedeoci.

Makevići (6 k., Đurđevdan). Doseljeni iz Osladića, Podgorski srez, pre oko 100 god. Kupili imanje.

Vasići (1 k., Petrovdan). Domoroci.

Brankovići (7 k., Petrovdan). Starosedeoci.

Babići (2 k., Đurđevdan). Iz Ljutica, pre 60 god., doveli Jevrema uz majku, u Arsenoviće.

Arsenovići (2 k., Nikoljdan). Starosedeoci. Od protine familije, od Protića. Protići su bili ranije Arsenovići. Protin otac bio napravio kolebu kod Arsenovića kuća u ovoj mali (Gligorića mali); došao ne zna se odakle, pa se prota posle izdvojio u Protića malu. Prota prvi napravio kuću sa crepom prepokrio šindraliju.

Antonići II (2 k., Stepanjdan). Iz Bukora Valjevci pre 100 godina.

Milovanovići (10 k., Jovanjdan). Doseljeni i oni odozgor, od Osečine, Podgorski srez. Izbegli od kamenjaka.

Radojičići I (8 k., Petrovdan). Starosedeoci.

Radojičići II (3 k., Petrovdan). Doseljenici i oni odozgor možda iz Podgorine.

Đurđevići ( 1 k., Jovanjdan). Iz Draginja, iz sredine sela, došao ovamo, s ove strane džade, u brdarički atar, pre 20 godina, kao kovač seljak. U varošici.

Mijailovići (1 k., Jovanjdan). Iz Kozarice pre 10 god. došao. I on kovač, na džadi, u varošici, s ove strane druma.

Pavlović Prodan (1 k., Nikoljdan). Iz Sevojna, od Užica, pre 30 godina, kao abadžija došao. U varošici.

Tadić Anđelko (1 k., Alimpijevdan). Iz Lopatnja, pre 20 godina došao. Kovač, na džadi, u varošici.

Marjanović Radovan (1 k., Jovanjdan). Iz Vladimiraca, 1948. god. došao, mašinbravar, na cadi, u varošici.

Brdarički Cigani doselili se svi na „Njivu” zvanu, više Golića kuća, pre 120 godina. Bili čergari, korpari, žene gatare. Lazar Nikolić (bio kmet) ih zbog krađe popalio i oterao. Neki se razišli dalje, a neki prešli na džadu. Nisu slavili, pa da bi opstali među seljacima, primili slave.

Došli su iz Kaonske šume, i to:

Jankovići (8 k., Nikoljdan slava, Đurđevdan preslava).

Đorđevići (1 k., Nikoljdan, Đurđevdan).

Jovanovići (5 k., iste slave), isto poreklo.

Antonići (5 k., isto).

Simići (1 k., isto).

Petrovići (14 k., Nikoljdan slava, Đurđevdan preslava). Iz Jalovika, pre 80 godina.

Mitrovići (3 k., Nikoljdan, Đurđevdan). Iz Kaonske šume.

Ćirići (1 k.). Bosanski, turski Ciganin, iz Begove (Mačvanske) Lešnice, pre 30 god. došao.

Jovanović Dušan (1 k., Velika Gospojina). Naseljen iz Prova, pre godinu dana, kao kotlar čergar. Napravio već kuću, a leti pored kuće drži čergu. Ide i sad, čergari po selima. Svi, i draginjski, i brdarički Cigani, su zemljodelci, 4 — 5 svrdlara, neki su i svirači, ima i kovača. Groblje im je zajedničko, u Brdarici; kupili njivu, na 100 metara od druma, za svoje groblje.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strane 141-145), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.