Poreklo prezimena, selo Predvorica (Šabac)

14. februar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Predvorica, grad Šabac. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Predvorica se deli na pet mala: Topuzovića mala je sasvim izdvojena na površi iznad leve strane potoka Obršanje blizu džade. S druge strane istog potoka, na putu od mesnog odbora, sa džade, u Srednju ili Živkovića malu, jeste Tešića mala. Ispod Tešića male jeste Srednja ili Živkovića mala na desnoj strani dolinice. Niže ove je Dojna mala, na površi od 125 m gornjim delom, zatim preko osetnog pregiba, na površi od 105 m. Najzad na levoj strani seoske dolinice zvane Reka, na rtu između jaruge prema Kujavici i dolinice Korita je Bajevićamala. Sredina sela, sad Srednja ili Živkovića mala, a ranije Vodica bila u Bajevića mali. Sad je kod škole, u sredini sela. Idući sa površi Bajevića male koja leži u nivou 125 m prelazi se preko useka dolinice potoka Korita i njegove desne pritoke, Obršanja. Dno Korita pod livadama i baštama. Pored livadske trave tu i barska trava sitodok šaša, ševara ima samo na Dobravi.

Ispod sastava oba potoka, kod mesta zvanog Kudeljaci, pod samom Srednjom ili Živkovića malom, na desnoj strani seoske dolinice, u useku puta, otkriveni neogeni slojevi. Suprotno dosad većma neogenim peskovima, ovde neogene žućkaste gline, vrlo trošne, s interkalacijama modrih glina i laporovite beličaste gline čiji sloj sa povećanim sadržajem kalcijum karbonata konkrecijama skoro povezan u jedan krečnjački laporoviti slojić. U ovoj glinovito laporovitoj neogenoj seriji vrlo jasan poremećaj: slojevi padaju blago, ali vrlo jasno ka jugoistoku, oko 10 — 15 stepeni. Po svemu to će biti ona ista skorCja’ poremećena neogena etaža koju smo posmatrali kod Džombe, samo u vidu peskova i šljunka, a kod Peskane, na obali Bare kod Zablaća, u vidu trošnih slojeva jače poremećenih peskova sa transgredirajućim horizontalnim mlađim neogenim peskovima. Facijalna neogena pojava u Predvorici sasvim je drukčija od poremećenih neogenih slojeva Džombe u Zablaću tamo bliže pribrežnim partijama basena na izlazu delte, ovde u dubokim delovima basena.

Rt s desne strane Dobrave, ispod Dojne male predvoričke, od čvrstih stena, zelenkaste i više „bele” i zove se Stražijevac. Njime stešnjena dolina Dobrave kao i kod Zablaća, Vukošića i Riđaka. Bifurkacija Dobrave u dva kraka kod Žabara levi krak zove se Crna Bara. Dolina Dobrave preprečena je rtom Straži- jevac koji se od Dojne male odvaja ispod jezerske terase od 105 m; sedlo je između neogene površi Dojne male i otpornog rta od donjokretacejskih krečnjaka; sam rt, od vodenice Topuzovače preko još jednog niskog sedla, jeste preglodan. U Dojnoj mali, na 24. metru ispod neogena, su isti modri krečnjaci u bunaru Mi- losava Đermanoviđa. Stražijevac cela kupa od modrog lapo- rovitog krečnjaka, koji se paralelopipedno luči, i lomi se uvek u ćoškastim komadima. Otporna glavica, gde Dobrava kroz neogen, usekla epigenetsku dolinu. Prema Dojnoj mali sniženo sedlo od samog neogena (žućkaste gline).

Do ovoga rata vađen kamen iz majdana na Stražijevcu (na tri mesta vađen) za džadu.

Izvori (Od Stražijevca): Cvetojevac, Slatina, Kalinac (nekad se sa njega služilo celo selo još od kad su Turci bili) i Jarčište Slatina. Kalinac je pod Dojnom malom kao i ostali, svi jedan do drugog; jedino Jarčište od Srednje male.

Ispod Stražijevca je Topuzovača vodenica (podigli Steva i Đoka iz Šapca). Bila još jedna vodenica zvana Mišaruša, odmah do ove; razvaljena je.

Predvorički dolapi i na Dobravi, i na Otoci.

Dolapi: jedan dolap na Kujavčici, koja se zove ovde Otoka, to je Mlakva (izbijaju Kujavička vrela ispod Đipa); a na Dobravi 4 dolapa (1 kod Stražijevca, a 3 su u Lugu mestu zvanom, naviše); 3 dolapa ima i u Širokom (Nikola zvani Bugarin, iz Orida, Dimitrijević iz Bugarske doseljen u Korman dobio zemlju, a tu dolap u predvoričkom ataru).

Između Bajevića i Srednje male, na rtu između Obršanja i Korita, je voćnjak, na mestu zvanom Jabuke, a tu su mlade šljive sadnice. Preko Korita je Česta šuma (crna šuma: granica, cer, rast).

Seoska preslava je Spasovdan.

Stari pričali da su Predvoricu Turci napadali iz Kormana i Žabara i otuda često izbegavali ovamo Srbi. Iz Kormana je bio rodom Stražilo, predvodio Srbe i upadao na Turke. Borbe bile oko Dobrave. Na Oridu bilo tursko groblje. Tamo, sniže crkve, izvor, bila Videna Banja. Predvorica bila položaj za napade na Turke.

U Grmljaku, niže njive Nikole Mažibrade u Dojnoj mali, blizu Dobrave, bila nekada „varoš”: ima ruševina, cigle, krčaga. Kad su minirali da vade kamen iz Majdana nalazili stare pare nosili u muzej u Šabac (onaj čika Ljuba u Šapcu tražio). To je prema Oridu. Baba Nikolina (Mažibrade) pričala, da je tu „čisto mesto” crkva bila zato se nisu mogla deca da odgaje. Zato srušili kuću sa crkvenog mesta i izmestili je u istom placu.

Na mestu zvanom Kućerine bile kuće Todorovića, sada zvanih Topuzovića (ima od toga porekla samo jedno žensko čeljade, a bilo nekoliko kuća tu: Nikola, Cveja, Živko, Stepan i dr.). Napustili ih kad im je zemlju i kućni plac „preduzeo” neki Milovanović, trgovac iz Šapca „prodato na doboš zbog duga na zeleno”. Isterani u Topuzovića malu. Slično i na Stražijevcu, bile kuće Đermanovića. Odatle ih isteraju u Dojnu malu Topuzovići, Đoka i Steva dedovi Sime Topuzovića usled prezaduženosti zbog uzimanja zajma na zeleno. Međutim, sami Topuzovići bili odavde pa su tako upropašćivali svoje seljake. To je sve bilo oko onoga turskog i bugarskog rata, između 1876/78.

1885. Tada je još zelenaški kapital iz Šapca počeo da upro- pašćuje selo i seljaka, čak i među seljacima sa očevine biših seljaka onda nastalih zelenaša-kapitalista.

U Predvorici ima 99 kuća i 511 stanovnika (1948. godine).

Po familijama tri su male najstrije: Bajevića sa Vasiljevićima, Topuzovići i Dojna mala sa Đermanovićima.

Familije. Topuzovića mala:

Topuzovići I (13 k., Sv. Luka). 11 k. ovde i 2 k. u Dojnoj mali. Od jednog stuba su svi. Milutin (67 god.) i brat Dragutin (68 god.) „namenjuju” ocu Panti i dedi Milošu, a onda dalje: „znanim i neznanim” namenjuju. Ne znaju dalje pretke, a Mitar (62 god.) govorio da su od Užica. Mitrovog oca Ljubomira braća od stričeva, Steva i Đoka kako se pričalo otišli u Šabac da služe, terali stoku za Peštu, radili i skupili jedno po jedno sve dok nisu stekli svoj dželep da teraju. Drugi pričali da su ubili neke Turke i stekli tako dukate.

Vasiljevići (1 k., Đurđevdan). Radisavljev deda bio Mitar dalje ne znaju. Bili pre Topuzovića, najjači „domaćini”, kupovali imanje.

Topuzovići II (1 k.} Lučindan). Miloša ubili Nemci 1941. On bio vanbračan, rodila ga devojka iz roda Todorovića – Topuzovića, a očuvali ga

Riznići (doseljeni iz Dragojevca). Staro prezime tih bilo Stevanovići. Od Miloša je Joviša, podoficir.

Filipovići-Ribići (1 k.,Đurđevdan). Živorad kafedžija, bio na džadi u njegovoj kući Mesni odbor držao hotel „Cerić”, iz Ševarica, 1925; pre toga bio u Crvenoj meani, pa u Svileuvi. Tešića mala pripada uz Topuzovića malu koja je s druge strane potoka.

Tešići I (3 k., Avramije, po Mitrovdanu treći dan). Milutinov (69 god.) deda Nikola preselio se iz Majura šabačkog, pre oko 100 godina.

Stevanovići (1k, Aranđelovac). Iz Kormana se preselili, pre oko 100 godina.

Tadići (3 k., Nikoljdan očeva slava, a po imanju Jovanjdan samo „prisluživa”). Ninkov otac Radivoj iz Mrđenovca, pre oko 70 godina. Ovde služio i ušao devojci u kuću, u Šariće.

Srednja mala ili Živkovića mala:

Marići (2 k., Časne Verige zovu se i Savine Verige, a u stvari su Petrove Verige). Iz Prova, pre oko 100 godina (i sad ima Marića u Provu).

Šarići (5 k., Jovanjdan). Iz Bosne su. Njihova kuća bila na mestu zvanom Kućerine.

Živkovići I (6 k., Đurđevdan). I oni iz Bosne pre više od 100 godina, za vreme knjaza Milša („ćindija” i sad po turskom računaju vreme). Stanisavljev (50 god.) deda Živko iz Skupljena, prizetio se u Šariće, a Živkov otac Mirčeta on iz Bosne.

Tešići II (1 k., Nikoljdan bila glavna slava, a Đurđevdan po imanju sporedna slava). Lazar pre oko 80 godina ušao u kuću, u Milčiće-Brđance ni za jedne ni za druge ne znaju odakle su.

Simići (13 k., Mitrovdan). 2 k. u Srednjoj, a 11 k. u Bajevića mali. Ne zna se odakle su doseljeni. Misli se da su iz Bosne.

Nikolić Stojadin (1 k., glavna slava Alimpije, a na imanje Jovanjdan). Iz Kormana ušao u kuću devojci, u Petra Bajevića. Ima devetoro dece (6 sinova), a uradio ove godine 19 ha pored svog imanja. Invalid je.

Dojna mala:

Ćirkovići (4 k., Nikoljdan). Velimirov (54 god.) pradeda Milisav došao iz Srema, i doveo sina Milovana.

Ranisavljevići (1 k., Đurđic). Arsen je došljak, došao 1921. godine sam iz Svileuve. Ušao devojci u kuću u Stefanoviće II (Bosanci). U Svileuvi i sad postoji oko 9 kuća Ranisavljevića.

Matići (2 k., Đurđevdan glavna slava, očina, a na imanje Časne Verige). Petra Matića-Kalabića (54 god.) došao deda Petar iz Bosne, od Brčkog, preko 80 godina. Stara familija, tamo Kalabići.

Jokići (1 k., Mitrovdan). Doseljeni, ali ne znaju odakle. Mijailo, deda Dragomirov, iz Srednje male prešao u Dojnu malu, u Ćirkoviće zbratio se sa Milovanom Ćirkovićem. Milovan imao dva sina koji su bili mali, pa uz Mijaila, združili se; Mijailo uneo takođe nešto imanja.

Mažibrada Nikola (1 k., Andrijevdan, a pali sveću i na Đurđevdan). Nikola došao iz Dalmacije 1919, iz Kistanja (ima ih 25 kupa tamo). Nikolin prandeda Ilija bio 24 godine u šumi, u hajducima, zbog Turaka.

Đurđevići (2 k., Mitrovdan). Starosedeoci su. Bili na Stražijevcu. I oni starinom iz Bosne.

Đermanovići (4 k., Nikoljdan). Milisavljev (44 god.) pradeda Ivan došao iz Jadra. Prvo naselili Dojnu malu; kuće im bile na Stražijevcu, pa ih šabački Topuzovići iselili (za glavu šećera uzeli Topuzovići iz Šapca celo imanje zvano danas Šećerovac u Kormanu, a i familiju po tome prozvali uzimali interes na interes). Topuzovići pričali stari imali u Solunu svoj magacin. Došli kad su Turci tamo držali.

Bošković Vasilije (1 k., Nikoljdan). Iz Mrđenovca, 1927. godine došao na svoje imanje u Širokom, pa se ovde naselio.

Stefanovići (2 k., Nikoljdan). Iz Bosne se doselili njihovi đedovi Luka, Stanoje i Tanasije tri brata, a sad samo Lukini unuci. Pre oko 100 godina. Jedan sin Lukin u Loznici.

Bajevića mala:

Bajevići (18 k., Jovanjdan). 11 k. ovde, 5 k. u Srednjoj mali 2k. U Dojnoj mali. Jovanov (56god.) pradedaĐurađ on doseljen iz Crne Gore. Sa njim došao i njegov brat Gojko, koji čukunded Božov (25 god.)

Đirkovići II (4 k., Mitrovdan). Možda su stari (?). Poreklo nepoznato.

Živkovići II (5 k., Časne Verige). I oni su od starih. I njihova kuća bila u mestu Kućerine, u njihovom placu.

Milčići-Brđanci (2 k., Đurđevdan). Iz Jadra doseljeni braća Đurađ i Jovan. Đurađ došao pre oko 70 godina.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strane 76-80), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.