Poreklo prezimena, selo Kujavica (Vladimirci)

9. februar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kujavica, opština Vladimirci. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

U selu su dve male: Radukića mala sa zapada, prema Vučevici i Grujića mala na istoku, prema Predvorici.

Gornji delovi obe male penju se na površ od 125 m, donji delovi silaze na desnu stranu doline Dobrave. Umka je najistaknutiji deo kose iznad sela, kota 144 ga, više jezerske terase (beogradske). Umka je površ beogradske faze 145-150 ga, ispod temena brda od 160 m. Grobljanski potok usečen sav u jezerskim peskovima — modrim, plavkasto-zelenkasto-žućkastim; tanji slojevi, zatim deblji. Veoma fini — skoro kao pepeo, sa tragovima muskovita; dole, na dnu jaruge — kod najniže „Peskane”, na desnoj strani jaruge, u modrome pesku najfinijem, sitnozrnastom, retke interkalacije krupnozrnih kvarcnih peskova; gore, više, u pesku konkrecija! – Sve do vrha, do pod samo groblje (110 m) horizontalni slojevi peska, naviše i sa konkrecijama.

Ispod groblja, u Grujića mali, ima izvor zvani „Kujavica”. Od njega potiče reka Kujavčica. Uliva se u Dobravu. Tu su okna, četiri svega: jedno okno najviše je sama Kujavica izvor, drugo okno, u livadi Milinka Jankovića, treće okno u ,Delavu” (šuma je ova — jovina), između Matije Ninkovića i Mihaila Daničića; četvrto okno, u livadi Milana Grujića. Od njih reka Kujavčica. Utiče u Dobravu kod Gačine ćuprije (Gača u Trbušcu) i bivše vodenice „Kurulja”, na Kujavčici, na predvoričkom ataru. Okna su topla — zimi žene bose peru košulje. Kad im ozebu ruke — one ih turaju u vrela. U oknima, dok nisu bila ovoliko zasuta, bilo mnogo „štuka” (i od 1 m dužine). Motku od 5 m spuštaju i sada, pa nema dna. Tu, u „Jelavu”, zemlja crna. To je pravi treset. U „Jelavu” je ovde „vrano blato” — isto tako dobro kao i u Koviljači.

Ispod Umke izbija Mali potok — ka Predvorici; Veliki Potok se s desne strane sastavlja sa ovim. Na suprotnoj — južnoj strani Umke, potok Zmajevac izbija i ide u Mlakvu.

Selo ima oko 15 dolapa na Dobravi (svi na jednoj strani, izuzev dva). Najstariji dolap Petronija Radukića, od pre 55 godina; pokazivao im neki Bugarin kako treba zemlju da iseku, jaruge da dignu; dolap već bili napravili. Bilo je „Bugara” na Mišaru, držali „baštovaniju” pa otuda dolazili i ovamo. Đurića Vasilija i Alekse, u Žabarima – dolap, prvi ovde, njega podigli Bugari. Onda Petronije Radukić otišao u Đuriće, pogodio Jovu Bugarina da i njemu pokaže kako treba. (Dolazili Bugari prvo ovamo u pečalbu. Docnije se i naselili). Ovdašnji dolapi svi na „slanicu”. Ovde je nisko zemljište, zato je „kolo” manje, dva i po do četiri metra; a za kove treba veće „kolo”. Od „vodenog kola” — na izlivu slanica, odvode sa blagim nagibom prema bašti daščani „levkovi”, preko sova, na glavne, jaruge”, iz kojih voda, preko sporednih, ističe u „leške”, na pojedine „sure”. Osim 15 dolapa na Dobravi, i na Kujavici ima 8 dolapa sa virova, iz okana zalivaju.

Groblje seosko je na suprotnoj strani od Umke, nad dolinom Dobrave, kod istaknute male kote 110 m. Ima nekoliko vrlo starih spomenika — ne mogu da se pročitaju. Možda staroslovenski (natpisi). Kod Umke ima starih spomenika, dva do tri, ne mogu da se pročitaju. Ima dva belega — jedan iz vremena knjaza Miloša, drugi nekome vojniku poginulom na Bijeljini 1876. Više Umke, ka Skupljenu, ima spomenik zvani Grčki grob — kameni spomenik bez natpisa, okrenut istoku, sa tragovima mesta za natpis. Otkako se pamti tako se zove. Više Grujića male, u placu kućnom Radosava Stojadinovića, ima „beleg” jedan i po metar visok — ne može da se pročita.

Preslava je Spasovdan (prvi dan). Osim toga i za Trnovu Petku (masla kada se svete). Na Umci su skupovi o seoskim praznicima.

U Kujavici 68 kuća i 378 stanovnika po podacima Mesnog odbora 1947. godine. Sad 71 kuća (1948).

Radukića mala (počev od potoka Topoluše):

Mijailovići (1 k., Stepanjdan). Čedomirov (55 god.) deda Obrad iz Jautine. Dalje ne zna. Čedomirova kuća na iskrajku prema Vučevici, slikana sa površi, sa mesta zvanog Krčevine.

Vlajkovići (7 k., Aranđelovdan). Živadinov (19 god.) pradeda, a Vitomirov (43 god.) deda, Dimitrije. Ne znaju dalje poreklo — nisu čuli da su doseljeni. Starosedeoci.

Nikići (1 k., Jovanjdan). Stara familija. Stojanov (39 god.) pradeda bio „buljbaša”. Zaboravili mu ime. Bio velika vlast — četovođa. Njegova naređenja slušali bez pogovora. Moralo je biti za kneza Miloša. Deda Ivan Stojadinović (živeo 93 godine, umro pre 37 godina) zapamtio ga pre 110 godina. Buljubaša možda oko 1838. godine (?). „Bili u vreme turske vlade opasni ljudi” — „kad ode kapetanu, odma’ veša čoveka” — (bilo u doba kapetana).

Obrenovići (2 k., Jovanjdan). Dimitrijev (30 god.) deda Milivoj — iz Jalovika, na ženino imanje u Milosavljeviće, pre 60 godina. (Ima ih Obrenovića i sad, velika familija u Jaloviku).

Jankovići I (9 k., Jovanjdan). U Radukića mali 3 k., u Grujića mali 6 k. Ivkov (50 god.) deda Dragić — dalje poreklo ne znaju.

Jankovići II (1 k. Stepanjdan). U Grujića mali. Borisavljev deda Stanko došao u Jankoviće I, uz majku preudatu, ne zna se odakle.

Radukići I (6 k., Jovanjdan). Radovanov (26 god.) pradeda Živko — ne znaju da li su rod sa Radukićima u Rumskoj.

Radukići II (2 k., Ignjatije). Radovanov (63 god.) deda Sima — doselio iz Bosne, prizetio se u Radukiće, po njima prezime.

Gavrići ( 1 k., Nikoljdan). Ilija (80 godina star) — iz Kozaride (srez Posavotamnavski) — došao ženi u kuću u Radukiće II, pre 60 godina (ima u Kozarici velika familija). Ilija, pradeda Vojislava (30 god.).

Nikolići (1 k., Jovanjdan). Ne pamte da su doseljeni. Živoradov (47 god.) ded Marinko – dalje ne znaju. „Nema nas više da se rodi. Rodi se, pa umre!”

Novakovići (3 k., Jovanjdan). Živkov deda Makevija doselio iz Slepčevića, od Karića, pre 80 godina (ima ih i sad tamo). Deda Makevija služio u selu, dalo mu selo malo utrine i naselio se.

Mlađenovići ( 1 k., Stepanjdan). Mlađenovići stara familija. Miloradov (68 god.) otac Nikola. On se prizetio u Mlađenoviće, pa ovo njegova deca. Od Nikolinog oca doseljeni, ne znaju odakle.

Stojadinovići (16 k., Stepanjdan). 3 k. ovde u Radukića mali, 13 k. u Grujića mali — samo ih put rastavlja. Živanov (51 god.) čukundeda Stojadin — ne znaju poreklo.

Stankovići (3 k., Aranđelovdan). Domoroci. Novakov (50 god.) pradeda Jakov — dalje ne znaju.

Aleksić Dušan (1 k., Aranđelovdan — po ženi a očeva slava Jovanjdan). Iz Velike Vranjske, u Stankoviće, na ženino imanje 1928.

Ignjatovići (1 k., Stepanjdan). Ninko 1918. iz Metlića, ženi u kuću, prvo Stankoviće, pa oteran, i sam za sebe kućio.

Grujića mala. Tu većina porodica Jovanjštaci.

Šarići (1 k., Stepanjdan, ženska slava, a „bila Jovanjdan” — ne drži očevu slavu, već samo na imanje). Cvetin iz Predvorice, pre 40 godina (ima veliku familiju u Predvorici).

Grujići (8 k., Jovanjdan). Starodrevni po tradiciji. Milanov (66 god.) čukundeda Gruja, a Grujina braća Ninko i Stojan.

Božići (3 k., Jovanjdan). Stari. Milutinov (55 god) deda Miloš – ne znaju dalje poreklo.

Ninkovići (3 k., Jovanjdan) 2 k. u Grujića mali, 1 k. u Radukića mali. Stari. Od Ninka, brata Gruje i Stojana. Živeli u Grujića mali svi, gde su i sad Grujići.

Stojanovići (2 k., Jovanjdan). Stari. Od Stojana, brata Gruje i Ninka.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strana 65-68), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.