Poreklo stanovništva sela Donja Bukovica, grad Valjevo. Stanje iz 1907. godine, prema studiji “KOLUBARA I PODGORINA“, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković
Donja Bukovica je niže Gornje, s leve strane reke Bukovice. Zemlje ovog sela su mnogo bolje i bogatije za rod od zemalja gornjeg sela…oko Bukovice su nanosne zemlje, bogate humusom, pa i one daju vrlo dobar rod.
Selo je na plećima kose i radzeljeno na dva poveća džemata: gornji i donji deo. Gornji kraj zove se Brđani i on je pod Carićem i iznad crkve, a drugi Grabovac, po Grabovcu i do Zlatarića.
U Brđanima su ove porodice: Krunići (Ranisavljevići) 7k, Terzići 3k, Lazarevići 10k, Tadići 7k, Avramovići (Lazarevići) 2k, Vićentijevići 3k, Živkovići 5k, Ignjatovići 4k, Perići 2k i Obradovići 2 kuće.
U Grabovcu su: Matići 7k, Đukići 2k, Timotići 5k, Erići 5k i Petrovići 2 kuće.
Prema haračkim tefterima iz 1818. god. Donja Bukovica je imala 31 dom sa 55 porodica i 115 har. lica. Prema popisu od 1866. god. bilo je 45 domova sa 480 stanovnika….dokle prema popisu od 1900. god. bilo je 65 domova sa 611 stanovnika.
U Donjoj Bukovici je danas 66 kuća od 8 porodica.
Selo je sastavni deo bukovičke opštine u srezu podgorskom. Groblje je zajedničko u Brđanima. Seoska preslava je Spasovdan.
O imenu sela kazano je kod gornjeg sela, samo po narodnm predanjima ovo je stelo starije od Gornje Bukovice. Gornja i Donja Bukovica nemaju nikakvih zaajednica ni u iamnjima ni u porodicama, dokle ovo selo sa susednim selom Zlatarićem, a posebice njegovim džematom Palankom, ima prirodnih veza u imanjima i odnosima pojedinih porodica. Pojedinci drže da je Donja Bukovica zaselak sela Zlatarića, a Gornja opet zaselak njen, a da li je ovako, to se ne može ničim utvrditi.
Poreklo stanovnštva i osnivanje sela
- Tzv. RANISAVLJEVIĆI – ne zna se da su doseljeni, smatraju se starincima; mnogo ih je raseljeno po ovoj oblasti i izvan nje. Ranisavljevića ima 17 kuća, a zovu se Krunići i Lazarevići; slave Sv. Nikolu.
- ŽIVKOVIĆI – ne zna se da su doseljeni, smatraju se starincima; ima ih 5 kuća, slave Sv. Jovana.
- Tzv. ERIĆI (TADIĆI) – najstariji doseljenici. Doseljeni su pred kraj 17. Veka u opštoj seobi Ozrinića u Crnoj Gori, od one iste porodice od koje su Kurjaci u Dračiću, Aničići u Deguriću i na Ušću. Njih je u ovom selu, pod raznim prezimenima, 21 kuća. Slave Đurđic.
- AVRAMOVIĆI – pred Kočinu krajinu doseljeni iz Zaovina u Starom Vlahu, pa se njihov rodonačelnik prizetio u stare Lazareviće, čije je prezime primio. S njime su u srodstvu još dve porodice ovog sela. Ima ih svega 7 kuća, slave Sv. Đurđa.
- IGNJATOVIĆI – doseljeni kad i Avramovići iz Mokre Gore u Starom Vlahu, kao sluge. U njih se računaju i OBRADOVIĆI, ima ih 6 kuća, slave Sv. Nikolu.
- TERZIĆI – posle Kočine krajine doselili se iz Ozrinića preci današnjih Terzića. Naselili su u Lazareviće; njih je danas 3 kuće, slave Malu Gospođu.
- TIMOTIĆI – su doseljeni iz Paušca ove oblasti, od tamošnjih Timotića. Doseljeni su posle 1815. god., na seosko imanje koje im je dodeljeno; ima ih 5 kuća, slave Sv. Jovana.
- PETROVIĆI – su doseljeni posle Timotića, iz Dobrotina okruga užičkog, odakle im se predak doselio kao sluga. Ima ih 2 kuće, slave Sv. Đurđa.
Bukovičani su u svemu po zanimanju isto što i njihovi susedi u gornjem selu.
IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA“, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković
Komentari (0)