Poreklo prezimena, selo Beomužević (Valjevo)

Poreklo stanovništva sela Beomužević, grad Valjevo. Stanje iz 1907. godine, prema studiji “KOLUBARA I PODGORINA“, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Beomužević je na levoj obali Obnice, a na severnoj strani Radije. Šume su od lisnatog drveća, ima ih dosta, narod ih upotrebljuje za građu, gorivo, a imaju dosta i za prodaju.

Beomužević je selo razbijenog tipa. Kuće su izdvojene u pojedine džemate, koji su prilično rastavljeni jedan od drugoga. Glavniji su džemati: Bosiljčići, Grujičići, Rankovići i Gavići.

Prema haračkim tefterima bilo je 32 doma sa 44 porodice i 160 haračkih lica. Prema popisu od 1866. godine bilo je 55 domova sa 464 stanovnika….dokle prema popisu od 1890. god. bilo je 80 domova sa 594 stanovnika.

U Beomuževiću ima 81 kuća od 14 porodica, sastavni je deo opštine pričevačke u srezu podgorskom. Groblje je razdeljeno po krajevima, selo nema zajedničke preslave.

Ime selu došlo je od ovoga. U Bosiljčićima bio nekad jedan vrlo visok i razvijen čovek, sav beo, tako da mu je ne samo koža bila bele boje, nego i kosa na glavi. Seljaci su ovog čoveka zvali ”Beo Muž”, pa se po njemu prozvalo i selo Belomuževići, što se docnijim govorom izmenilo u Beomužević.

Ispod Madžara, na onoj kosi što slazi od njega, nalazi se neko staro groblje koje narod naziva ”Madžarsko groblje”. U groblju se nalaze pojedini spomenici bez ikakvih natpisa, pa se ne zna iz kojeg su doba. Bitka na Radiji iz 1809. godine nije bila na ataru ovog sela, već je bila u G. Bukovici, iznad Radije.

Poreklo stanovnštva i osnivanje sela

Beomužević je staro selo.

U Bosiljčićima su: Bosiljčići 7k, Rosići (Pavlovići) 3k, Marići 4k, Miloševići 9k, Dražići 3 kuće.

Grujičići su: Grujičići 6k, Panići 2k, Radovanovići 4k, Dimići 3k, i Džuveri 4 kuće.

Rankovići su: Lukići 4k, Rankovići 4, Andrići 1k, Subotići 5k i Tolovići 3 kuće.

Gavići su: Gavići (Gavrilovići) 11k, Petrovići 3k, Kovačevići 4k, i Lukići 1 kuća.

• BOSILJČIĆI – osnovali su selo i ne zna se odakle su se doselili. Bosiljčići su prvi put bili u Popovici, pa su se posle rasturili po selu. S njima su u srodstvu Miloševići i Rosići. Njih je danas 19 kuća, slave Sv. Nikolu.
• RANKOVIĆI – doselile su se u dve porodice pred kraj 17. stoleća iz Tupljana, a ranije iz Banjana u Crnoj Gori. S njima u srodstvu su Marići i Lukići; njih je u selu 12 kuća, slave Sv. Stevana.
• GAVIĆI i SUBOTIĆI – u opštoj seobi doselili su se iz sela Kutleši u St. Vlahu. U bliskom srodstvu sa njima su: Đokići, Teofilovići i Kutlešići; slave Sv. Nikolu.
• DŽUVERA – predak im se doselio iz Bobove u Polimlje, pred Kočinu krajinu. Njih je 4 kuće, slave Sv. Lazara.
• GRUJIČIĆI – su iz Godečeva, okr. užičkog, doseljeni u tri porodice, ma ih 9 kuća, slave Sv. Jovana.
• DIMIĆI i RADOVANOVIĆI – doselili su se kad i gornji iz Pakalja, ove oblasti;  ima ih 7 kuća, a ranije su doseljeni iz Bratonožića u Crnoj Gori, slave Sv. Nikolu.

Posle Kočine krajine doselili su se:

• PANIĆI – predak im se doselio iz Osata u Bosni, ima ih 2 kuće, slave Sv. Lazara.
• TOLOVIĆI – su iz Pološnice, okr. užičkog, ima ih 3 kuće, slave Sv. Đurđa.
• KOVAČEVIĆI – su iz Kosjerića, okruga užičkog, predak im izbegao krvnu osvetu; ima ih 4 kuće, slave Đurđic.
• DRAŽIĆI – su iz Gostinice, okr. užičkog, ima ih 3 kuće, slave Sv. Đurđa.
• PETRIĆI – su iz Košalja u Azbukovici; ima ih 3 kuće, slave Sv. Arhanđela (op. A.M. – prethodno se u tekstu pominju 3 kuće Petrovića!).

Najnoviji doseljenici:

• RAKIĆI – doseljeni od Rakića iz Pričevića i došli na imanja ženina u Gavićima; ima ih 2 kuće, slave Sv. Nikolu i Sv. Đurđa.
• ANDRIĆ – doselio se kao sluga posle 1876. godine iz Štrbaca u St. Vlahu, slavi Sv. Luku.
• LUKIĆ – doselio se iz Bosne od Sarajeva, doselila su se 2 brata, pa se jedan odselio u Radljevo; slavi Sv. Simeuna.

Beomuževčani se zanimaju svima privrednim zanimanjima, kojima i ostali seljaci ove oblasti. Glavna su im zanimanja zemljoradnja i voćarstvo, dokle gaje i stoku u znatnoj količini, ali je najveći prihod svakog seljaka voće. Seljaci se bave i zanatima, pa i trgovinom….a u poslednje doba zbog trgovine i zanata, mnoge su se porodice iselile u Valjevo.

IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA“, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković