Poreklo prezimena, selo Beloševac (Valjevo)

Poreklo stanovništva sela Beloševac, grad Valjevo. Stanje iz 1907. godine, prema studiji “KOLUBARA I PODGORINA“, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Beloševac leži u dolini kolubarskoj i na obema obalama rečice Banje, koja dolazi s juga iz Petnjičke Pećine. Šume u ovom selu nema. Samo po kolubarskim peskovima rastu vrbe, ive i pokoja topola, i to su jedini šumski krajevi ovog sela iz kojeg se selo drvi.

Po položaju i rasporedu kuća, Beloševac čini izuzetak od ostalih sela u oblastima – ono je selo zbijenog tipa.

Glavni deo sela je oko Brestova, a nekoliko su kuća preko Banje pod osojem brda Orlovca, zbog čega se i zovu Osojani. Uza samo selo sa južen strane, pored suvoborskog puta, prilpeti su Osaćani, tako da su i one deobom spojili se sa svim selom. Od celog sela treba razlikovati naseljenike naših dana, naseljen izvan sela, pored putova i po Kolubari, a to su takozvani Kolebari.

Beloševac je po haračkim tefterima iz 1818. god. imao 51 domaćinstvo sa 66 porodica i 134 har. ličnosti. Po popisu od 1866. god. u selu je bilo 45 domova sa 283 stanovnika…..dokle po najnovijem popisu bilo je 57 domova sa 388 stanovnika.

Beloševac je sastavni deo petnjičke opštine u srezu valjevskom. Selo preslavlja mali Spasovdan.

Za ime selu vezane su raznolike priče:

–        Jedni drže da je ime selu došlo od ”bele zemlje”, koju ovde zovu ”beluša”;

–        Drugi drže da je ime selu došlo od nekog Beluša (Beloša), prvog doseljenika u ovo selo;

–        Treći, a ovih je i najveći broj, drže da su ime selu donele najstarije porodice s Kosova, doseljene iz tamošnjeg sela Beloševca.

Poreklo stanovnštva i osnivanje sela

U Pejićanima su ove porodice: Pejići 1k, Babići 5 k, Jeremići 1k, Maksimovići 1k, Vidići (Nikolići) 4k, Milanovići 1 k, Petrovići 1k, Dražići 1k, Panići 1k, Popovići 3k, Lazići 2k, Lazić 1k, Grujičići 1k, Veselići 1k, Matijašević 2k, Tomići 1k, Vujići 3k, Pantelići 2k, Milutinovići 2k, Ilići 2k, Grbići 1k, Ćirovići 1k, Jankovići 1k, Glavonjići 1k i Jovanović 1 kuća.

U Potočarima su: Markovići 2k, Isailovići 3k, Paunovići 1k i Markovići (Joldžići) 1 kuća.

U Osojanima su: Vasiljevići (Pavići) 2k, Prokići 1k, Tešići 2k, Đokić 1k, Novaković 1k, Cvijović 1k i Spasojević 1 kuća.

Kolebari su: Savić 1k, Novaković 1k, Milovanović 1k, Ćirović 1k, Mršović 1k i Zarić 1 kuća.

Po pričanju starih ljudi, Beloševac je novije naselje i mnogo mlađe od susedne Petnjice. Za najstarije porodice seljaci drže da su odavde iselile, jer i danas u Sremu ima, oko Rume, iz ovog sela iseljenih porodica.

• PEJIĆANI – najstarija porodica u selu, doseljena u opštoj seobi u 3 porodice iz sela Beloševca sa Kosova, pred kraj 17. veka. Pejićani su prešli na Raškoj u Srbiju, a prešli su u 5 srodnih porodica, od kojih se 2 porodice odvoje u blizini Čačka ili Kraljeva i spuste Kragujevcu, te osnuju Beloševac, a druge 3 dođu u ovaj okrug i osnuju drugo selo Beloševac. Prvo je naselje bilo kod Brestova, gde su i danas, pa su docnije zauzeli i Brdo i njegove padine. Pejićani su u grupi sve jedan pored drugoga, poglavito oko Brestova i po Brdu, a kao Pejićani se smatraju u selu: PEJIĆI, BABIĆI, JEREMIĆI, MAKSIMOVIĆI, VIDIĆI, NIKOLIĆI, LAZIĆI, ILIĆI i JOLDŽIĆI; ima ih 22 kuće i sve slave Sv. Arhanđela.
• PAVIĆI, PROKIĆI i MILANOVIĆI – posle Pejićana, doseljeni su u ovo sleo današlji JANOČIĆI. Nekakva baba Janoka doselila se u početku 18. Stoleća iz sela Brezove ili Brezne, u blizini Nove Varoši, i sobom povela svoja 3 punoletna sina. Janočini potomci danas se ne prezivaju ovako, ali se svi znaju pod prezimenima Pavić, Prokić i Milanović. Janoka se prvo naselila pod Orlovcem, a njeni su potoci posle prelazili i među Pejićane, te ih i tamo ima. Janočići slave Sv. Jovana.
• ISAILOVIĆI i MARKOVIĆI – pred Kočinu krajinu doselile su se dve porodice iz Osata u Bosni, i to su današnji Osaćani. Oni su u Potoku, odmah do Pejićana; prvih ima 3 kuće, a drugih 2; prvi slave Sv. Jovana, a drugi Sv. Arhanđela.
• VUJIĆI – doselili su se pred prvi ustanak iz Trnavaca u Starom Vlahu; slave Sv. Panteliju. Predak Vujića doselio se kao nadničar i naselio među Pejićane, gde su i danas njegovi potomci.
• POPOVIĆI – doselili su se kad i Vujići, kao sveštenička porodica iz okoline Rače u St. Vlahu, njih je 3 kuće i ima ih odseljenih 1813. god. i u Srem, slave Sv. Đurđa.
• MILUTINOVIĆI – doseljeni su posle Kočine krajine iz okoline Prizrena u Staroj Srbiji, odakle im je predak pobegao zbog arnautskog zuluma i naselio u Pejićane sa zapadne strane, gde su i danas; njih je 2 kuće i slave Sv. Nikolu.
• MATIJAŠEVIĆI – doselili su se u prvom ustanku iz Kremana u St. Vlahu; njih je 2 kuće i slave Đurđic.
• SPASOJEVIĆI – predak Spasojevića sišao je iz Kremana kad i Matijašević. Prizetio se u Janočiće, slave Sv. Jovana.
• PANTELIĆI – njihov deda je donet na sisi u Rajković, a kad je odrastao, došao je ćerci u kuću babe Inđije iz Pejićana; od njega su 2 kuće i slave Sv. Jovana. Pantelići su starinom iz B. Luke (verovatno Babine Luke – op. A.M).
• LAZIĆI – deda se doselio iz sela Kalanjevaca sa Rudinka i prizetio u Pejićane, i onda i dans 1 kuća, slavi Sv. Nikolu.
• TEŠIĆI – deda se doselio kao zanatlija iz Beomuževića ove oblasti, i nastanio se u Osojanima, gde je i danas; slave Sv. Đurđa.
• NIKOLIĆ i GLAVONJIĆ – deda im se doselio iz Mrčića, okrug užički; slave Đurđic.

U doba od 1830. god., doselile su se ove porodice:

• PETROVIĆ – doselio se kao majstor iz sela Cikota, okruga užičkog, slavi Sv. Lazara.
• DRAŽIĆ – doselio se iz Rume u Sremu i zbratimio se s Petrovićem, slavi Sv. Nikolu.
• GRUJIČIĆ – doselio se iz Banjana u C. Gori, slavi Sv. Đurđa.
• GRBIĆ – doselio se iz Gornjeg Mušića ove oblasti, slavi Sv. Stevana.
• JANKOVIĆ – doselio se iz Sovljaka ovog okruga, slavi Sv. Jovana.
• JOVANOVIĆ – doseljen iz Kovačica ove oblasti, od porodice Vrca, slavi Sv. Jovana.
• VESELIĆ – doselio se iz Sankovića ove oblasti, slavi Sv. Nikolu.
• NOVAKOVIĆ – iz Krašljeva u Polimlju, slavi Sv. Nikolu.
• CVIJOVIĆ – iz Hercegovine, iz Seljana u Polimlju, slavi Sv. Đurđa.

Najnoviji doseljenici, doseljenici naših dana su:

• SAVIĆ – iz Sedlara ove oblasti, doselio se na svoje imanje
• NOVAKOVIĆ – doselio se iz Trnave, okr. užičkog, danas je kolebar; slavi Sv. Nikolu.
• MILOVANOVIĆ – doselio se iz Mataruga u Polimlju, slavi Sv. Iliju; danas je kolebar.
• ĆIROVIĆI – 2 kuće doseljene iz Štrbačke Rijeke u St. Vlahu, slave Sv. Stevana.
• MRŠOVIĆ – doselio se iz Maoča u Polimlju; slavi Sv. Đurđa.
• ZARIĆ – doselio se iz Krička, slavi Sv. Đurđa. Ovi su obično kolebari.

Beloševčani su uglavnom zemljoradnici. Zemlja im je bogata i daje toliki rod da im ostaje i za prodaju. Ali veći deo seljaka odao se zbog blizine grada Valjeva i dobrih puteva, rabadžijanju i to im je omiljeni posao. Ovaj ih je posao odstranio od zemljoradnje te viči deo njihovih imanja prelazi iz dana u dan u ruke bogatijih seljaka iz susednih sela.  Poneki od seljaka uči poneki zanat i radi samo kod svoje kuće.

IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA“, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković