Poreklo prezimena, selo Babina Luka (Valjevo)

15. decembar 2012.

komentara: 4

Poreklo stanovništva sela Babina Luka, grad Valjevo. Stanje iz 1907. godine, prema studiji ”KOLUBARA I PODGORINA”, autora Ljubomira Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Selo Babina Luka leži na kosi, koja spaja Vlašić sa slovačkim šumama, koje su razvođe r. Ubu i Rabasu. Selo je osobito dobro pošumljeno. Šume su od lisnatog drveta, ima ih svuda po selu, ali su najbolje i najlepše u Osoju kod Rabasa, Međacima, Slovcu i Karauli.

Babina Luka je pravo starovlaško selo. Kuće su po plećima i padinama kosa izdvojene u veće ili manje čopore. Poznatiji i veći čopori su: Međaci, Staro Selo, Dubrava, Rajčić, Glavica i Slovac.

Babina Luka po haračkim teftrima iz 1818. god. imala je 52 doma sa 80 porodica i 160 haračkih ličnosti. Po popisu od 1866. god. imala je 77 domova sa 741 stanovnikom….po popisu od 1900. godine 95 domova sa 799 stanovnika. Sastavni je deo brankovačke opštine.

Nekad se ovo selo zvalo Topola, a i crkva ovog sela, kad je nekad bila, zvala se Topolska crkva ili crkva u Topoli, a to je i me i danas onog imanja oko crkvine. Od kuda je današnje ime Babina Luka postoje ova dva narodna tumačenja:

–        Jedni drže da se prvi doseljeni u ovo selo zvao Babo pa ga celo selo zvalo Babom i po njemu i selo prozvalo Babinom Lukom;

–        Drugi drže da je ono došlo otuda, što se neka baba utopila u potok Babinac, o čemu narod priča ovako. Baba bila vrlo stara i došla uz časni post crkvi da se pričesti. Crkva bila u potoku Topoli, u mestu koje se i danas zove Topola, a gde se i danas nalaze zidine. Kad se baba pričestila, onda po običaju izađe iz crkve i otide na izvor da se napije vode i pojede naforu. Izvor je bio u potoku, a baba, stara i iznemogla, idući oklizne se i surva u potok, te se udavi u jednom malom viriću, koji se sagradio od nadošle vode. Prisutni seljaci iuzvade babu i sahrane je ispod izvora, u jednoj luci, gde joj rodbina docnije podigne spomenik. Prvo se ova luka prozove Babina Luka, a ona se i danas tako zove, po tom se potok i izvor prozovu Babinac, kao i ceo kraj oko njih.

U potoku Babincu, na mestu zvanom ”Topola”, nalaze se danas dobro očuvane zidine stare crkve ovog sela, u kojoj je bio poslednji sveštenik Rafailo Hadži Ruvim. Ovu su crkvu porušili Turci 1789. god. i od toga doba ona nije ni propevala.

 

Poreklo stanovnštva i osnivanje sela

Babina Luka je vrlo staro selo. U spisku sela okr. paleškog iz 1768. God. pominje se selo Pabaluzanin, koje nije drugo do današnja Babina Luka, samo ršavo izgovoreno ime.

U Međacima su ove porodice: Pejatovići, Milinovići (tačno prezime je Milinkovići), Ilići i Tripkovići.

U Starom Selu: Hadžići, Ćebići, Ćosići, Neškovići, Stevanovići, Maksići, Panići, Srećkovići, Spasojevići, Jovanovići, Ranđići i Mijailovići.

U Dubravi: Mirkovići, Matići, Novakovići, Babići, Ristivojevići i Vasiljevići.

U Rajčiću: Simeunovići, Spasojevići, Mitrovići, Kojići i Mijailovići.

Na Glavici su: Stenići, Radojevići, Panići, Uroševići.

Na Slovcu su: Ikići, Živanovići i Ranisavljevići.

 

  • HADŽIĆ (6 k) – najstarija porodica u selu, prozvata tako po Hadži – Ruvimu, inače je poznata pod starim prezimenom Nikolajevići. Hadžići ne znaju da su od kuda doseljeni već su na velike davnine. Iz njihove su porodice onaj znameniti veliki mučenik i preteča ustanku od 1804. Godine Hadži-Ruvim i njegov sinovac Petar Moler, vojvoda sokoski. Pored ova dva velika čoveka za dugi niz godina bilo je činovnika i sveštenika iz ove porodice, pa je to prestalo i danas nema. Slave Sv. Luku. Sa Hadžićima su rod Pejići iz Dokmira, doseljeni prvih austrijskih ratova iz Nikšićke Župe. Pejići su rod i sa Danilovićima ili Vukomanovićima iz Murgaša. Kad se uzme da je Danilo bio sinovac starog kneza Grbe iz Mratišića, onda su i Hadžići od iste porodice.
  • SPASOJEVIĆ (3 k) – u zaseoku Rajčić, najstariji od doseljenika. Došli su iz Carine u Podrinju još pre ”švapskih ratova” u drugoj polovini 17. stoleća; ima ih i raseljenih, slave Sv. Kirjaka.
  • Malo posle Spasojevića ”sišli su” sa Dobrotina, sela okr. užičkog, Stanoje i njegova 4 punoletna sina, ”da traže gdegod mira i bolje zemlje”. Pred Kočinu krajinu sveo je Stanojev sin svoga brata od strica, Živana, i naselio u selu, te tako uvećao svoju porodicu. Ova bi porodica bila najjača da se raseljavala 1813. god. i da nisu mnoge kuće zamrle. Danas su Stanojevi potomci: Ćosići, Neškovići, Stevanovići, Maksići, Panići, Srećkovići u Starom Selu, Mijailovići u Rajčiću i svi Slovčani (Ikići, Živanovići i Ranisavljevićiop. A.M.); ima ih svega 28 kuća i sve slave Đurđic.
  • SIMEUNOVIĆ (9 k) – Stanojeva seoba pokrenula je rodonačelnika današnjih Simeunovića, te se još s 2 brata spusi iz Lještanskog, okr. užičkog. Simeunovići su prvo bili na Glavici, pa posle prešli u Rajčić. Jedan od braće se prizetio u Jankoviće u Zabrdici, a drugi otišao u Popučke i od njega su današnji Despotovići. Simeunovići su rano izišli na glas i od njih je poznati mučenik Nikola Simeunović iz 1815. god., sahranjen kod brankovačke crkve.  Slave Sv. Nikolu.
  • STEKIĆ (2 k) – pripadaju Simeunovićima, slave Sv. Nikolu.
  • MIRKOVIĆ (3 k) – u doba austrijskog provizorijuma spustili su se iz Strmova, okr. užičkog, zbog turske obesti, svi oni koji su u Dubravi poznati pod opštim prezimenom Mirković; slave Sv. Jovana i ukupno ih ima 14 kuća (Mirkovići 3, Matići 2, Novakovići 3, Babići 3, Ristivojevići 2 i Vasiljević 1).
  • PEJATOVIĆ (7 k) i MILINOVIĆ (3 k) – doselili su se iz Rosića, okr. užičkog, posle Kočine krajine, pred ustanak 1804. godine. Milinovići su od drugog brata, svi slave Sv. Đurđa. (napomena: Autor knjige na osnovu koje je objavljen ovaj tekst, Ljubomir Pavlović, pogrešno je napisao prezime Milinović – ispravno je Milinković).

 

U Prvom ustanku doselili su se:

  • RADOJEVIĆI (4 k) – iz Taora okr. užičkog, slave Sv. Arhanđela.
  • ĆEBIĆI (3 k) – iz Makovišta okr. užičkog, slave Sv. Arhanđela.
  • TRIPKOVIĆI (3 k) – iz Budimlje u Starom Vlahu, slave Sv. Nikolu.
  • MITROVIĆI (4 k) – iz Osata u Bosni, slave Sv. Jovana

 

Posle 1820. god. doselili su se:

  • ILIĆ (1 k) – iz Štrbaca u Starom Vlahu, slavi Sv. Luku.
  • SPASOJEVIĆI (2 k) – su iz Tupanjaca ove oblasti i prizetili se u Stanojeve potomke, slave Sv. Stevana.

 

Noviji doseljenici (posle 1878.):

  • KOJIĆ (1 k) – doseljen iz Osata, slavi Sv. Đurđa.
  • RANĐIĆ (1 k) – doseljen iz Rudog u Polimlju, slavi Sv. Arhanđela.
  • MIHAILOVIĆ(?, verovatno Mijailovć – op. A.M.) – 1 kuća, doseljen iz Maoča, slavi Sv. Luku.

 

Babolučani se zanimaju zemljoradnjom i stočarstvom uporedo. Među seljacima ima dosta i zanatlija, koji idu i po drugim selima, pa rade zanat, pa često organiuju družine i dalje se spuštaju.

 

IZVOR: “KOLUBARA I PODGORINA”, Ljubomir Pavlović, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK – Knjiga osma NASELJA SRPSKIH ZEMALJA, Knjiga IV Beograd, 1907. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. Ivan

    Postiji greška u zapisu prezimena iz Babine Luke, Valjevo. Prezime glasi Milinković a ne Milinović. Ukoliko je moguća ispravka, bili bi vam zahvalni.

  2. Jovica Krtinić

    Poštovani Gorane, ne brišemo komentare.

  3. Živorad

    U tekstu ima puno grešaka, a familija Urošević nije spomenuta što se porekla tiče.