Poreklo prezimena, Novi Bečej (Vranjevo)

19. septembar 2012.

komentara: 5

Poreklo stanovništva Novog Bečeja prema istraživanju etnologa Jovana Erdeljanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

NAPOMENA: Novi Bečej nastao je spajanjem dva naselja: Vranjevo i Novi Bečej.  Do 1952. godine nosi ime Vološinovo, kada dobija današnji naziv – Novi Bečej (A. M.)

Vranjevo je na gredi koja počinje na zapadu od Malog Begeja, pa se produžuje do Arače. Na severoistoku od Arače voda se zove Crnjac, tu je i dolja i sad – korito, na 50 metara širine, koje krivuda u beodranski atar, a dalje ide preko Kikinde i do Senmikluša. Baš na obali je manastirska zgrada. Očevidno je manastir bio podignut tu zato što je odmah pokraj te uzvišice, na kojoj je sazidan, nekad tekla reka. Predanje o negdašnjoj reci i lađama po njoj nesumnjivo je tačno: o tome jasno svedoči rečno korito od Senmikluša preko Kikinde i bašaidskog i beodranskog atara i pored Arače ka Begeju, a još je vrlo živo i narodno predanju da su vode, pre nego što su načinjene dolme i kanali, tekle drukčije i razlivale se drukčije nego danas. Kako je nedaleko od Arače i od korita Crnjca (0,5 km) Selište, sa tragovima nekog starog naselja (cigljice i dr.), vrlo je verovatno da je nekad ovde bilo slovensko seoce sa imenom Rača, po reci u kojoj je bilo mnogo rakova, i da je zatim tu, kad su se Mađari namnožili, podignut i manastir. Turska najezda je, bez sumnje, opustošila i manastir i naselje.

Na samom Vranjaku nije moglo biti staro selo, pošto je to nisko, vodoplavno zemljište, ali su mogle biti alaske kolibe, a više Vranjaka, na Šimuđu, bilo je selo. Vranjak je očevidno dobio ime po vranama koje su se tu legle, a po njemu je, bez sumnje i dobilo ime i selo Vranjevo, koje je postalo u njegovoj blizini, na Šimuđu. Naziv Franjevo nastalo je tek posle, u vreme postajanja dištrikta, kad su Srbi dištrikćani, ”u znak odanosti” Mariji Tereziji, prekrstili ime Vranjevo na Franjevo, po njenom mužu Franji, a dva druga sela nazvali Karlovo (po njenom ocu) i Jozefovo (po sinu).

Mnogi rodovi iz starih matrikula kojih sad nema otišli su u Granicu. A u vremenu posle 1809. godine mnogi su rodovi pridošli iz Bačke, koje su povele ranije naseljene porodice iz Bačke: iz Bečeja, Petrovog sela, Šandora i dr., i nešto iz Banata, iz Pomorišja. Sa popom Hadžijom je veliki broj porodica podolazio iz Bačkog Petrovog Sela. Još pre tog naseljavanja bilo je, vele, zemunica na Šimuđu i na Mateju, i uopšte bliže Begeju, koji je onda tekao kao reka, te su se radi vode i radi ribe naseljavali tuda.

Posle sloma Turske pod Bečom, Bačka je bila puna naroda, a Banat prazan, i iz Bačke su prelazili ovamo: do Vranjaka su se bii prvo naselili na Šimuđu, ka gredi, ali nije poznato da je bilo srpsko selo i u Selištu. Iz Gornjeg Bečeja došli su, kao prvi, naseljenici Jockovići i Sudarski, i nastanili se u zemunicama, a zatim i Avramovi, Avrlići, Kokići, Nastini, Nešići, Radini, Stankovići (a Stankovi su drugi, od Bežunara).

Po pričanju dede Obrada Bunjevačkog, starog 91 godinu, Vranjevo se naselilo iz Gornjeg Bečeja i iz Petrovog Sela, pa otuda nazivi Gornjobečejski kraj i Petrovselski kraj. Zatim su i iz Milicije (biće iz Pomoriške ?) pridošli novi doseljenici….I njegova familija (iz Subotice) među prvima. Kuće su bile od busenja. Od ledine su ašovom sekli četvrtaste komade i slagali ih jedan na drugi (tek docnije su ”uvežbali” da prave naboj). Krov je bio od trske i od rogoza (ovo najpre, a trska posle).

Pravoslavnih domova u Vranjevu je 1.550, a duša 7.760. još u početku 19. veka zavođeno je u crkvenoj statistici pod rubrikom Vlasi po 700 njihovih duša. Zatim se taj broj do sredine 19. veka tako brzo smanjivao da je najzad te rubrike nestalo (kao i u Novom Bečeju).

 

NAJSTARIJI RODOVI POZNATOG POREKLA

IZ ”MATICE ZA 1768. GODINU’‘:

–        BUGARSKI (30, Đurđic), iz Bačke

–        GARČEVIĆI, sad GARČEVI (do 20. Sv. Jovan, Đurđevdan, Sv. Stefan), iz Petrovog Sela i kumovi su sa Vlaškalinima i sa Kikićima

–        GLAVAŠI su došli iz Petrova Sela, dva brata, od kojih su ovi danas; oni računaju štest kolena od Avakuma, koji se doselio ovamo

–        GLAVAŠKI (40, Sv. Ignjatije), došli iz Gornjeg Bečeja, najveća familija u Vranjevu

–        NESTOROVI (10, Miholjdan), došli iz Petrovog Sela, a iz Crne Gore je ”pleme”

–        RAKIĆI (4, Sv. Nikola), iz Mađarske Čanadi su odavno došli

–        STOJIŠINI (20, Sv. Nikola), iz Elemira

–        ČIZMEDŽIJA (Sv. Nikola), bo je jedan od Popovića, a Popovići su jednog roda sa Vlaškalinima, i jedni i drugi iz Ivande prešli u Bačku, u Petrovo Selo, pa odande u Vranjevo; u Ivandi i sad ima Popovića, a u Ivandu su došli iz ”sela Jezera ispod Koma”: ”Kera im pojela tursko dete i Turci tražili glavu za glavu”, pa zato pobegnu. Ima ih u Bačkom Brestovcu i u Starom Bečeju, svi slave Sv. Nikolu

 

IZ ”MATICE ZA 1769. GODINU”:

–        BOJIĆI (7, Sv. Ignjatije), iz Subotice; došli im preci još kad su bile zemunice, pa kad se ”delilo Vranjevo” dobili su kuću na današnjem mestu

–        VASIČIĆI (8, Sv. Mateja), iz Petrovog Sela u Bačkoj

–        DAVIDOVIĆI (20, Đurđevdan), iz Bačke

–        KIKIĆI (2, Đurđevdan), predanje kaže da su iz Stare Srbije

–        MASLARSKI (oko 20), iz Šandora

–        SEKULIĆI – ĆESAROVI (8, Sv. Mrata)

–        SEKULIĆI – PONIKINI (Đurđevdan), drugog porekla, iz Mola u Bačkoj

–        STANKOVIĆI (15, Đurđevdan); imaju predanje da su im stari došli iz Stare Srbije, jer nisu hteli primiti muhamedansku veru, dok su njihovi rođaci primili muhamedansku veru

–        TOMAŠEVIĆI (12, Đurđic), zvali su se Bugarski, a jednog su porekla sa Bugarskim (iz Petrovog Sela)

–        ŠLJAPIĆI (3, Sv. Nikola), Melenčani, a jedan iz Bečeja

 

IZ ”MATICE ZA 1770. GODINU”:

–        BUNJEVAČKI (6, Sv. Nikola), iz Subotice, Panići – Bunjevački, iz Bosne, predak ubio Turčina i bio dobegao u Suboticu, a zatim otišao u Bosnu te ukrao devojku, pa najzad preošao u Gornji Bečej; govorio mu predak ”bunjevački” i otud prezime, a sveca Vračeve promenio na Sv. Nikolu, da ga Turci ne nađu; ima ih još u Čanadi (u Pomorišju) i u Kumanima; oni iz Gornjeg Bečeja su se rasturili

–        GRUJINI – ADŽIJINI,PETROVIĆI (5, Miholjdan), iz Petrovog Sela

–        PAVKOV, sad NIĆINI – PAVKOVI (12, Sv. Nikola), iz Šandora; Pavkovi još u Bačkoj

–        PETROVIĆI (6, Sv. Jovan), Bačvanin

–        RACKOVIĆ (2, Sv. Jovan), iz Novog Bečeja

 

IZ ”MATICE ZA 1771. GODINU”:

–        BAJKIN, sad MILOSAVLJEVI – BAJKINI (3, Sv. Nikola), iz Gornjeg Bečeja

–        BOBERIĆI (oko 30, Sv. Jovan), iz Starog Bečeja

–        IVANČEVIĆI, sad IVANČEVI – BIRMANČEVI (10, Đurđic), iz Petrovog Sela

–        KAPETANOVIĆI – NASTINI, došli iz Stare Srbije i ”zastali” na Vranjaku samo neku kolibu alasku, na koju je stalno silazila neka vrana (verovatno je tu imala gnezdo); od njih je jedan otišao u Beograd, a jedan u Peštu; od onih beogradskih je Milan Kapetanović

 

IZ ”MATICE ZA 1772. GODINU”:

–        BLAŽINI (oko 30, Sv. Stefan), iz Petrovog Sela ili iz Sentomaša; došli početkom 19. veka

–        BOČARAC – BOČARSKI (14, Sv. Mrata), iz Bočara

–        BRANKOVIĆI (Aleksandar) (1, Sv. Trifun), iz Baje, došli početkom 19.veka

–        KRSTONOŠIĆI (Sv. Stefan), iz Kikinde

–        MOMIROVI (3, Sv. Stefan), iz Iđoša

–        MOTOK, Milorad, učitelj (Sv. arh. Mihail), iz Kanjiže

–        NIĆINI – PAVKOVI (Sv. Nikola), iz Šandora (iz Sentomaša)

–        PEJINI (Đurđevdan), nekad Maslari, iz Šandora, sad PEJINI – MASLARI

–        POPOV – ”POP-SIMINI” (6, Đurđevdan), iz Ivande

 

RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO:

IZ ”MATICE ZA 1768. GODINU”:

–        AVRAMOVI – AVRLIĆI (15, Sv. Nikola)

–        BLAŽIĆI (4, Sv. Jovan)

–        VELISAVLJEVI (4, Đurđevdan)

–        VREBALOVI (11, Sv. Vartolomej i Varnava)

–        VODENIČARSKI (3, Sv. Jovan)

–        GAŠIĆ, sad CVEJINI (10, Đurđevdan)

–        DABIĆI (1, Đurđevdan), jedan od njih bio je senator; Sava Vuković, temišvarski ”feišpan”, bio im kum

–        JELIĆI (4, Đurđevdan)

–        LAZIĆI (7-8, Sv. Nikola)

–        LALIĆI (do 30, Sv. Jovan)

–        MALJUGIĆI (oko 15, Đurđevdan, a i Aranđelovdan oni koji su ušli u kuću)

–        MARČIĆEVI (oko 30, Sv. Jovan)

–        NEŠIĆI (10, Đurđevdan)

–        PERIĆI (15, Sv. Jovan)

–        PECARIĆI, PECAR-SKI (30, Đurđevdan)

–        RADONIĆI (5, Đurđevdan)

–        ĆURČIĆI (10, Đurđevdan)

–        ŠIJACI –ČKI (15, Đurđevdan)

 

IZ ”MATICE ZA 1769. GODINU”:

–        ADAMOVIĆ, sad ADAMOVI – LAPADSKI (2, Sv. Jovan)

–        VLAŠKALIN (Sv. Nikola), 1771. kao VLAŠKALIJA

–        VUJACKOVI (20, Đurđevdan)

–        DUJIĆ (Đurđevdan)

–        DUJIN – ŠAŠINI (Sv. arh. Mihail); Dujići i Dujini (do 15), jednog su porekla

–        IGRAŠKI (1, Sv. Nikola); jedan od njih se uputio u Vranjevo, ostane na današnjem mestu

–        ISAKOVI – NOVOSELJAČKI (3, Sv. Vartolomej), jedan otišao u Bozitovo

–        JOCKOVIĆI (12, Đurđevdan)

–        KOKIĆI (4, Đurđevdan)

–        KROMPIĆI (8, Sv. arh. Mihail; ima i Đurđevdan)

–        KURIZEČEV, sad GALETINI – KURIZEČEVI, neki se zovu i Galetići (4, Sv. Nikola, 6 Đurđic i Đurđevdan)

–        MASLARSKI, danas PEJINI (Đurđevdan)

–        MACAREVIĆI (1, Đurđevdan)

–        MIHAILOVI – BOČARCI (2, Sv. arh. Mihail)

–        MIŠLJENOV, danas MIHAJLOVI, Filipa paroha familija

–        MIŠLJENOVI, VADILOVI (1, Sv. Nikola)

–        MOJITSKI (4, Sv. Luka)

–        MOJIĆI (9, Sv. Stefan)

–        MOJIĆI (1, Sv. Paraskeva)

–        PRODANOVI (1, Sv. Stefan)

–        PURUGRAŠKI (2, Sv. Nikola); kumovi su od starine sa Glavaškima

–        RADINI (4, Lazareva subota)

–        RADINI (1, Sv. Trifun), nisu istoga porekla

–        SAKALINOVI (1, Sv. Nikola)

–        SAMOLOVCI (8, Sv. Jovan)

–        STANKOVI – BEŽUNAROVISTOJIMIROVI (9, Sv. Nikola), a 2 se prezivaju STOJKOVI

–        SUDARSKI (4, Sv. Jovan)

–        TOMINI, sad TOMIĆI (5, Sv. Nikola)

–        CVEJINI – GAČIĆI (Đurđevdan)

 

IZ ”MATICE ZA 1770. GODINU”:

–        ĐAKOVIĆI – ĐAKOVI – RUŽIĆI (1, Sv. Jovan)

–        POPOVIĆI – IVANĐANSKI (3, Sv. Nikola)

 

IZ ”MATICE ZA 1771. GODINU”:

–        BUGARIN, sad BUGARSKI (Đurđevdan)

–        JANKOVIĆI (1, Sv. Nikola)

–        JANKOVIĆI (1, Velika Gospojina)

–        KOVAČEV (12, Đurđevdan)

–        KOVAČEVI(ĆI), sad KOVAČEVI (Đurđevdan)

–        KOLEDINI (8, Velika Gospojina)

–        MARKOVI (1, Sv. Luka)

–        NEATNICA, NEATNIČANINI – BAĆUKINI (7, Sv. Jovan); verovatno su ih Nastini preveli ovamo; bili ovde kad su prvi put delili zemlju (”stara zemlja”)

–        NOVOSELJANIN –AČKI (2, Sv. Vartolomej)

–        PETRIŠKOVI (4, Časne verige)

–        SPAJIĆI (1, Sv. Nikola)

 

IZ ”MATICE ZA 1772. GODINU”:

–        VLAŠAC – ČEVI, danas DRAŽIĆI – VLAŠČEVI (3, Sv. Nikola)

–        PETROVIĆI – HADŽIJINI (1, Sv. Jovan)

–        POPOVI – BAKINI (2, Sv. arh. Mihail)

–        POPOV – BUGUCA (1, Sv. Nikola)

–        POPOVI – VOLONČAREVI (1, Sv. Jovan)

–        POPOVI – DUJINI (3, Sv. Nikola)

–        POPOVIĆI – ĐOMPARA (1, Sv. arh. Mihail)

–        POPOVI – CRNJINI (7, Đurđic i Sv. Jovan)

 

IZUMRLI RODOVI:

IZ ”MATICE ZA 1768. GODINU”:

VICI – JAKAPIĆ – KOTUROV – NIKIĆ; ima ih u Pardanju – NIKOLETIĆ – RELIĆ – SAVIĆ – SERVINAC, bio je veleposednik i ”graždanin” temišvarski – SINAITOV – UVALIĆ – ČORDAREVI

 

IZ ”MATICE ZA 1769. GODINU”:

GERK – GRIGORIJEVIĆ – DEJANOVIĆ – ZLATIĆ – ZORIĆ – JOVŠIĆ, potpukovnik – JOVŠIĆ, kapetan – KOCKARIĆ – KOCANOVIĆ – MIJACIĆ – MILJANIĆ – MRKŠIĆ – NEDELJKOVIĆ Ivan, oberlajtnant, bili u Bečeju – PODGORČIĆ – RALJETIĆ – SORINGA, major – SUVAJDŽIJA Jovan, suvačar, od Vlaškalininih je bio – TRIFUNOVIĆ – UROŠEV – CERVENI

 

IZ ”MATICE ZA 1770. GODINU”:

BOGOMILIĆ – VASILIJEV – GLUMAC – DAMJANOVIĆ – DESPOTOV – NOVAKOV – PLEŠTIĆ, ima ih u Senti – ČIGURSKI – ŠIBAJLIJA

 

IZ ”MATICE ZA 1771. GODINU”:

ANTONOVIĆ – DUGAJLIĆ – ZAVIŠIĆ – KNEŽEVIĆ, iz Bašaida – KOSTIĆ – LUCIĆ – MOHOLAC – POPADIĆ – POPARADIĆ – PUTNIK – UGRINOV – CERNA – ČAMURLIĆ

 

IZ ”MATICE ZA 1772. GODINU”:

GAVRILOVIĆ, iz Vukovara – RAJKOVIĆI, iz Martonoša, sad u Novom Bečeju

 

ISELJENI RODOVI:

JOSIMOVIĆI (Sv. Nikola), odavno prešli u Novi Bečej – HADNAĐEV, otišli u Bačku, u Stari Bečej, biće od Dabića

 

CIGANI:

BLAŽINI – BOBERIĆI – BUGARSKI – VLAŠKALINI

IZVOR: Jovan Erdeljanović – ”SRBI U BANATU”; priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. vojislav ananić

    VRANJEVO

    je 1771. imalo 195 domova, a 1777. stanovnika 1354; godine. 1825. imalo je 681 dom, 5361 stanovnika; do 1863. broj stanovnika kao da )e pao na 5329, a 1910. bilo je u selu 7108 Srba, a ostalih 2200. Godine 1921. domaćinstava 2061, a stdnovnika 9158.
    Svojim položajem na Tisi, Vranjevo se rano podiglo nad ostala sela Dištrikta. Privilegija od 12. novembra 1774. spominje dotadanje pravo Vranjeva, i Kikinde, da drži dva godišnja vašara; pored toga, u Vranjevu je glavni ambar Dištrikta, pa je vrlo živa žitarska trgovina između Vranjeva i Siska te Karlovca.
    Ne smemo reći da se upravo tom žitarskom trgovinom. do 1778. bavio, ali je svakako bio neki spekulant prvi Vranjevčanin o kojem imamo belešku, jer mu je otvoren stečaj i cirkulisana licitacija ovim cirkularom:
    „Budući da njekoego franjevskog žitelja Miše Podgorice iliti Podgorijevića njegova sva dobra prodavati se licitirajući hoće, zato ako bi koi čovek na čemu čto tražiti imao, onaj sebe 17. noemra po rimskom, po starom že 7. noemrasego tekuštago ljeta u 9 sahati jutra kod zdješnjeg magistrata so istinitim obligaciami, ili tverdim dokazaniem predstaviti da imade, inače ne predstavši nikakvu dalšu pretenziju na jemu više učiniti može“.
    Najranija beleška koju imamo o opštini Vranjevu govori o tumultu, o pobuni, Naredba Administracije od 1. marta 1777. zabeleželila je o tome ovoliko: Vranjevčani su se, doduše, kažnjivo ponašali, i jako su prekoračili granice poslušnosti. Ipak, glavni povod za javni otpor koji je izbio dao je sudac Dištrikta, Bugarski, koji, mesto da stišava i bez toga uzbuđene duhove, svojim žustrim i neodmerenim ponašanjem ih. je razdražio. Zato neka komesar Hala i prisednik Zemaljskog suda u Temišvaru, Vreden, odmah odu u Vranjevo i opštini lepo i blago razložvdnjenu pogrešku: ako je opštinski sudac i nadzorni senator ugnjetavaju, trebala se potužiti komesaru i sudcu Dištrikta, i tek ako ne bi dobila satis fakciju, onda Administraciji, a ne da biraju novoga sudca, od staroga pak silom da otimaju porcijski novac, čime su zapravo poharali carsku blagajnu. A onda neka Hala i Vreden ispitaju kako se pobuna desila. Opštinu nek upute da se žali Administraciji. Ovoj neka pošalje opštinskog sudca Glišu Pecarića, a sa druge strane Jakova Vujackova, Aćima Maršitića, Marka Igračkog, Simu Bugarina, Vasu Nakrajkuću i Maksima Crnju (Zernia). Naredba pak od 18. juna 1777. zabeležila je da je pobuna izbila protiv nadzornog senatora Petra Perića i da se pobunilo sve stanovništvo Vranjeva.
    Od 1. avgusta 1780. do 31. maja 1781. opštinski sudac Vranjeva bio je Miša Perić, uz godišnju platu od 40 for. Opštinski beležnik je bio u to vreme Georgije Savić, a zakletnik Petar Glavaški sa 20 for. Valjda do 1. novembra 1783. učitelj je bio Gavril Jovanović, a posle toga Nićifor Ubavić. Ovaj je u novcu imao platu 30 for. godišnje. Toliko su imali i panduri.
    1.decembra 1790. opštinsko poglavarstvo Vranjeva je pismeno izvestilo magistrat: u prisustvu senatora Jovana Vilovskog )ednoglasno izabrani novi sudac opštine nije hteo primiti tu službu zato što je inokosan kod svoje kuće, la bi kao sudac morao sasvim zanemariti svoju poljsku ekonomiju. Zato je opština ponovo izabrala Petra Hadžića. Kao da su i ljudi u Vranjevu bili bolji nego u ostalom Dištriktu. Kad je, 22. oktobra 1793, magistrat izašiljao senatore u opštine radi restauracije poglavarstava im, u Vranjevo nije izaslao. Senatori i računovođa Franc Fabro su referisali da su se sudac i blagajnik Vranjeva kako u naplaćivanju državne poreze tako i drugih dacija pokazali. toliko primerni, da su zaslužili naročit obzir, te je magistrat zaključio ovu dvojicu javno pred narodom pohvaliti, a sudca, no pristanku komesara, potvrditi u službi mu.
    I 24. aprila 1794, kad je Vranjevo molilo da se podele među stanovnike mu vakanti i rezervati, a pustare Paktov i Harač da im se ustupe po taksi iberlanda, magistrat je molbu odobrio, između ostalog i zato što se ova opština u svemu pokazuje poslušna, radena i tačna u plaćanju propisanih dacija, tako da bi mogla drugim opštinama kao primer poslužiti. Zato je magistrat zaključio umoliti Administraciju da se takvoj opštini izuzetno dopusti upotreba pustara, ne bi li to potstaklo i druge opštine da pođu za prnmerom Vranjeva.
    Tako se o Vranjevu moglo govoriti još u proleće 1794. Međutim, 21. oktobra 1794. računovođa Fabro je referisao magistratu da je senator Vasilije Dabić, pređe blagajnik Vranjeva, u zaostatku sa 50 for., a sudac Vranjeva Petar Petrović sa 114 for., što su primili, a nisu uneli među primanja opštine. Zatim, 1795. dao je, ne znamo pod kakvim okolnostima, blagajnik Vranjeva, Mihail Madžarov, ostavku na službu. A uskoro potom, oktobra 1795, uhapšen je beležnik Vranjeva, Sava (Sebastianus) Rajković, jer je neke domaćine izostavio iz popisa za desetak, koji je od njih ipak naplatio, te svojoj kući poslao nekih 7 požunaca pšenice. Iako je ovom defraudacijom na štetu dištriktualne blagajne zaslužio i telesnu, i to primernu, kaznu, magistrat je ipak imao obzira prema ženi mu i mnogoj deci, te mu je uračunao hapsu koju je izdržao do presude, oduzeo mu službu i dopustio mu da u Vranjevu stanuje samo dotle, dok se bude mirnoi dobro vladao.
    3.decembra 1795. spominje se kao bivši sudac Vranjeva neki Petar Petrović. I Kikinda i Vranjevo je moralo tek da solicituje drugi godišnji vašar, potvrđen u privilegiji. To je činilo novembra 1802, kojom prilikom je Stari Bečej prigovarao roku drugog vašara, 2. oktobra 1806. sudac i senat Dištrikta publikovali su da je selo Vranjevo podignuto među varošice, u da će pored godišnjeg vašara koji je i dotle imalo 1. maja, otsad imati i vašar na sv. Luku, 30. (18) oktobra. Vašari će uvek počinjati u ponedeljak onih sedmica u koje padnu ta dva datuma. Ako 1.maj ili 18. oktobar padnu u nedelju, onda će vašar početi u prethodni ponedeljak. Da je pak vašar od 1. maja no starom držan i pre 1806, znamo po tome što je magistrat 8. maja po novom 1784. izaslao na taj vašar kao svog komesara inspektora policije, Jovana Njagula.
    Valjda u vezi s regulacijom i premeravanjem celog Dištrikta, 1808. i 1814, magistrat je25. juna 1818. kokstatovao da je regulacija varošice Vranjeva i deoba terena, što je sve po višem odobrenju izradio inžinjer Jovan Golubović, stala Dištrikt 5270 for. 51 kr. I jedan i drugi posao )e bio gotov već krajem 1817; u iskazu o rashodima Vranjeva nalazi se da su 16. decembra 1817. zakletnik, „eškut Jovanović sa G. Golubovičem pratili G, ot Frapkenpuša do Kikinde i planove predali u dištriktualnu kancelari)u, pričem su potrošili 20 for. 3,0.
    Iz tog iskaza o troškovima opštine ispisaćemo još neke karakteristične izdatke. Tako je na ime dnevnice dano hadnađu kada dezertirce pratio u Kikindu 2 for. 17. novembra 1817. potrošili su birov s proči kmetovi u Kikindu kad su došle privilegije 40 for. 26.marta 1818. eškut Jovanović u Gornji Bečej kada vodio hajgire varoške kod kuršmita da i očisti 6 for. 30. juna 1818: notariusu kada tražio i tuko bele čaplje 17 for, 28. oktobra 1818. išao je birov s proči kmetovi u Kikindu zaradi deobe vakanta, i potrošili su 45 for. Ćira pak Juras, blagajnik Vranjeva, išao je više puta u Bečkerek „sa zoblom militarskom”, kako je on pisao.
    Od 1 novembra 1816 do 31. oktobra 1817. ovo su bili „varoški služitelji” Vranjeva:
    sudac Kuzman Krompić sa godišnjom platom 150 for.
    zakletnik David Glavaš „ „ „ 80 i
    „ Dimitrije Perić „ „ „ 80 „
    „ Pavle Maljugić „ „ „ 80 „
    beležnik Stefan Čokrljan „ „ „ – 320 i
    blagajnik Kiril Juras „ „ „ 220 m
    -foršpan komesar Georgij Nikolić „ „ 160 „
    hadnađ Gavra Blažić sa „ „ 285 „
    pandur Živan Momirov „ „ „ 285 „
    „ Nakola Jovanov „ „ „ 235 „
    bokter Laza Milvčević „ „ „ 108 30
    varoški kočijaš Đuka Veselvnov „ „ 150 for.
    „ subaša Jovan Lalić sa „ „ 30 „
    učitelj Jovan Mađarov „ „ „ 270 „
    prepepter Gedeon Zorič „ „ „ 120 „
    sajdžija Milavko Milanković „ „ „ 150 „
    Godine 1817—1818. izgledala je opština nešto drukčije: sudac je Gliša Bunjevac, a na mesto zakletnika Maljugića je došao Dimitrije Jovanović. Hadvađ je Jovan Čardar, a panduri: Todor Bunjevac i Stevan Galetić. Bokter je Palko ŠIMOH; „prepelter“ Dimitrije Avramović.
    Iz opštinskih računa se vidi da je pisaći materijal kupovan u Novom Sadu; 23. marta 1818. išli su sudac i blagajnik „za kancelariju nuždne vešti kupovati, među takve stvari je spadalo i: „sirćeta i vino za kuvati mastilo”; i 26. novembra 1816. išlo se u Novi Sad po šraibmaterial i pazarilo za 130 for„ a na put potrošilo 28 for. 30. Za Stefana Čokrljana znamo da je 1826. još bio beležnik Vranjeva. Pored plate, učitelji su imali i deputat: godišnje svinče (ili 25 for.), 4 hvata slame, 50 funti soli i 16 funti sveća.
    Za godinu 1832. imalo je Vranjevo platiti državne poreze i spahijskih dacija (Dominalgaben) 10,365 for. ali je odbijeno 390 for. glavarine onih koji su umrli od kolere. Od. inkvilina (Unbehauste) naplaćeno je glavarine 298 for. 30 kr.
    5.una 1859. pred reprezentaciju je iznesen dopis Uprave dištriktualne ekonomije od 28. maja 1859. koji javlja da Namesništvo nije odobrilo izbor Novaka Grujića koji stanuje u Temišvaru za dištriktualnog reprezentaita opštine Vranjeva, i upućuje opštinsku reprezentaciju da dištriktualnoj podnese novi terno-predlog za reprezentanta na mesto umrlog Todora Bunjevca. Predloženi su samo oni koji u Vranjevu i stanuju: advokat Vas. Popović, bivši pretstojnik, Danil Radivojević, trgovac, i ekonom opštine Isa Glavaš.
    Najzad, 26. decembra 1861. držano je 18. zasjedanije obštine Vranjeva, pod pretsedništvom dištr. senatora Atanasija Nikolića, a u prisustvu ovog opštinskog poglavarstva: novoimenovanog birova Vite Vlaškalina; eškuta: Nedeljka Miloševa, Živana Kneževa, Laze Popova i Pere Petrovića, i m. poglavara: Vase Ponovića, Joce Vlaškalina, Tome Boberića, Jove Sekulića, Živana Barjaktara, Leše Igračkog, Sime Popova, Ace Vujackova, Filipa Miloševa, Vase Radonića, Vase Glavaša, Jevte Neatnice, Toše Putnika, Ludvika Evarića, Žive Miloševa, Sreće Davidovića, Adama Bihlera, Gliše Blažina, Šarandi Joške, Danila Radivojevića, Toše Bočarca, Filipa Kovačeva, Koje Blažina, Mate Vaščića, Ise Glavaša, Paje Jankovića, Joce Pejina i Aleksandra Brankovića.

    IZVOR: Vasa Stajić – Velikokikindski dištrikt 1776 – 1876, Novi Sad, 1950.

  2. vojislav ananić

    Vranjevo

    Zabeleženo de u pećkom pomeniku. 1717 imalo je (Vranova) 13 domova. Kada de 1752 razvodačena Potiska vojna 1ranica, naselili su se u Vranjevu mnogi Srbi iz Bečeda, Petrova Sela i Moda. 1752 nalazilo se u Vranjevu 578 ljudi pod vojnom upravom. 1758 imalo de 140 srpskih domova a te godine su bili sveštenici: Teodor Petrović, r. iz Petrovog Sela (Bačkog); Stefan Nikolić, r. iz Ležimira; i Filip Mihailović, r. iz Bečeja (Bačkog). U Vranjevu je te godine sedeo oberkapetan Lazar Popović, a barjaktar de bio Maksim Rakićević. 1771 imalo de 195 domova, a 1777 1354 stanovnika. Usled snažne žitarske trgovine brzo se jačalo. 1774 pripalo je Kikindskom distriktu. Iste godine iselilo se iz Vranjeva 26 srpskih porodica u Vojnu granicu. 1786 naselila se u Vranjevo vlastelinska porodica Sisanji 60 mađarskih porodica.
    Potesi: Aračka greda, Aračka ledina, Bataljonska zemlja, Begej, Bočaracki salaši, Burza, Varoška slatina, Veliki rit, Veliko i Malo kopovo, Vranjak, Glogov siget, Devesilje, Dujinov salaš, Đokin siget, Zaimovo, Za krivajom, Zemljača, Izlaz, Između kopova, Jovičina greda, Jockovićski salaši, Kaonice, Karakter, Klisa, Krivaja, Lanište, Libe, Livade, Logov siget, Ljutovo, Mali rit, Malta, Mated, Modićski siget, Paktov, Pesak, Pod šumom, Poštino kopovo, Rutava unka, Sekuličin salaš, Selište, Senmihaljac, Stari vinogradi, Stevanova greda, Stodkov siget, Šartov, Šimuđ, Šuma.
    U Vranjevu su se rodili: Jovan Nikolić, pisac (1805 — Negotin, 1853); Damaskin Branković, rektor bogoslovide i bogoslovski pisac (1834 — Krušedol, 1888); Ljubica Kolarevićka, glumica (1836 — Beograd 1.890); Josif Marinković, kompozitor (1851 — Beograd 1931); Jovan Knežević, glumac i upravnik putujućeg pozorišta.

    Izvor: dr DUŠAN J. POPOVIĆ, SRBI U BANATU DO KRAJA OSAMNAESTOG VEKA, BE0GRAD, 1955.

  3. Aleksandar Ubavić

    U vašem tekstu pišete da je: valjda do 1.nov.1783.učitelj bio Gavrilo Jovanović, a posle toga Nićifor Ubavić…Interesuje me da li je prezime Ubavić tačno jer na sajtu NBO učitelj je te godine bio Nićifor Uvalić.Nekom se potkrala greška.Takođe na sajtu Poreklo piše da je porodica Uvalić, u Vranjevu izumrla (prema matici iz 1718. godine).
    Sve me ovo interesuje jer mi je deda,Ivan Ubavić, rođen u Vranjevu oko 1868.g. od oca Živana i majke Pele Kušić.
    Ako imate pravi odgovor napišite mi ga jer me interesuje prezime Ubavić iz Vranjeva.
    Poštovanje na vašem trudu.

  4. Branislav Nešić

    Da li iko zna nesto više o poreklu familije Nešić iz Vranjeva? Odakle vode porekle i kada su se naselili u Vojvodini? Unapred hvala!

    • Mario

      Postovanje,

      Uradio sam svoju DNA/DNK analizu preko ancestry.com (97% sa Balkana, 3% Rusija i Ukrajina), Mnoge stvari za koje sam mislio da su bile istinite, ispostavilo se da ipak nisu…Inace sam iz Beceja..hvala