Opština Aranđelovac:
Aranđelovac, Banja (obuhvata naselje Zabrežje koje je ukinuto 1979. godine), Bosuta, Brezovac, Bukovik, Venčane (obuhvata naselje Kamenica koje je ukinuto 1979. godine), Vrbica, Vukosavci, Garaši, Gornja Trešnjevica, Darosava (1947-2002. godine Partizani), Jelovik, Kopljare, Misača, Orašac, Progoreoci, Ranilović, Stojnik i Tulež.
12. avgust 2014. u 20:37
Milodan
Poreklo stanovništva sela Ranilović, opština Aranđelovac – Šumadijski okrug. Prema knjizi Borivoja Drobnjakovića “Kosmaj”.
Položaj sela.
Ranilović je na pinosavskoj površi, koju su izbrzdale duboke doline nekoliko levih pritoka reke Turije, od kojih je glavna Koritina u čijoj dolini ima nešto kuća.
Vode.
-Izvor Srmdan se smatra da je lekovit – „i ranjivu nogu Smrdan izleči“.
Zemlje.
-Imanja su na mestima: Mekote, Hadžine, Okruglica, Krušik, Brestić, Šibina, Golubinjak, Borišanac, Ravne, Dubrave, Popadije, Krčenik, Podgorje, Suteske, Klještevica, Koritina, Perilo, Bokićevac i Cvetkovac.
Tip sela.
-Selo se deli na krajeve: Belanovac, Jezerine, Brđani i Turija. Pre 20 godina otišlo je desetak kuća na imanje u Borišanac a sada se preseljavaju na imanju i u Golubinjak.
Starine u selu.
-U Brestiću, gde je današnje groblje, ima ostataka od „Madžarskog Groblja“. Na Karauli ima tragova od drugog „Madžarskog Groblja“.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Po predanju selo je najpre bilo na Mekotama, odakle su, za vreme Turaka, pobegli u čestar, koji se danas zove Starčevac. Predanje veli, da je selo imalo samo sedam kuća i da su najstariji rodovi: Spasojevići, Vukovići, Mijatovići, Marjanovići, Radovanovići i Skeledžići.
Na Langerovoj karti ovo naselje je uneto pod istim imenom – Ranillowig. Selo je ulazilo u sastav Katićeve knežine i imalo je 1818. godine 40 a 1822. godine 48 kuća. Godine 1846. selo je imalo 79 kuća i pripadalo je srezu turijskom. Po popisu iz 1921. godine selo je imalo 291 kuću.
Pomenuti stari rodovi:
-Spasojevići (Milinkovići), slave Sv. Vartolomej;
-Vukovići, slave Lučindan i Nikoljdan;
-Mijatovići (Staničići, Đurđevići i Mirkovići), slave Đurđevdan;
-Marjanovići, slave Đurđevdan i;
-Skeledžići (Pavlovići), slave Aranđelovdan, ne znaju odakle su starinom.
-Đilasovići (Anđelkovići), slave Sv. Ćirila i Metodija su stariji doseljenici iz Kolašina. Sa njima su rod:
-Radovanovići (Petronijevići).
-Bivoldžići, slave Nikoljdan su od Pirota.
-Trnavci (Mijailovići), slave Lazarevdan. Njihovi stari su se doselili od Peći.
-Garaški (Pavlovići), slave Lučindan. Praded Janko došao iz Garaša u Jasenici gde imaju rođake Markoviće i Tatomirce.
-Bošnjakovići (Pavlovići) su iz Bosne, slave Alimpijevan.
-Agatonovići su se doselili iz Blaznave u Jasenici, slave Jovanjdan.
-Stanići (Petrovići, Milovanovići i Anđelići), slave Jovanjdan. Zovu ih „Arnautima“ a poreklom su od Sjenice. Jedan deo ostao je u Vrbici – Jasenica, gde se prezivaju Timotijevićima.
-Obradovići (Dragićevići), slave Nikoljdan. Predak Vaso Nikolić došao je iz Osata u Bosni.
-Jovanovići (Đokići), slave Nikoljdan, doselili su se iz Dragačeva.
-Stojanovići (Lukići), slave Lučindan. Misle da su starinom rod sa Vukovićima.
-Gajić je došao iz Male Moštanice, posavski srez, kao kovač, ne kaže se koju slavu slavi.
-Milekić, otac mu ovde bio učitelj. Došao iz Dragačeva, ne kaže se koju slavu slavi.
Cigani-Romi su:
-Stančići, Vsići, Mitrovići, slave Aranđelovdan. Došli su pre 20 godina iz Dubone – podunavski srez. Kuće su im u Suvoj Turiji u blizini Klještevice. Zanimaju se zemljoradnjom, izradom korita i sviračinom.
Nepoznatog porekla su.
-Kostadinovići (Radoičići, Đurđevići i Ivanovići) – slave Đurđevdan.
-Jankovići – slave Mitrovdan.
-Milosavljevići (Petrovići) – slave Đurđic.
-Milijanovići (Magdići, Dejanovići i Vasiljevići) – slave Đurđic.
-Dimitrijevići – slave Lučindan.
-Živkovići – slave Đurđevdan.
-Paunovići – slave Đurđic.
17. avgust 2015. u 13:16
Zoran
“Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“”.
Kada se navodi ova knjiga (koja je nesumnjivo zlatni izvor za mnoge podatke) treba imati u vidu jednu bitnu činjenicu. Ona svakako treba i mora da posluži kao neophodna polazna tačka ali nije u svemu potpuna i najpreciznija, bar u slučaju mog sela Vreoca kada sam je ja koristio. Petar je uradio ono što niko nije pre njega a ni posle. Sakupio je fantastičan materijal za mnoga mesta Šumadije i to treba poštovati, ipak … Pozdrav svim vrednim prikupljačima podataka i puno uspeha u radu.
PS. mnogo toga još treba pregledati, pretabati, pročitati, razgovarati i sl. kako bi se dobili što potuniji podaci.