Koceljeva i okolna sela

31 komentara

1. 21. april 2013. u 23:37

   Milodan

   Poreklo familija-prezimena sela Ljutice:
   Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

   -Antonići i Čolići. Videti Čolići i Antonići.
   -Babići, druga polovina 18. veka, Kostajnik, Sv. Velikomučenik Artemije.
   -Bekrići, druga polovina 18. veka, Plužac u Podgorini, Nikoljdan.
   -Brankovići i Pišteljići. Videti Pišteljići i Brankovići.
   -Živkovići-1 i Ilići. Videti Ilići i Živkovići.
   -Živkovići-2, posle 1827. godine, Divci u Kolubari, Nikoljdan, dovodac uz mater.
   -Ivanovići, posle 1827. godine, Ostružanj u Podgorini, Aranđelovdan, uljezi u Banoviće-Panteliće.
   -Ilići i Živkovići-1, druga polovina 18. veka, Vragočanica u Podgorini, Nikoljdan.
   -Markovići, druga polovina 18. veka, Osladić u Podgorini, Đurđevdan.
   -Miloševići, druga polovina 18. veka, Osat, Jovanjdan.
   -Morići*, prva polovina 18. veka, Piva, Nikoljdan.
   *Morićima se zovu po nekakvom pretku popu, koga je selo zvalo Morom. Pop Mora, po pričanju seljaka, bio je neobično lenj. Leti pred kućom na ljuljašci, obešenoj o šljivi, spavao bi po ceo dan, a zimi u kući. Kad bi ga ko pozvao u parohiju kakvim poslom, imao je običaj uvek reći: “Mora na vas naišla, ne date mi da se odmorim”.
   -Pišteljići i Brankovići*, prva polovina 18. veka, Bosna, Aranđelovdan.
   *Brankovići i Pišteljići su od družetićskih Stanojlovića, poreklom iz sarajevske okoline.
   -Spasojevići, druga polovina 18. veka, Plužac u Podgorini, Mitrovdan.
   -Stanojčići, posle 1827. godine, Beljin u Posavskoj Tamnavi, Đurđevdan, dovodci.
   -Tanaskovići, posle 1827. godine, Kozarica, Jovanjdan, uljezi u Stevanoviće.
   -Timotići, druga polovina 18. veka, Lopatanj u Podgorini, Đurđic.
   -Tomići, posle 1827. godine, Oglađenovac u Podgorini, Nikoljdan.
   -Čolići i Antonići, druga polovina 18. veka, Bastav u Rađevini, Đurđevdan.
   -Šumerovići, druga polovina 18. veka, Osladić u Podgorini, Stevanjdan.

   Odgovori

   • 3. januar 2021. u 17:08

     veroljub

     Danas, 3.januara 2021.g. situacija u Ljuticama je ovakva:
     -Antoniće zovu i Čolići a prezimena Čolić nema.
     -Babića ima samo 4 kuće a oduvek su slavili Srđevdan (Sveti Sergije i Vakho- 20.oktobra) a ne Svetog Artemija .
     -Bekrići postoje samo kao nadimak za kraj gde žive Đukići, Pantelići, Petrovići i Mitrovići.
     -Pišteljići odavno ne postoje.
     -Morići su Nikolići, poznatiji kao Brajići.
     -Stanojčića takođe odavno nema u Ljuticama, kao ni Tanaskovića.
     -Šumerovići su krivajski Miloševići, koje zovu i Šumeri.
     Postoje i neke druge familije, sem navedenih, ali o tome drugom prilikom.

     Odgovori

     • 10. februar 2023. u 21:18

       Đorđe

       Na primer Milisavljević

       Odgovori

2. 23. april 2013. u 20:02

   Milodan

   Sela opštine Koceljeva, Mali Bošnjak. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, prvo izdanje 1912. godine, poslednje izdanje 2011. godine, Edicija „Koreni“ u izdanju JP Službeni glasnik Srbije i SANU.

   Posebni položaji sela:

   Bošnjak Mali je u gornjem toku Tamnave, više brdsko selo, neravno i sa brdima vrlo stranovitim. Kroz sredinu sela teče poveća tamnavska pritoka Borina i seoske kuće su po stranma bregova i brda, koje se spuštaju i silaze u samu tamnavsku ravnicu. Mali Bošnjak je raseloca Velikog Bošnjaka (Draginja) i nema mala.

   Imena sela srpskog porekla.

   Srpska imena sela, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili muških i ženskih imena i nadimaka je, između ostalih, i selo Mali Bošnjak.

   Poreklo familija-prezimena sela Mali Bošnjak:
   Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

   -Borinci, druga polovina 18. veka, Borina u Rađevini, Jovanjdan.
   -Gajići, posle 1827. godine, Vrbić u Rađevini, Đurđevdan, doselio se kao zanatlija.
   -Jankovići, druga polovina 18. veka, Leović u Azbukovici, Miholjdan, uljezi u Ćosiće.
   -Jevtići, druga polovina 18. veka, Krasava u Rađevini, Stevanjdan.
   -Jelenići, posle 1827. godine, Svileuva u oblasti, Sv. Stefan Dečanski.
   -Markovići, posle 1827. godine, Zvornik, Srđevdan.
   -Mijailovići, posle 1827. godine, Lopatanj u Podgorini, Đurđevdan.
   -Mijatovići, posle 1827. godine, Gunjaci u Azbukovici, Đurđevdan.
   -Milićevići*, prva polovina 18. veka, Likodra u Rađevini, Sv. Avramije.
   *Predak Milić je iz Likodre i njegova porodica starinom je iz Bosne. Potomci zovu još sa dva prezimena (ne kaže se koja).
   -Nešići, druga polovina 18. veka, Dragijevica u Podgorini, Lazarevdan.
   -Petrušići, druga polovina 18. veka, Gračanica u Azbukovici, Đurđevdan.
   -Rankovići, druga polovina 18. veka, Gunjaci u Azbukovici, Sv. Stefan Dečanski.

   Odgovori

3. 25. april 2013. u 23:30

   Milodan

   Sela opštine Koceljeva, Svileuha (sada Svileuva). Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, prvo izdanje 1912. godine, poslednje izdanje 2011. godine, Edicija „Koreni“ u izdanju JP Službeni glasnik Srbije i SANU.

   Geografski položaj Tamnave.

   Ime Posavotamnava je iz onog doba, kad se Beogradski Pašaluk podelio ma knežine. Posavotamnava iz tog doba bila je knežina Ranka Lazarevića iz Svileuve. Ovo se ime menjalo prema tome, kako su se tamnavska i posavska sela podrinnjskog okruga raspoređivala. U narodu se ni do danas nije održalo ovo složeno ime, već su kod njega u upotrebi oba imena Posavina i Tamnava.

   Istorija oblasti.

   Prema Svištovskom Miru i onoj neznatnoj autonomiji, koju priznavaše ugovor ovlastima Beogradskog Pašaluka, Tamnava se podeli na dve knežine, na šabačku i valjevsku Tamnavu; u njima se postaviše narodni kneževi, kojim bi stavljano u zadatak da brane Pašaluk od nasrtaja besnih janičara i dugih tirskih pustolova, koji bi pod vidom tražnje nekih svojih ranijih, tada izgubljenih prava, behu opasnost po utvrđeni red u Pašaluku. Narodni kneževi iz toga doba bili su: Aleksa Nenadović iz Brankovine i Ranko Lazarević iz Svileuve, koji obojica zbog velike ljubavi prema svom narodu i njegovoj slobodi i zbog prijateljstva s predstavnikom najviše turske vlasti u pašaluku, begoše i prve žrtve janičarske obesti. Knez Ranko pogibe usred grada Šapca 2. marta 1800 godine, a knez Aleksa 23. januara 1804. godine. Krv ove dvojice nevino poginulih narodnih kneževa i ljubimaca podigla je jopš veću mržnju u narodu protiv Turaka i malo je trebalo, pa da dođe do pravog ustanka.
   Kad meseca februara 1804. godine ustade Šumadija protivu Turaka, tada Valjevci biše među prvima, koji pod voćstvom Jakova Nenadovića, njegovog znamenitog sinovca sinovca Prote Mateje i ostalih kneževa, pridružiše se ustanku. Pa ni Tamnavci ne izostaše od svojih suseda, nego poletiše odmah pod zastavu Jakovljevu ili se otpočeše orikupljati pod zastavu drugog znamenitog Tamnavca popa Luke Lazarevića iz Svileuve. Uz Luku sakupio se i šabački deo Tamnave, a uz Jakova valjevski i oba udruženi imadoše odmah prvih dana, da oprobaju svoju ratnu sreću na Dugim Njivama u Svileuvi, protivu zvorničkog paše Ali-bega Vidajića. Ratna sreća bi na strani udruženih Tamnavaca i beg Vidajić morade se vratiti natrag otkuda je i došao.
   Pa ne samo u Svileuvi, nego i na Beljinu, Čučugama, Bratačiću, Bukovici, Mišaru, Loznici, Lešnici Tamnavci osvetlaše obraz i sebi i svojim potomcima i dokazaše, da se u njima nije ugasila ljubav prema slobodi i viteštvu. Mnogo je Tamnavaca krvlju svojim i kostima zalilo svako bojno polje u današnjoj Srbiji. Prota Mateja i pop Luka imali su i čestitih svojih saradnika, Tamnavaca, čija su imena vredna pomena: Isailo Lazić iz Krtinske, Petar Erić iz Zvečke, pop Leontije Marković iz Urovaca, Živan Petrović iz Kalenića, Vasilj Pavlović iz Bajevca, Đura Kostić iz Crvene Jabuke, Iguman Jeremija iz Grabovca, Milovan Zujalović iz Tulara, Živko Dabić iz Gole Glave, Jovan Tomić-Belov iz Donjeg Crniljeva, Mihailo Gluvac iz Kamenice, Rade Radosavljević iz Goločela i dr.

   Vode (Izvori, reke, jezera i Bare)
   Reke:

   U selu Svileuvi, pod Gomilicama, su izvori pogranične rečice Vukodraži, savske pritočice. Vukodraži je u početku pravca istočnog i po dnu sela Svileuva skreće na severoistok i tako ide do svog ušća. Izvori ove rečice su u oblasti, a inače je ona celom svojom dužinom pogranična rečica. Bukodraž je presušna rečica, uže doline od tamnavskih pritoka, strmih obala i zemljištta savim druge prirode.

   Naselja.
   Položaj naselja.

   Tamnavska sela su na uzdignutoj tamnavskoj ravnici, velikog prostranstva, većeg nego kod brdskih sela. Kuće su rasturene na sve moguće strane, uvek po ravnici, a nikad u dolinama reka nego još i na pojedinim terasama. Ova sela nemaju džemata; ni tri srodničke kuće nisu jedna uz drugu, a nije nikakvo čudo ako se jedna ista porodica nalazi rasturena po celom selu. Kuća i sva imanja je jedno do drugoga, gde potesa može imati samo u dolinama reka ako nisu naseljene. Putevi se zrakasto rasturaju na sve strane, nikad nemaju centra odakle polaze ili kome se približavaju; nestalni su, menjaju se po volji pojedinaca, menjaju pravce zbog čega su krivudavi i odbijeni preko najružnijih i najnezgodnijih mesta. Sela nemaju šuma oko kuća nego po krajevima njiva i po dolinama reka. Sudnice, škole, crkve mehane nisu u sredini sela, čiji naziv nose, nego na putu i središtu, koje služi za više obližnjih sela. Takva su sela: Svileuva, Vrelo, Radljevo, Tulari, Brgule, Nepričava, Jabučje itd…

   Seoske zajednice:

   Sela Svileuva, Crniljevo, Gradojevići, Galovići i Bukor izdelili su svoje zajednice pre 30 godina po malama, a svaka mala, opet, ukazala je svakom svom članu podjednak deo.

   Džematske zajednice:

   Džematske zajednice su ređi oblik svojine u ovoj oblasti, ali se ipak daju zapamtiti. Male svih brdskih sela i izdvojeni krajevi tamnavskih ravnijih sela imaju svoje zajednice od pola hektara u prostoru, ograđene i neobrađivane, na kojima male i krajevi drže svoja bdenija i molitve. Sređ u Banjanima ima svoju zajednicu od 5 ari i daje pod zakup, Staro Vrelo u Vrelu, Ratković u Svileuvi, Krivajica u Ljuticama, Šumarice u Kamenici, Barič u Subotici, Divič u Bukoru, Delo u Donjem Crniljevu imaju svoje male zajednice, koje ne donose nikakvih prihoda ni selu ni malama.

   Porodične zajednice:

   Ove zajednice su ponajređi oblik svojine u oblasti. Kod ponekih brdskih sela pojedine porodice imaju svojih zajednica u ispustima, koje zajednički uživaju. Ove zajednice su oko kuća, slabe vrednosti, jer i one nisu skoro ni od čega drugoga do od golog kamena, ponekog kržljavog drveta i retke trave.
   Od veće vrednosi su zajednice u vodenicama i kamanolomima u Bukoru, Svileuvi, Đukovinama i dr..
   U selima tamnavske ravnice nema potesa, jer razvoju potesa smeta rasturenost sela i uz to naročito vezan raspored imanja. Tamnavska sela, pošto u dolinama reka nemaju kuća, imaju u dolinama istih reka imanja u potesima, ali ona nisu opšta i opštih naziva, već pošto su livadska i pašnjaci, obično su zatvorena i ograđena, kao u Brezovici, Novacima, Zvizdaru, Dokmiru, Svileuvi, Koceljevi, Subotici itd.

   Poseban položaj sela.

   Svileuva je na sever od Koceljeve, sa leve strane Tamnave, vrlo prostrano i neravno selo, čiji severni deo Gomilice daju selu brdoviti izgled. Kuće su po malama, gde su male velikog prostranstva sa rasturenim kućama. Mmale su: Grobljani do Jazovika, Gunjačani do Batalaga, Lazići do Brdarice i Gomilica, Ristivoječevica ili Čolići (Čolićka Mala) oko crkve i na jug do nje, Malenići na zapad od crkve do Brdarice i Ratkovac uz istoimeni potok, do Koceljeve i po doskorašnjoj seoskoj utrini Lesci.
   U Tamnavi imamo nekoliko vrsta zemalja: peskuše, krečuše, crnice, smolnice, blaguše, mrtvuše i polojske zemlje.
   Mrtvuša je crvena, tvrda i hladna vodoodrživa glina, teška za rad i vodom oskudna. Na njoj uspevaju i same rastu šume, a izvesnih godina mogu i strmni usevi, a ništa drugo ne može. Najlepši primeri mrtvuše: Dubrava u Orašcu i Ljubiniću, Dubrava u Jabučju, zatim, bezvodni delovi sela: Tulara, Banjana, Batalaga, Svileuve, Trlića i dr.

   Zanimanje stanovništva.

   Tamnavcima je najglavnije zanimanje zemljoradnja, a sva druga sporedna. Oni se pored zemljoradnjom zanimaju još i: voćarstvom, stočarstvom, vinogradarstvom, pčelarstvom, svilarstvom, ribolovom, zanatima, trgovino, rabadžijanjem, vađenjem kamena, žeženjem ćumura i argaštinom.
   Pčelarstvo je sporedno zanimanje više od jedne polovine domova u oblasti, naročito zadružnih domova. Gajenje pčela je primitivno, a ima i tragova racionalnijeg pčelarenja u Bukoru, Svileuvi i Zabrežju.
   U Svileuvi je odomaćeno rezanje kamena. Kopanje, rezanje, glačanje i potpisivanje belog jedrog krečnjaka u Gomilicama ovog sela odavno je glavno zanimanje mnogih svileuških porodica. Od kamena se izrađuju i potpisuju nadgrobni spomenici i prodaju u selu i okolini ili izrađeno kamenje iznosi na valjevski i šabački trg i tamo prodaje. Od trošaka istog kamena žeže se kreč i prodaje u selu i okolini.

   Tip sela.

   Neka sela na tamnavskoj ravnici imaju mala i džemata, ali su razbijenog tipa. Okućnice su velike, sa kućama i zgradama u sredini voćnjaka i sa naročitim putevima. Male su na ravnici, porodice po njima rasturene i među druge uvučene i time i malama daju razbijen tip. Kod ovih sela jače povećavanje mala doprineće zbijanju ili sašoravanju sela. Ovakva su sela: Svuleuva, Jabučje, Nepričava, Brgule, Paljuvi, Radljevo itd.

   Tip sela:

   Kod tamnavskih brdskih sela, koji jednim delom zalaze u brdovite krajeve, a drugim u ravnije, primećuje se dve vrste mala. Brdske male su kao i kod pravih brdskih sela, a druge su razbijenog tipa, ali ne i rasturenog i na više mesta su spojene. I ovakva su sela starovlaškog tipa, jer su okućnice, rasporedi i kuća i zgrada istovetni. Ovakva su sela: Kamenica, Goločelo, Ljutice, Subotice, Bajevac, Raduša i dr.
   U Vukovim haračkim tefterima pominju se kao zaseoci: Koren u Družetiću i Jautina u Goloj Glavi, ali nisu bili zaseoci ni onda, pa ni danas, jer ih niko tim imenom od njihovih seljaka ne zove. Vrhovi u Skeli, Staro Vrelo u Vrelu, Pljoštara u Drenu, Gračica u Novacima, Ratkovac u Svileuvi i Krivaja u Ljuticama jesu veće male, koje bi se, kad bi se njihova imanja izdvojila od ostalog sela, mogle nazvati zaseocima a vremenom i selima.

   Starine:
   Selišta.

   Selišta ima svako selo, samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo nasaljene ili nenaseljeno. Osobna imena selištima su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palanka.
   U Koceljevi i Svileuvi po jedna seoska mala nosi opšte ime sela, čime se predstavlja veća starina istih delova od ostalih, a da je ovako ne bi noviji naseljenici zvali ove seoske krajeve ili Staro Selo, ili Stara Koceljeva ili Stara Svileuva.
   Krajem 18. veka postojala je u Dokmiru, pri tadašnjem (i današnjem) manastiru, kamenorezačka i slikarska škola, čiji su đaci pred pismenosti rezanju i izradi ikona, malanju, izradi i potpisivanju spomenika. I danas se zna da su neki od: Molerovića-Popovića iz Bajevca, Matiće-Pureševića iz Kršne Glave, Popovića-Balačana i Dabića iz Gole Glave, Miloševića iz Svileuhe, Glišića iz Dokmira, Nikolajevića iz Babine Luke, Nenadovića iz Brankovine, Đikića iz Sovljaka itd, bili đaci iste škole, što i sam Prota Mateja pominje u svojim „Memoarima“, kada je učio vrletni bukvar kod popa Stanoja iz Kršne Glave.
   Stari putevi:
   Drugi stari put iz jadranske doline peo se na Vlašić i njegovom kosom spuštao se Konjskom Grobu, odakle je razvođem Rasnice i Bresnice silazio u Suboticu i u Koceljevi prelazio Tamnavu na starom porušenom mostu, čije se zidine još raspoznaju. Odatle je preko Svileuve ulazio u Batalage i razvođem Vukodraži i levih tamnavskih pritoka spuštao se u Orašac, gde se spajao sa valjevskim putem i dalje išao.
   Stari šančevi:
   Starih šančeva ili šarampova ima očuvanih u oblasti ili u osobnim imenima ili u nekim ostacima rovova. Šančeva ima u Crniljevu, Čučugama, Svileuvi, Nepričavi, Urovcima, Rvatima i Zabrežju.
   Stara sela, koja bi po narodnom predanju postojala pre 300 (sada 400 ) godina je, između ostalih, i Svileuva.
   Doseljenici u oblast.
   Malenići u Svileuvi, Veselinovići u Novacima i drugi njihovi srodnici, poreklom su iz Kolašina, za koje svileušani drže, da su po crnopurastoj boji, opštem spoljnem izgledu, po malom rastu, teškoj okretnosti, priličnoj tupavosti, ciganskog porekla, mada niko ne ume da potvrdi po čemu zaključuju. Lako može biti da su Malenići Kričkovi, koji se uopšte teško prilagođavaju okolini, te se otuda i kod njihovih suseda stvorilo takvo mišljenje o njima.
   Nastaviće se.

   Odgovori

4. 26. april 2013. u 01:01

   Milodan

   Poreklo familija-prezimena sela Svileuha (sada Svileuva):
   Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

   -Andrići, posl 1827. godine, Dragijevica u Podgorini, Đurđic.
   -Arsenovići, posle 1827. godine, Ostružanj u Podgorini, Aranđelovdan.
   -Belići i Matići. Videti Matići i Belići.
   -Brankovići i Pavlovići. Videti Pavlovići i Brankovići.
   -Vasići 1 i Tešići. Videti Tešići i Vasići.
   -Vasići 2, posle 1827. godine, Krasava u Rađevini, Stevanjdan.
   -Danilovići, posle 1827. godine, Nikšićka Župa, Lučindan.
   -Đokići, prva polovina 18. veka, Rudnik, Začeće Sv. Jovana Preteče.
   -Živanovići* (Gujići), posle 1827. godine, Osladić u Podgorini, Lazarevdan.
   *Živanovići su došli na imanje starog Laze Todorovića – Ćate, kapućehaje iz 1841. godine, kupili ga od njegovih naslednika, gde Lazinih potomaka ni tada ni danas nije blo u selu.
   -Ivanovići 1 i Brankovići, druga polovina 18. veka, Plužanj u Podgorini, Nikoljdan.
   -Ivanovići 2, posle 1827. godine, Ostružanj u Podgorini, Jovanjdan.
   -Isailovići i Rankovići. Videti Rankovići i Isailovići.
   -Isići, posle 1827. godine, Osladić u Podgorini, Stevanjdan.
   -Jančići, druga polovina 18. veka, Lopatanj u Podgorini, Jovanjdan, ista porodica i u Vrelu.
   -Jevstratići i Markovići. Videti Markovići i Jevstratići.
   -Jevtići 1, druga polovina 18. veka, Stara Reka u Podgorini, Jovanjdan.
   -Jovanovići 1, druga polovina 18. veka, Vrelo u oblasti, Aranđelovdan, današnja sveštenička porodica.
   -Jovanovići 2, posle 1827. godine, Stara Reka u Podgorini, Nikoljdan.
   -Lazarevići*, prva polovina 18. veka, Birač, Jovanjdan.
   *Lazarevići u Svileuvi su potomci Lazara, jednog od trojice braće, doseljenih iz Birča u ovo selo. U selu se zovu još: Bajići i Stanojčići i uvek su se isticali bogatstvom, vidnim političkim radnjama i umešnošću u upravi narodnim poslovima. Ova porodica je dala selu i Srpstvu dosta sveštenika, knezova i drugih uglednih ličnosti. Iz nje je knez Ranko Lazarević, vojvoda Luka Lazarević i mnoge druge ličnosti.
   -Lazići*, stara porodica, Đurđevdan.
   *Lazići iz Krtinske su kumovi kuće Lazarevića u Svileuvi i kao njihovi srodnici uvek su se isticali u narodnim poslovima. Iz ove porodice je Isailo Lazić prva žrtva ideje za narodno oslobođenje, pao u boju na Beljinu 28. februara 1804. godine, sahranjen na seoskom groblju u Krtinskoj.
   -Lukići i Ružičići. Videti Ružičići i Lukići.
   -Malenići*, prva polovina 18. veka, Hercegovina, Avramijevdan.
   *Malenići su iz brdskih krajeva Novopazarskog Sandžaka, naseljeni u zapadnom delu sela. Seljaci misle da su vlaškog ili ciganskog porekla i da su se takvi doselili. Njima su srodni Veselinovići iz Novaka.
   -Markovići 1 i Jevstratići, prva polovina 18. veka, Gunjaci u Azbukovici, Sv. Stefan Dečanski.
   -Markovići 2, druga polovina 18. veka, Grabovac u Sremu, Nikoljdan, uljezi u Puretiće.
   -Markovići 3, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Nikoljdan.
   -Milovanovići 1, druga polovina 18. veka, Vračević u Kolubari, Đurđic.
   -Milovnovići 2, posle 1827. godine, Vragočanica u Podgorini, Jovanjdan.
   -Mitrići, druga polovina 18. veka, Zajača u Jadru, Nikoljdan.
   -Mitrovići, druga polovina 18. veka, Bratačić u Podgorini, Jovanjdan.
   -Mićići, posle 1827. godine, Vrbić u Rađevini, Đurđevdan, zanatlijska porodica.
   -Momirovići i Čolići. Videti Čolići i Momirovići.
   -Musići*, prva polovina 18. veka, Nevesinje, Đurđevdan.
   *Musići su stara i doskorašnja sveštenička porodica, koja je imala dosta uglednih i veđenih svojih predstavnika u selu i bližoj okolini. U selu se zovu još i: Protići i Perići.
   -Neškovci, druga polovina 18. veka, Lopatanj u Podgorini, Đurđic.
   -Petrovići, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Jovanjdan.
   -Puretići, stara porodica, Nikoljdan.
   -Rankovići* 1, stara porodica, Jovanjdan.
   *Rankovići 1 su u Ratkovcu, misli se, da su prvo bili u Svileuvi, pa se pomerili na zapad.
   -Rankovići 2 i Isailovići, druga polovina 18. veka, Ravnaja u Rađevini, Nikoljdan.
   -Rankovići 3, posle 1827. godine, Lopatanj u Podgorini, Jovanjdan.
   -Ristivojevići*, prva polovina 18. veka, Hercegovina, Đurđic.
   *Ristivojci, kako sami sebe zovu, su najstariji naseljenici Svileuve i samo znaju da su iz Hercegovine. Iz njihove je sredine šurak Prote Mateje po prvoj ženi, Koja Ivanović član Pravitelstvujuščeg Soveta za okrug šabački.
   -Robajski, druga polovina 18. veka, Robaje u Kolubari, Đurđevdan.
   -Ružičići i Lukići, druga polovina 18. veka, Carina u Azbukovici, Jovanjdan.
   -Stanimirovići, druga polovina 18. veka, Komirić u Rađevini, Nikoljdan.
   -Stojčići, posle 1827. godine, Batalage u susedstvu, Nikoljdan, uljezi.
   -Tešići i Vasići, prva polovina 18. veka, Todisavac u Rađevini, Mitrovdan.
   -Čolići i Momirovići, prva polovina 18. veka, Milina u Jadru, Đurđevdan.

   Odgovori

5. 27. april 2013. u 21:29

   Milodan

   Sela opštine Koceljeva, Subotica. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, prvo izdanje 1912. godine, poslednje izdanje 2011. godine, Edicija „Koreni“ u izdanju JP Službeni glasnik Srbije i SANU.

   Vode (Izvori, Reke, Jezera, Bare)
   Izvori:

   Najbogatija sela su s izvorima na dodirnoj zoni tamnavskih peskova i sekundarnih slojeva i najjači izvori su u prugama koje služe kao međa peskovima i brdskom delu oblasti. Izvori ovog dela su stalni, bogati vodom i svaki ponaosob gradi po jedan stalni potočić ili rečicu. Većina ovih izvora izbija iz krečnjačkih prslina i liče na vrela, ali ih narod ne zove tim imenima, počem su slabi vodom. Takva mala vrela su: Crkvena Česma u Stepanju, Bajevac u Bajevcu, Crkvenac u Dokmiru, Crkvenac u Koceljevi, Vodice u Subotici, Zmajevac u Kamenici, Lisnik u Goločelu i Turska Voda u Bukoru.

   U oblasti se danas nalaze ovi oblici svojine: crkvene, opštinnske. seoske, džematske i porodične zajednice.

   Džematske zajednice:

   Džematske zajednice su ređi oblik svojine u ovoj oblasti, ali se ipak daju zapamtiti. Male svih brdskih sela i izdvojeni krajevi tamnavskih ravnijih sela imaju svoje zajednice od pola hektara u prostoru, ograđene i neobrađivane, na kojima male i krajevi drže svoja bdenija i molitve. Sređ U Banjanima ima svoju zajednicu od 5 a i daje pod zakup, Staro Vrelo u Vrelu, Ratković u Svileuvi, Krivajica u Ljuticama, Šumarice u Kamenici, Barič u Subotici, Divič u Bukoru, Delo u Donjem Crniljevu imaju svoje male zajednice, koje ne donose nikakvih prihoda ni selu ni malama.

   Posebni položaj sela.

   Subotica je sa obe strane Tamnave, zapadno od Koceljeve, neravno, ali ne i brdovito selo, sa kućama po džematima. Džematske kuće su zbijene pod stranama pojedinih brda. Glavni džemati su: Brđani na desnoj strani Tamnave, Barič u tamnavskoj ravnici i Lukići ispod Malog Bošnjaka.

   Tip sela.

   Kod tamnavskih brdskih sela, koji jednim delom zalaze u brdovite krajeve, a drugim u ravnije, primećuje se dve vrste mala. Brdske male su kao i kod pravih brdskih sela, a druge su razbijenog tipa, ali ne i rasturenog i na više mesta su spojene. I ovakva su sela starovlaškog tipa, jer su okućnice, rasporedi i kuća i zgrada istovetni. Ovakva su sela: Kamenica, Goločelo, Ljutice, Subotica, Bajevac, Raduša i dr.

   Imena sela srpskog porekla.

   Srpska imena, koja su postala od prezimena razrođenih porodica ili od muških i ženskih imena i nadimaka je, između ostalih, i Subotica.

   Starine.
   Selišta.

   Selište ima svako selo, samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo naseljeni ili nenaseljeno. Osobna imena selišta su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palanka. Stare Kuće, Kućerine, Kućišta i Stara Voća imaju u : Banjanicma, Subotici, Crniljevu, Krtinskoj, Kozarici i dr.

   Stara groblja i spomenici:

   U Subotici, u Lukića Kraju, na glavnom seoskom putu nalazi se veliki piramidalni beleg sa natpisom (preveo sa staroslovenskog Milodan): “Stojan Lončarić ubi ga Turčin 1792. godine”. Stojan je bio Piroćanac od Babušnice, naseljenik ovog sela, poginuo što se mislilo, da je radio na podizanju ustanka u to doba.

   Kuline.

   U Subotici, sa leve strane Tamnave, u Bariču, nalaze se danas razvaline nekakve kule, koju narod pripisuje zimskoj kuli Ljutice Bogdana, a koja bi bi pre bila kula za čuvanje starog puta, koji je silazio sa Konjskog Groba i prolazio kroz ovo selo.

   Stari putevi.

   Drugi stari put iz jadranske doline peo se na Vlašić i njegovom kosom spuštao se Konjskom Grobu, odakle je razvođem Rasnice i Bresnice silazio u Suboticu i u Koceljevi prelazio Tamnavu na starom porušenom mostu, čije se zidine još raspoznaju. Odatle je preko Svileuve ulazio u Batalage i razvođem Vukodraži i levih tamnavskih pritoka spuštao se u Orašac, gde se spajao sa valjevskim putem i dalje išao.

   Postanak i starina današnjih sela.

   Sela, koja su postala kao zaseoci od drugih sela pre 200 godina, bila bi: Belo Polje od Zvečke, Rafljevo od brgula, Šarbane od Brgula, Joševa o Ljubinića, Kožuar od Vukone, Brezovica od Vrela, Kalinovci od Banjana, Subotica od Koceljeve i dr.

   Nastaviće se…

   Odgovori

6. 27. april 2013. u 22:03

   Milodan

   Poreklo familija-prezimena sela Subotica:
   Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

   -Đakovići*, druga polovina 18. veka, Novi Sad, Nikoljdan.
   *Đakovići iz Bresnice, Subotice i Koceljeve su jedna ista porodica, doseljena iz okoline Novog Sada, prvo u Kožuar, pa tek posle u Bresnicu i Suboticu. Đakovići drže da su od iste porodice, od koje je bio stari mitropolit Isaija Đaković.
   -Đukići, druga polovina 18. veka, Donja Trešnjica u Rađevini, Nikoljdan.
   -Ilinčići i Matići. Videti Matići i Ilinčići.
   -Jeremići, posle 1827. godine, Osat, Tomindan, uljezi u Teodoroviće.
   -Jovići, posle 1827. godine, Koceljeva, Mitrovdan, prešao na imanje.
   -Lukići 1, prva polovina 18. veka, Bratonožići, Nikoljdan.
   -Lukići 2, posle 1827. godine, Sitarice u Podgorini, Stevanjdan.
   -Marinkovići, druga polovina 18. veka, Oglađenovac u Podgorini, Nikoljdan, uljez u Pekiće.
   -Matići i Ilinčići, stara porodica, Nikoljdan.
   -Miljkovići, prva polovina 18. veka, Osat, Nikoljdan.
   -Mihailovići, druga polovina 18. veka, Bela Crkva u Rađevini, Mitrovdan.
   -Pantelići, druga polovina 18. veka, Vragočanica u Podgorini, Nikoljdan.
   -Pekići, druga polovina 18. veka, Vragočanica u Podgorini, Nikoljdan.
   -Radivojevići, druga polovina 18. veka, Bratačić u Podgorini, Jovanjdan.
   -Rankovići, posle 1827. godine, Bačevci u Kolubari, Jovanjdan, poveća zadruga.
   -Stojanovići*, prva polovina 18. veka, Stari Vlah, Jovanjdan.
   *Stojanovići su potomci Stojana Starovlaha, koji je krajem 18. veka i u početku 19. veka bio najbogatiji, najviđeniji i najotresitiji seljak ovog sela a potomci mu danas spali na jednu vrlo siromašnu kuću.
   -Teodorovići*, prva polovina 18. veka, Kolašin, Tomindan.
   *Teodorovići su odavno naseljeni u Brđanima pored Ilinčića i zovu se još i: Ivankovići, Rafailovići, Dimitrijevići i Kovačevići.
   -Crnogorci, druga polovina 18. veka, Morača, Mitrovdan.

   Odgovori

7. 29. april 2013. u 22:56

   Milodan

   Sela opštine Koceljeva, Ćukovine (sada Đukovine). Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, prvo izdanje 1912. godine, poslednje izdanje 2011. godine, Edicija „Koreni“ u izdanju JP Službeni glasnik Srbije i SANU.

   Vode (Izvori, Reke, Jezera i Bare)
   Izvori:

   Brdska sela imaju dosta izvora. Izvori su podzemne izdani, slabi, retko da ne presušuju, te su pojedini domovi moraju još i da služe bunarskom vodom. Bunari su retko pored kuća već zakopani u stranama pojedinih brda ili iskopani u dolinama potoka i jaruga. Neka brdska sela: Kamenica, Kozarica, Goločelo i Đukovine i nemaju mogućnosti da kopaju bunare, zbog čega se služe preko cele godine izvorskim vodama.

   Naselja.
   Položaj naselja.

   Tamnavska sela su na uzdignutoj tamnavskoj ravnici, velikog prostranstva, većeg nego kod brdskih sela. Kuće su rasturene na sve moguće strane, uvek po ravnici, a nikad u dolinama reka nego još i na pojedinim terasama. Ova sela nemaju džemata; ni tri srodničke kuće nisu jedna uz drugu, a nije nikakvo čudo ako se jedna ista porodica nalazi rasturena po celom selu. Kuća i sva imanja je jedno do drugoga, gde potesa može imati samo u dolinama reka ako nisu naseljene. Putevi se zrakasto rasturaju na sve strane, nikad nemaju centra odakle polaze ili kome se približavaju; nestalni su, menjaju se po volji pojedinaca, menjaju pravce zbog čega su krivudavi i odbijeni preko najružnijih i najnezgodnijih mesta. Sela nemaju šuma oko kuća nego po krajevima njiva i po dolinama reka. Sudnice, škole, crkve mehane nisu u sredini sela, čiji naziv nose, nego na putu i središtu, koje služi za više obližnjih sela. Takva su sela: Svileuva, Vrelo, Radljevo, Tulari, Brgule, Nepričava, Jabučje itd…
   Porodične zajednice su ponajređi oblik svojine u oblasti. Kod ponekih brdskih sela pojedine porodice imaju svoje zajedice oko kuća, slabe vrednosti, jer i one nisu skoro ni od čega drugoga do od golog kamena, ponekog kržljavog drveta i retke trave.
   U veće vrednosti su zajednice u vodenicama i kamenolomima u Bukoru, Svileuvi, Đukovinama i dr.

   Posebni položaj sela.

   Đukovine su brdsko selo na levoj obali Tamnave, u njenom gornjem toku. Seoske su kuće sa obe strane seoske nepresušne rečice Marića (Marićevke) i po džematima.

   Tip sela.

   Kad se sa neke uzvišenije tačke u središtu sela ili izvan sela posmatra selo, kuće seoske su poređane eliptično (Koceljeva), kružno (Gola Glava), parabolično (Đukovine) i skoro kružno (Gradojevići). Pođe li se iz male u malu, vidi se odmah izlazak novijih porodica i spajanje mala, kao i utrpanost kuća na mestima, gde su bile prvobitno male.

   Imena sela srpskog porekla:

   Imena data po plastičnim osobinama zemljišta su: Kamenica, Urovci, Krtinska, Zabrežje, belo Polje, Vrhovine, Kršna Glava, Trstenica, Slatina (po beloj glini koju seljaci zovu tim imenom), Slatinica, Gola Glava, Liso Polje, Belutak (Crniljevo) Ključka (Zabrežje), Rovače (Tulari, Dubrava, Proslop (Đukovine), Jazovik (Dokmir) Gološelo, Gomilice (Svileuva) itd..

   Postanak i starina današnjih sela:

   Među rukopisima Narodne Biblioteke u Beogradu sačuvani su vojnički tefteri tamnavskog buljubaše iz 1807. godine Rade Radosavljevića, koje je M. Đ. Milićević izdao na svet (objavio). Ovi tefteri su spisak ondašnjih vojnika iz gornjih posavo-tamnavskih sela: Kamenice, Goločela, Đukovina, Galovića, Gradojevića i Crniljeva.

   Poreklo familija-prezimena sela Ćukovine (sada Đukovine):
   Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

   -Antonići, druga polovina 18. veka, Šljivova u Rađevini, Nikoljdan.
   -Dimitrići i Jankovići. Videti Jankovići i Dimitrići.
   -Jankovići i Dimitrići, prva polovina 18. veka, Bobova u Podgorini, Nikoljdan.
   -Jovanovići, druga polovina 18. veka, Cikote u Jadru, Mala Gospojina.
   -Kokoravci*, druga polovina 18. veka, Ostružanj u Podgorini, Aranđelovdan.
   *Kokoravci su ime po mestu doseljenja, inače se zovu još i: Gligorići i Stanići.
   -Krsmanovići, stara porodica, Nikoljdan.
   -Markovići, posle 1827. godine, Bukor, Avramijevdan.
   -Milovanovići, posle 1827. godine, Lopatanj u Podgorini, Jovaenjdan i Aranđelovdan, uljezi u Kokoravce.
   -Mladenovići, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Jovanjdan.
   -Popovići*, prva polovina 18. veka, Godljevo-okrug užički, Lučindan.
   *Popovići su doskorašnja sveštenička porodica, kao takva i doseljena a u selu se zovu još i: Savatići i Gavrilovići.
   -Savići, druga polovina 18. veka, Osečina u Podgorini, Nikoljdan, poveća i imućna zadruga.
   -Senići, prva polovina 18. veka, Rabas u Podgorini, Đurđevdan.
   -Ćirići, druga polovina 18. veka, Likodra u Rađevini, Đurđevdan.

   Odgovori

8. 27. jul 2014. u 12:22

   prodan

   postovani urednice: moj deda Dragomir Todorovic ili Nikolic rodjen 1867 u selu Batalage ziveo 45 god pri kraju zivota postoje indicije da je ziveo u kalinovcu sa suprugom Jelica rodj 1867 nista neznamo ni o prezimenu imao je dvoje dece sin( Svetislav Todorovic rodj-1904 i cerka katarina rodj 1905 god dali Batalage ili Kalinovac moj otac svetislav slavio je slavu Lucindan).

   Odgovori