Poreklo prezimena, selo Veliševac (Ljig)

25. maj 2012.

komentara: 10

 

Poreklo stanovništva sela Veliševci (danas Veliševac), opština Ljig. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Veliševci leže po padini i osoju one velike kose, koja se pod imenom Visa i Mednika odvojila od Suvobora i služi kao razvođe Toplici, Paležničkoj Reci i Ljigu. Zemljište je od konglomerata i crvenog peščara sekundarne starosti, po kome leže mestimično naslagani skladovi moćnih krečnjaka. Pad je terena, iako je suviše brdovit, ka Ljigu, pa je i selo nagnuto na tu stranu. Glavniji su visovi na južnoj i zapadnoj strani, dokle je na severnoj strani neprimetan prelaz iz ovog sela u susedno selo Babajić. Glavniji su: Mednik do Kadine Luke, Žeravac, do Gunjice i Glumač sa zapada.
U selu se upotrebljava isključivo izvorska voda. Izvora ima dosta, ali su većinom plitki i preko leta presušuju. Ali po dnu sela, bliže Ljigu, ima jakih i nepresušnih izvora. Bunara u selu retko ima, ali česama, bara i rekavica ima. Od tekućih voda pored Ljiga vredno je pomenuti ove: Žeravac, potok čiji je izvor pod istoimenim brdom i koja teče ispod Mednika i pada u Ljig. Sa Mednika pada u Žeravac jak potok Grabovac. Oba su potoka bogata vodom i ne presušuju. Sa zapadne strane visa Glumča silazi istoimeni potok Glumač, koji ne ide u ovo selo, već u Gunjicu i pada u Toplicu.

Zemlje i šume.

-Ziratne zemlje ovog sela su duž potoka, reke Ljiga, po Medniku i ispod Glumča. Po kvalitetu su lošija od zemalja susednog sela Babajića. Zemlje oko rekavica, kuća i Ljiga su vrlo rodne, a pleća Mednikova ne daju ni u jednom pogledu dobre zemlje. Odlične livadske zemlje su pod Glumčem, a kukuruzne niz Grabovac i Ljig, za strmninu kroz sredinu sela, za ispašu po Medniku.
Šumom su boagti istočni delovi sela, padine Mednika, ukoliko su nepristupačne, Žeravac i Glumač, a ima je mestimično i po selu. Šuma je od lisnatog drveta, podesna za građu. Ni u šumi ni u zemlji nema većih zajednica..

Tip sela.

-Selo je uglavnom zbijeno u dve poveće grupe, mada je prelaz iz jedne u drugu neprimatan. I jedna i druga grupa terenskim nezgodama izdeljena je na omanje porodične grupe. Kuće su po padini Mednikovoj zbijenije nego pod osojem, tako su zbijenije pod Glumčem nego pored Žeravca. Rastojanje kuća po grupama je ponegde 50-60 metara, a ponegde i veće, a rastojanje između grupa ne može se odrediti. Grupe se zovu male i prva donja je Grabovac, a druga gornja Glumač.

U Grabovcu su ove porodice: Radisavljevići, Jovanovići-1, Petrovići-1, Petrovići-2, Brkovići, Jovanovići-2, Arunovići, Mačuri, Čarapići, Milinkovići, Radovanovići, Markovići, Matići i Stevanovići.

U Glumču su ove porodice: Demirovići, Milovanovići, Davidovci, Nenadovići, Radivojevići, Markovići i Vasiljevići.
U Selu ima malo zadruga, svega dve poveće: Radisavljevići i Arunovići sa po 20 duša, inače je dosta velika inokoština.

Podaci o selu.

-Po haračkim tefterima iz 1818. godine selo je imalo 28 domova sa 44 porodice i 91 haračke ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 44 doma i 549 stanovnika*.
*Ovaj prvi popis ima se smatrati netačnim, jer svi docniji popisi daju mali broj stanovništva, pa smo ga isključili (LJ. Pavlović).
-1874. godine – 60 domova i 391 stanovnika.
-1884. godine – 56 domova i 373 stanovnika.
-1890. godine – 61 dom i 431 stanovnika.
-1895. godine – 65 domova i 412 stanovnika.
-1900. godine – 74 doma i 459 stanovnika.
Godišnji priraštaj stanovništva ovog sela je 2,86 a procentni 0, 75%. I kod ovog sela kao i mnogih drugih oseća se u vremenu od 1874. do 1884 godine opadanje, pa posle opet prirašćivanje stanovništva.

Ime selu.

-Narodno predanje za ime ovom selu veli da dolazi otuda što je pre ovih današnjih porodica živeo u selu nekakav Veliša, pa po njegovom imenu su prvo Turci, a posle i drugi, prozvali Veliševac ili Veliševci.

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

-Najstarija porodica u selu bila bi, da je ima, Velišina, ali se ona pred kraj 17. veka iselila u Piroman i Srem, i ona je ostavila prazno selo.

-Arunovići. Prvi doseljenici u ovo selo u opštoj seobi iz okoline Novog Pazara iz mesta Vražogrnca, koja se prethodno naselila negde oko Kraljeva, pa se tek posle spustila, ima ih 6 kuća i slave Đurđevdan.

-Radisavljevići, došli zajedno sa Arunovićima od Raške, iz Bioča i naselili se pored njih – Arunovića, ima ih 8 kuća i slave Đurđevdan.

-Demirovići. Sa druga strane doselila se preko Starog Vlaha današnja velika porodica Demirovića u Dražinović-okrug užički, pa se odatle spustila pri kraju 18 stoleća, oko 1795. godine u ovo selo i naselila ga. Ova je porodica iz sela Potpeća i Bučja u Polimlju i tamo se zvala Ajmanovići ili Ajanovići. Ova porodica se doselila zbog nemaštine, a ovde razdelila, jedni su otišli u Paležnicu, dokle je druga ostala na Glumču. U ovom selu ih ima 57 kuća i sve slave Stevanjdan.

-Petrovići, doselile su se dve porodice iz Morave, iz okoline Ljubića, jedan se prizetio u Arunoviće a drugi naselio u Tabanoviću. Od ovog zeta Arunovića su bile dve kuće, pa je jedna zamrla a druga se o koncu drži, slave Sv. Aćima (Joakima) i Anu.

Svi ostali doseljenici su od šezdesetih godina 19. veka pa naovamo:

-Petrovići 2, Brkovići: Tako se u Petroviće -1 prizetili današnji Petrovići-2 (a i Brkovići) iz susednog sela Babajića, slave Đurđevdan i Sv. Aćima (Joakima) i Anu.

-Brkovići-2, prizetio se u Arunoviće, slave Đurđevdan.

-Jovanovići, predak se doselio iz Kalenića-okrug-užički., prizetio se u Radisavljeviće, slave Ilindan i Đurđevdan.

-Mačur, u neku staru, danas zamrlu porodicu, doseljenu iz Mednice u Plimlju posle Kočine Krajine, prizetio se Mačur iz Struganika i slavi Usekovanje Sv. Jovana Krstitelja i Nikoljdan.

-Čarapić, došao iz Rakara i prizetio se u Milinkoviće od Demirovića, slave Stevanjdan i Đurđevdan.

-Milovanović, došao iz Dučića, prizetio se u Demiroviće, slavi Stevanjdan i Lazarevdan.

-Nenadović iz Dučića se prizetio u Davidovce od Demirovića, slave Stevanjdan i Nikoljdan.

-Radivojević iz Popadića se prizetio u Davidovce od Demirovića, slave Stevanjdan i Nikoljdan.

-Marković iz Berkovca se prizetio u Davidovce od Demirovića, slave Stevanjdan i Nikoljdan.

-Vasiljević iz Brančića-okrug užički, prizetio se u Davidovce od Demirovića, slave Stevanjdan i Nikoljdan.
U Veliševcima ima 84 doma od 13 porodica.

Zanimanje stanovništva.

-Seljani Veliševaca se poglavito bave zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom, kao i ostali seljaci po selima ostalih krajeva ove oblasti. U selu nema zanatlija, u argaštinu ne idu, a pomoću argata iz drugih sela sređuju svoju letinu.

Pojedinosti o selu.

-Veliševci su sastavni deo Babajićske opštine u Srezu Kolubarskom. Sudnica je u Babajiću na Ljigu a crkva i škola u Cvetanovcima. Groblje je razdeeljeno u dva dela. Preslava je zajednička za celo selo – Tomina Nedelja

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (10)

Odgovorite

10 komentara

  1. Poštovani G-dine Aksiću,
    Ako biste mi mogli pronaći podatak od pre 1803 godine za moje poreklo! 1803 god, Naš predak Teona, se doselila iz okoline Prijepolja u selo Šutce kod Belanovice, opšština Ljig. Dovela je sinove, Marka, Nenada, Jovicu i Ivana. Danas u selu Šutci postoje familije,Markovići, Nenadovići Ivanovići i moji Jovičići. Svi slavimo Svetog Dimitrija. Nemam podatak, kako se zvao muž naše stare majke Teone i odakle su tačno došli do Prijepolja,kao i šta se s njime desilo pa nije i on došao ovamo! Marko je bio u gardi Karađorđevoj i zvali su ga Karamarko, a njegove i danas zovu Karamarkovići ili Karamašići. U nadi da ćete mi neki bitan podatak o tome naći, unapred se zahvaljujem!
    S poštovanjem, Dobrica D Jovičić

  2. Nebojsa

    Prilog iz knjige “Kolubara i Podgorina” :

    Selo Kotešnica

    Prvi doseljenici u ovo selo bili su 4 brata: Nenad, Ivan, Sava (zvani Petko) i Sima, doseljeni u drugoj polovini 17. veka iz Banjana u Crnoj Gori, zbog ubistva očevog i zavade s Turcima.
    Kad su se ova četvorica doselila u selo našli su,priča se,nekakvu tursku čaršiju, nekakvo valjda tursko selo, ispod sadašnje rabaske ćuprije, napušteno, gde su se Turci odselili u gradove Valjevo, Ub i Soko.
    Na tom su se mestu i oni nastanili i prvo zakućili, pa se posle zbog deobe, njihovi potomci razilazili na sve strane i tako stvorili današnje selo.
    Na tadašnjem su mestu Ivanovići, a Nenadovići dalje niz Rabas bliže selu istog imena.
    U Nenadoviće se računaju: Ristići i Savkovići, a u Ivanoviće: Avramovići, Nikolići. Tomanići i Vesići, u Simiće: Ješići, Mitrovići, Đurići i Miloševići,a u Petkoviće : Jakići,Kojići,Lukići,Matići i Gašići,dakle svega 59 kuća, koje sve slave Sv. Jovana.
    Ova velika porodica ne samo da je imala onog bistrog starca Savu Savkovića,već je dala i ove znamenite ljude,koje je Prota Matija pomenuo u svojim Memoarima:
    Damnjana Kotešanca, koji je kao hajduk, iz porodice Nenadovića, slavno poginuo na Čokešini 1804. godine,Damnjana Milenkovića, koji je slat pred ustanak u političkoj misiji u Crnu Goru i Kotor ruskom predstavniku Iveliću, Marka Karu, koji je kao dobrovoljac pao u šancu na Kličevcu 1788. godine,Lazu buljugbašu, koji je svoje seljake odveo i stavio pod komandu Jakova Nenadovića u borbi na Svileusi,Nikolu Živkovića, koji je pao pri povratku sa Zasavice sa konja u Dumaču,blizu Šapca i dr.

    Dobrice, poslao sam Vam ovaj tekst, iako se u njemu ne pominju Jovičići (Sv. Dimitrije).
    Pominju se neke druge porodice koje ste nabrojali u pitanju, kao i Karamarko, pa možda može da bude od koristi.
    Inače, nisam u ovoj knjizi naišao na to predanje o poreklu iz Prijepolja, kao ni na Jovičiće sa tom slavom.
    Da napomenem samo da je slava Sv. Dimitrije (ukoliko nije bilo promene iste), karakteristična za Staru Srbiju, još tačnije Makedoniju.

    Pozdrav.

  3. Hvala najlepše, mada se ovo ne odnosi na moje pretke. Čudno mi je i ime naše stara majke Teone. To je grčko ime i u prevodu znači Božana, moguće je da ona ili oni imaju neko poreklo i iz Južne Srbije jer sam tek skoro naišao na to ime u Južnoj Srbiji koju sada zovu i Makedonija, Inače, poznato mi je da su se migracije vršile u dva ili tri koraka, eto korak pre dolaska u Šumadiju moji preci su napravili do Prijepolja! Pozdrav

  4. Marko

    Poštovani,interesuje me poreklo prezimena Tomić iz sela Šutci tj.odakle su se doselili u Šumadiju. Znam za pretke do 1785 godine a za dalje nisam siguran. Moj predak se pominje u popisu, Minjailo Tomić rođen oko 1785 godine. Slavimo sv.Luku. Veliki pozdrav. moj mail. [email protected]

  5. Marko, moja majka je od Tomića iz Šutaca. I ja bih voleo znati više i o Tomićima i o Jovičićima. Naši krajevi su tokom vremena nekoliko puta opusteli i ponovo naseljeni. Ličani, recimo, tvrde da su ko zna kad doseljeni iz Šumadije. Naši krajevi su u poslednje vreme, pre preko 200 godina naseljeni iz Stare Hercegovine i Crne Gore. Recimo, deo sa ove strane Kačera prema Šutcima je naseljen iz Stare Hercegovine, a deo prema Mionici iz Crne Gore. To dokazuju i toponimi gde recimo imamo selo Banjane, reku Ribnicu, familiju Sandiće, to su imena karakteristična za Nikšića župu. Po meni i selo Kozelj je naseljeno iz Crne Gore jer je mentalitet stanovništva sličan Crnogorcima kao i izgovor. Može se desiti da su Tomići i ako u Šutcima ipak poreklom iz nekog dela bliže današnjoj Crnoj Gori ili pak i iz same Crne Gore ili iz njenih brda. Nekad se današnja Crna Gora zvala Crna Gora i Brda! Nadam se da će ove tekstove neko ko zna pročitati i dati nam odgovore, POZDRAV SVIMA!

  6. Đorđe

    Zanima me da li neko zna nešto više o porodici (D)Mitrović, sela Slavkovica i Dići, pre svega me interesuje period pre Drugog svetskog rata pošto mi je sve posle toga poznato.
    Unapred zahvalan

  7. Poreklo sela opštine Ljig, Brančići (sada Brančić). Prema knjizi Miloja T. Rakić “Kačer”, najnovije izdanje 2010. godine – edicija “Koreni”, JP Službeni glasnik i SANU.

    Položaj sela.

    Ovo selo leži u uglu između Ljiga i Kačera, uglavnom sa leve strane Kačera, naporedo sa Moravcima. U seoski atar spada i jedan uzani pojas zemlje na desnoj strani Kačera, gde je izvestan broj seoskih kuća. Od razovđa između Kačera i Brezovice, poimence od Dićke Glavice, Majdana i Brančićske Glavice spuštaju se kose na severnu stranu u potpuno ravnu dolinu Ljiga. Mnogo veći broj kuća nalazi se na stranama i kosama ovih uzvišenja, a manji broj je na talasastoj ravni sa desne strane Kačera.

    Izvori.

    -Najvažniji izvori su: Grozničavica, Vodica, Alimpijevića Izvor, Savića Studenac i drugi manji, oko kojih su prikupljene seoske kuće. Imaju i tri bunara-đerma.

    Zemlje i šume.

    -Ziratna zemlja je manjim delom po selu između kuća kao okućnice, a mnogo većim u seoskom potesu sa obe strane Kačera. Zemlja je na potesu veoma plodna, livade se dva puta godišnje kose. Ispaše, koje su izdeljene, nalaze se po pomenutim uzvišenjima iznad i između kuća.
    Šuma je vrlo malo, koje su privatne i rasturene po selu.

    Tip sela.

    -Selo je razbijenog tipa, koji čini prelaz od starovlaškog u šumadijski. zaseoci se ne razlikuju, već je jednostavno. Pojedini krajevi nose topografske nazive, kao: Jasenak, Jasik i Tutmenac.
    U selu ima svega 80 kuća, od kojih je 59 na levoj, a 21-dna na desnoj strani Kačera.

    Poreklo stanovništva.

    -Sem tri familije skoro doseljene iz Slavkovice i jedne doseljene iz Bijelog Polja (novopozarski Sandžak), sve ostale familije u selu su starinci i sve slave Đurđevdan.
    Starinci su: Marinkovići, Jankovići, Đorđevići, Nikolići, Adamovići, Ilići, Radojčići, Pavlovići, Alimpijevići, Ivankovići, Milutinovići, Jaćimovići, Radojevići, Radosavljevići, Ninkovići, Čarapići, Lazići, Radakovići, Živkovići, Jeremići, Jelenići i Milivojčevići.
    Doseljenici su:
    -Savići, koji su pre 60 godin došli iz Bijelog Polja (novo-pazarski Sandžak), slave Mratindan.
    -Arsenijevići, doseljeni pre 25 godina iz Slavkovice, slave Đurđevdan.
    -Spasojevići, doseljeni iz Slavkovice pre 20 godina, slave Nikoljdan.
    -Dujići su takođe iz Slavkovice, doseljeni pre 20 godine, slave Nikoljdan.
    Seoska zavetina (preslava) je nedelja (Mlada Nedelja) pred Spasovdan.

  8. Prema knjizi Miloja T. Rakić „Kačer“…
    ___________________________________________-

    Propustio sam da napišem da je prvo izdanje 1905. godine, što je veoma bitno kako bi se približno utvrdile godine doseljenja pomenute četiri porodice u Brančić.

  9. Dobrica Jovičić

    Molio bih da neko ko je u mogućnosti iz pomenute knjige izvadi podatke za selo Šutci.

    • Dobrica Jovičić

      Molio bih da neko ko je u mogućnosti iz pomenute knjige izvadi podatke za selo Šutci.
      ____________________________________________________________________________________
      Naterali ste me da radim “prekovremeno”. Postaviću tekst na link “Opština Ljig”, jer, kao u slučaju Brančići, tekstovi pojedinačno po selima se “razlivaju” po svim selima ljiške opštine.