Порекло презимена Праштало

6. март 2012.

коментара: 2

Поштовани,

позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (2)

Одговорите

2 коментара

  1. Nebojsa

    LEGENDA O PREZIMENU PRAŠTALO

    Praštali su se nekada zvali Novakovići. Predak im je bio Starina Novak, koji je imao dva sina. Jedan, kome se ne zna ime, ode u Primorje, a drugi – Grujo, kad je goru ostavio, naseli se u Doljane u Hercegovini. Potomci mu se nazvaše Novakovićima.
    Jednom od Novakovića, potomku Gruje Novaka, u Doljanima triput su se hiljadile ovce. Još dok je bio čoban, htjedoše mu Turci da zakolju ovna vilaša, zvonara pred hiljadu ovaca. Čoban je branio vilaša i nudio Turcima 7 jalovica umjesto njega. Kako mu je tom zgodom prskalo iz usta, jedan od Turaka mu reče: «Što si se ti praštalo tako zapraštio?».
    Zbog toga čobani prozvaše tog Novakovića Praštalom. Praštalo je bio toliko bogat da je do age kupio čitluk (vrsta feudalnog posjeda). Sin agin, kad mu je otac umro, htjede da ga ukmeti. Žena mladoga age ukrade tapije (isprave o vlasničkom imanju) iz sanduka žene Praštalove, kad joj je ona pokazivala ruho. Kako poslije nije mogao da dokaže tapije, morao je da se seli. Bio je već star i slijep. Krene sa 60 čeljadi i 1000 ovaca iz Doljana u Bosnu. Gdje su god padali na konak, slijepi starješina je zahtijevao da mu iskopaju malo zemlje i donesu trave. Zemlju je žvakao, a travu trao dlanovima i mirisao. Tada bi govorio: «Hajdemo, djeco, sutra dalje!».
    Kada su poslije šest nedjelja hoda s ovcama pali na jedan brežuljak više Lužačkog polja, pa mu donijeli zemlje i trave, rekao je: «Ova trava, djeco, mamuza. Ovdje ćemo ostati!» Brežuljak se od tada zove Mamuzovac, sa selo se, prema doseljenicima prozva Praštali, ako su u njemu zatekli starince Milinoviće.
    Praštali su u Bjelajskom polju, preko Grmeč planine, imali stan sa blagom. Jedan od Praštala se sa svojom porodicom odijelio.. nakon toga oni preseliše preko planine, tu stanu – te ih nazvaše Stanarevićima. Jedan ogranaka Stanarevića ponovo uzme staro prezime Novakovići i naseli se u Petrovačkom polju. Odatle su se Novakovići raseljavali po Krajini, pa i u Pounje, gdje ih je bilo 45 kuća u 13 naselja.
    Praštalov sin je bio knez Dakelja, «rogati knez», prozvan tako što je bio strog i naopak. Uvažavao ga je paša bihaćki i knezovao je na 17 knežija od Dabra do Majkić Japre. Nosio je zelenu dolamu i čantu (kožnu torbu) sa divitom (pernica sa mastionicom) i papirom. Dakelja je imao sinove Jakova i Kostu. Kostini se potomci prozovu Kostići. Od njega je Isaija Kostić, iguman manastira Gomionice. Jakov je imao tri sina koji se presele na Lipnik. Jovan, sin Jakovljev, bio je knez, vrlo rječit i uvažen u nahiji staromajdanskoj.

    Izvor : Pounje u Bosanskoj Krajini,Milan Karanovic

  2. Vladimir Zaric

    Starina Novak, u Rumuniji poznat kao Baba Novak, je rodjen u Donjem Milanovcu (tada se zvao Porec) je bio desna ruka vladara koji se zove Mihai Viteazu. U Krajovi i danas postoji Brazda Starine Novaka. On je spaljen u Kluzu (Madjari, ako se ne varam). Njegov stariji sin se zove Gruja i stadion rumunskog sampiona u fudbalu se nalazi u Kluzu, u naselju Gruja. Inace, kazu, Gruja je i vise opevan nego sam Starina Novak.