Порекло презимена Керкез

21. фебруар 2012.

коментара: 6

Поштовани,

позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (6)

Одговорите

6 коментара

  1. Mike Cosin

    Skakavac – jedna kuća. Slave Đurđevdan. Privedeni dosta davno valjda iz Vođenice.

    Suvaja -dve kuće pod Rašinovcem, tri kuće u Grabovcu ì šest kuća u Marjanovića Dolu. Slave Đurđevdan. Oni pod Rašinovcem privedeni su pre 50 g. iz Vranovine u kuću Pećančevu. Onima iz Marjanovića Dola priveden još šukunded iz Bjelaja u kuću Marjanovića. Od ovih su se izdvojili pre 50-60 g. oni što su sišli u Grabovac. Još je iz Marjanovića Dola odselio jedan ogranak u Sanicu (srez ključki), gde ih sada ima pet kuća.

    Srpski Rašinovac – dve kuće. Slave Nikoljdan. Oni su zapravo starinom Repije. Ded im je bio priveden među Kerkeze pa primio njihovo prezime, a zadržao svoju slavu.

    Dve kuće. Slave Đurđevdan. Naselili pre 100 godina iz Bjelaja.

    Cimeše – jedna kuća. Slave Đurđevdan. Doselili ovamo ispod Busija 1878. godine.

    Busije – osam kuća. Slave Đurđevdan. Najstarija porodica u Busijama. Starinom su iz Suvaje u Lici. Otuda doselili pre 200 godina na Očijevo. Tu budu malo vremena, pa se njih četvorica braće rasele na četiri strane. Jedan u Busije, drugi u Prkose, treći u Vranovinu, a četvrti u Vođenicu.

    Smoljana – dve kuće u Srednjoj Smoljani. Slave Đurđevdan. Privela ih mati sa Skakavca pre 40 godina.

    Vranovina – Kerkezi ne znaju o svojoj starevini. Oni su odavna na Vranovini. Ima ih dvanaest kuća. Slave Đurđevdan.

    Srpska Sanica – Kerkezi – 4 kuće, Đurđevdan. Starina im je sa Tromeđe, iz Cvijetnića, pre 100 g. pobegli im stari od begovskog zuluma. Ima ih dosta kuća u Bjelajskom Polju

    Banjani (Bosanska Krupa) – Kerkezi, pet kuća, (Đurđevdan) iz Polja. Oni su starinci.

    Donje Vrtoče (Drvar) – Kerkez 1 k. slavi Đurđevdan. Priveden sa Cvjetnića u kuću Opačićevu.

    Kada su Austrijanci zavladali uskim pojasom zemljišta uz rijeku Unu na samoj granici sa Bosnom 1791. ovi rodovi (Jovanići, Ivanići ì Rabate) se pomjeraju dalje ì naseljavaju srpsko-lapačko područje. Na tom području od pomenutih rodova nastaju nova prezimena Kerkezi, Ercezi ì Zecovi.

    Kerkez je svakako jedna od varijanti nadimka Čerkez (kavkaski narod kojeg su Turci naseljavali ì po našim krajevima). Slično ovome je katoličko prezime iz Širokog Brijega – Čerkez. Kako su Kerkezi dobili ovaj naziv ostaje  nerazjašnjeno. 

    Najstariji pomen prezimena Kerkez nalazimo u mjestu Orlova Greda u Suvaji u Lici, pa je tu vjerovatno ì nastalo. Odatle su se prvo naselili u Očijevo u Uncu, a iz Očijeva su prešli u Busije u Bjelajskom Polju odakle su se raseljavali po svoj Krajini.

    Od Kerkeza su, po predanju, nastali Zecovi koji slave Đurđevdan ì to tako šfo je jedan Kerkez imao jako isturene prednje zube, pa su ga prozvali Zec. 

    Iz Srba u Lici su, kao Kerkezi, í njima srodni Jovanići, pa je starije prezime Kerkeza po svoj prilici Jovanići. 

    • Милорад Богдановић

      Овим путем желим да се захвалим Мирославу Грбићу (Мике Ћосин) што се огласио и на страницама нашег Пор(ј)екла.

      Надам се да ће и овдје подједнако бити активан као и некада на Срђевдан.орг.

      И још да напоменем да ми је Мирослав Грбић подарио Шематизам митрополије дабробосанске за 1882 годину а ја нашој Дигиталној библиотеци https://docs.google.com/file/d/0B3ma9plMXxAEbHQxWUNSdHJTaXc/edit , што од велике користи за оне који претражују коријене своје.

  2. Goran Kerkez

    1. POREKLO PORODICE KERKEZ

    Porodica KERKEZ potiče iz Bjelajskog (Petrovačkog) Polja koje se nalazi na teritoriji opštine Bosanski Petrovac u Bosanskoj Krajini, Republika Bosna i Hercegovina.
    Istraživanjima koja su sprovedena početkom 20. veka pod rukovodstvom Jovana Cvijića utvrđeno je da su Kerkezi u tu oblast (Bjelajsko polje) naselili verovatno iz stare Hercegovine ili Crne Gore preko Dalmacije i Like negde posle 1700. godine i predstavljaju jednu od najstarijih porodica koja je naselila tu oblast (starosedeoci).
    Bjelajsko polje je u to vreme bilo skoro potpuno pusto zbog stalnih ratova između Turske i Austrougarske. U to vreme postojalo je samo naselje Bjelaj (srednjevekovni grad). Potpisivanjem Karlovačkog mira (1699.) između Turske i Austrougarske granica između ove dve zemlje postaje reka Una i tada počinje naseljavanje Bjelajskog polja i ostalih delova Bosanske Krajine stanovništvom iz istične Bosne, Hercegovine, Dalmacije i Like. Najpre je izgađen i naseljen grad Petrovac (muslimanskim stanovništvom povratnicima iz Hrvatske) a zatim i ostala nasela u Bjelajskom polu.
    Prilikom naseljavanja Kerkezi su se neko vreme zadržavali u okolini Knina, Srba (Suvaja i Cvjetnić) i Očijeva. Da su kraće vreme boravili u okolini Očijeva govori podatak da i danas postoji izvor pod nazivom Kerkezovac. Tu su boravili do prelaska u Bjelajsko polje. U to vreme porodica je imala 4 brata koji su se nakon prelaska u Bjelajsko polje podelili i raselili. Jedan je otišao u današnje naselje Busije (Bjelaj), jedan u Prkose, jedan na Vranovinu i jedan u Vođenicu, slika 1. Od te 4 porodice nastalo je današnje pleme KERKEZ.
    Rastom ovih porodica počelo je raseljavanje Kerkeza u ostala naselja, najpre preudajom žena umrlih i poginulih (privođenjem sinova u novu porodicu koji su zadržali prezime Kerkez) a zatim i preseljavanjem delova porodice. Tako su se Kerkezi naselili i u druga naselja Bjelajskog polja i šire.
    Privedeni su Kerkezi u ova sela: iz Vođenice u Skakavac pre Doljanske bune (1851.), iz Vranovine u Suvaju u kuću Pećanaca oko 1870. godine, iz Busija u Marjanovića Do u kuću Marjanovića oko 1800. godine, iz Skakavca u Smoljanu oko 1880. godine i iz Cvjetnića u Donje Vrtoče (Drvar) u kuću Opačića pre dolaska u Bjelajsko polje.
    Delovi porodice Kerkez preselili su: iz Busija u Rašinovac oko 1820. godine, iz Prkosa u Lipu pre Doljanske bune (1851.) i iz Marjanovića Dola u Gornju Sanicu oko 1820. godine. Pre okupacije Bosne od strane Austrougarske (1878.) deo porodice Kerkez iz Bjelajskog Polja odselio je u Cazinsku Krajinu i naselio sela oko Cazina: Banjane, Dobro selo, Menić i Mahmić selo.
    Veće raseljavanje Kerkeza iz Bjelajskog Polja bilo je u 20. veku. Do I Svetskog rata bilo je pojedinačnih odlazaka u zemlje Evrope i Amerike. Između dva svetska rata bilo je manjih raseljavanja po teritoriji Bosne i Vojvodine. U Vojvodinu su uglavnom selili oni koji su dobili zemlju kao solunski dobrovoljci. Nakon završetka II SR veća raseljavanja bila su usled kolonizacije u Vojvodinu i ostale krajeve SFRJ. Zbog ekonomskih razloga raseljavanja je bilo 60-tih godina unutar teritorije SFRJ (najviše Vojvodina) i 70-tih godina na privremeni rad van SFRJ. Nakon raspada SFRJ, zbog građanskog rata, masovna iseljavanja bila su u Republiku Srpsku i Srbiju a delimično u zemlje Evrope i Amerike.
    Svi Kerkezi poreklom sa ovih prostora su Srbi, pravoslavne vere i slave slavu Đurđevdan, osim jedne porodice iz Rašinovca koji slave Nikoljdan (priveden iz porodice Repija, preuzeo prezime Kerkez a zadržao svoju slavu).
    Deo porodice Kerkez promenio je prezime u ZEC po jednom pretku koga tako prozvaše zbog izgleda njegovih prednjih zuba. Porodica Zec se naselila u Vrtoče iz Dalmacije otprilike u isto vreme kada i Kerkezi. Slave slavu Đurđevdan, isto kao i Kerkezi. Pre Doljanske bune (1851.) deo porodice Zec se preselio u Hrgar (Bihać) i sela oko Cazina u: Donju Gatu, Mutnik, Vrelo i Krndiju.
    Rađenovići iz Velikog i Malog Očijeva sa zapravo Kerkezi. Nakon smrti oca od kuge (1815.) mati se sa sinovima vratila svojima a sinovi se po materi počnu zvati Rađenovići.
    Poreklo prezimena KERKEZ do sada nije poznato.

    2. KERKEZI SA VRANOVINE

    2.1. Selo Vranovina

    Selo Vranovina nalazi se na teritoriji opštine Bosanski Petrovac u Bosanskoj Krajini, Republika Bosna i Hercegovina.
    Selo Vranovina leži na južnim obroncima planine Grmeč ispod grebena Željeznik (vrh Carigrad 1279 metara) a svojim najnižim delom zalazi u severozapadni deo Bjelajskog Polja. Prostire se između sela: Vođenice, Brestovca, Lastvi i Krnjeuše. Istočnu granicu prema selu G.Vođenica čini brdo Vranovski vršeljak (931), južnu prema selu Brestovac čini šibljem obrastao kamenjar Glavica (788), zapadnu prema selu Lastve čini brdo Brda a severnu greben Željeznik. Deo sela koji zalazi u Bjelajsko Polje nema izrazitu granicu prema selima: Brestovac, Krnjeuša i Lastve, slika 2.
    Selo Vranovina sastoji se iz više delova (zaselaka): Rakovica, Jevića (Cvikića) Glavica, Vranješki Do, Kapetanov Do i Gornja Vranovina. Zaselak Rakovica je najniži deo sela, na nadmorskoj visini oko 600 metara, koji zalazi u Bjlajsko polje i nalazi se uz put Petrovac-Krupa. Gornja Vranovina se prostire na uzdignutoj talasastoj visoravni ispod grebena Željeznik, na nadmorskoj visini 750-900 metara. Ostali zaseoci nalaze se u istoimenim dolinama između G.Vranovine i Rakovice, na nadmorskoj visini 650-750 metara.
    Selo Vranovina je razbijenog tipa (neušorano), tako da su pojedini zaseoci i grupe kuća u zaseocima, posebno u G.Vranovini, dosta udaljeni jedni od drugih. Grupe kuća uglavnom čine po jednu porodicu.
    Selo je verovatno dobilo ime po potoku Vranovina koji izvire ispod Željeznika, protiče kroz selo i ponire u Glavici iznad sela Brestovac.
    Naseljavanje sela Vranovine započelo je istovremeno kada i ostalih sela u Bjelajskom Polju, tj. posle Karlovačkog mira (1699.). Vreme naseljavanja može se podeliti u tri perioda i to: period do Karlovačkog mira, period od Karlovačkog mira do okupacije Bosne od strane Austrougarske (1878.) i period posle okupacije.
    Najstarije porodice koje su naselile selo Vranovinu odmah posle Karlovačkog mira došle su iz Dalmacije i smatraju se starosedeocima a to su: Vranješi, Jevići, Kerkezi i Adamovići. U periodu do okupacije Bosne selo Vranovinu naselili su: Kovačevići, Jokići, Radišići, Dragići, Jeličići i Daljevići. Posle okupacije Vranovinu su naselili doseljenici iz Like: Brkići, Radakovići, Repci, Plećaši, Pjevači, Hercezi, Surle, Sovilji, Mandići, Manojlovići, Ostojići i Pavelići (katolici).
    Navedene porodice Vranovinu su naselili prema sledećem. Gornju Vranovinu su naselili: Adamovići, Kerkezi, Jeličići, Radakovići, Pavelići i Brkići. Kapetanov Do su naselili: Daljevići, Jokići i Plećaši. Vranješki Do su naselili: Vranješi, Jevići i Radišići. Rakovicu su naselili: Kovačevići, Manojlovići, Sovilji, Surle i Hercezi.
    Iseljavanje iz Vranovine započelo je pred I SR odlaskom ljudi na privremeni rad u Ameriku i druge zemlje Evrope. Između dva SR bilo je manjih iseljavanja u druge krajeve Bosne ili u Vojvodinu. Nakon II SR, najveće iseljavanje iz Vranovine bilo je za vreme kolonizacije u Vojvodinu (1945.-1946.) i ekonomsko iseljavanje u Vojvodinu (60-tih godina 20. veka). Zbog zapošljavanja i lakšeg školovanja dece neke porodice su se kasnije iselile u najbliže gradove (Petrovcac, Bihać i dr.). Tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) a posle ’’Oluje’’, Dejtonskog sporazima (1995.) i podele Bosne na Entitete sve porodice iz Vranovine su se iselile na teritoriju Republike Srpske ili u Srbiju. Kako je Vranovina pripala Federaciji BiH a tokom rata sve kuće u selu bile su spaljene, veoma mali broj porodica se vratio nazad u selo. Niko od Kerkeza se nije vratio na Vranovinu.

    Postoje Kerkezi sa Gornje Vranovine i Kerkezi Daljevići. Mi smo dalji rođaci, 7 ili 8 koleno sada gledajući iz ovog vremena. Imam porodčno stablo 7 kolena unazad i mogu mnogo da pomognem oko toga.

  3. Goran Kerkez

    slucajno sam ponovio dvaputa isto, izbrišite taj jedan post, da se ne duplira.

    Hvala

  4. Mike Cosin

    Podaci o Kerkezima koje sam gore naveo su preuzeti iz radova Petra Rađenovića “Bjelajsko Polje ì Bravsko” ì “Unac” iz 1920ih. Prema “Plemenskom riječniku Ličko-krbavske županije” iz 1915. godine postojala je samo 1 kuća Kerkeza u Suvaji (Lika) odakle su se prema podacima o Kerkezima iz Busije oni doselili “pre 200 godina” znači negde 1720ih. Pošto Kerkeza nema na popisu Like ì Krbave iz 1712. od Karla Kasera to je verovatno tačan podatak da su Kerkezi od Jovanića. Sa druge strane da su pre toga živeli u Bjelajskom polju verovatno bi neko od njih učestvovao u seobi iz 1692 kada je oko 5000 duša preselilo iz Bjelajskog polja u okolinu Knina.

  5. Mike Cosin

    Prema Šematizmu iz 1882. god. Kerkezi sa slavom Đurđevdan su živeli u parohijama Agići, Bihać ì Hrgar, Dobroselo, Ivanjska, Kostajnica, Krnjeuša, Krupa, Palanka, Prkosi, Suvaja, Vlaškovci ì Vođenica, a Kerkezovići u Zenici. Kerkezi koji su slavili sv. Nikolu živeli su u parohiji Kolunić.